Manastir Gorica

Mjesto: Donji Budački, Krnjak

Adresa: Donji Budački 6, Krnjak 47242

Kontakt: +385 (0)54 771 8206,

Mobilni telefon: +385 (0)99 744 0029,

Emejl adresa: [email protected], [email protected]

Starješina manastira: Po blagoslovu Njegovog Preosveštenstva episkopa gornjokarlovačkog g. g. Gerasima poslove manastira obavlja arhimandrit mr Naum (Milković)

 

Manastir je osnovan odlukom (E. br. 395/07) od 23. 7. 2007. godine, a prva slava je obilježena već 25. 7. 2007. godine.

Manastir je dobio naziv po starom gradu Gorici koji se nalazi u blizini, a koji je kasnije nazvan Budački po istoimenoj porodici doseljenoj iz Like. Gorica je u posjedu ove porodice od 16. vijeka. Članovi porodice Budački su se isticali u borbi protiv Turaka, a pored ovog grada 1575. godine bosanski sandžak beg Ferhad Sokolović razbio je vojsku zapovjednika Vojne krajine generala Herberta VIII Auersperga koji je tada i poginuo. Od 1596. godine Budački je u Turskim rukama, kada je i mnogo stradao, ali je poslije oslobođen i od 1686. uređen za krajišku stražu, a preuređivan je i tokom 19. vijeka. Grad je srušen do temelja 1845. godine, međutim, sačuvano je nekoliko crteža iz 18. vijeka na osnovu kojih se zna kako je izgledao.

Manastirski kompleks:

Osim crkve i kapele čine ga i stara parohijska kuća čije zidanje je početo 29. 8. 1962. godine, ali i novi manastirski konak čija je izgradnja počela u decembru 2006, a završena u junu 2009. godine. Njegove dimenzije su 25,20h11,80 m. U okviru manastirskog konaka postoji velika trpezarija koju su oslikali protomajstor Dragan Marunić sa saradnicima Nemanjom Marunićem i Draganom Stankovićem.
Manastir ima i objekte ekonomije koji podrazumijevaju sjenike, magacine, štale za stoku, mjesta za ostavu, ambar, alatnice, podrume, konobu kao i stambeni dio. Ekonomija uglavnom predstavlja dijelove zemlje koji su kupljeni i gdje su pored tada postojećih objekata dograđeni i neki novi. Građeni su i rekonstruisani od 2008. godine, a njihova obnova i uređenje traju i danas.

Hram Svetog arhanđela Mihaila i Gavrila

Izgradnja pravoslavne crkve u ovom mjestu vezana je za doseljavanje Srba na Kordun, koji su imali zadatak da brane Austrijsku carevinu od upada Turaka. U mjesta Gornji i Donji Budački 1685. godine doseljene su prve porodice, a 1701. godine oko Budačkog je već bilo oko 1500 pravoslavnih Srba. Do većeg naseljavanja došlo je 1793. godine. Poznato je da su pravoslavni vjernici odmah po dolasku na neko područje gradili crkve, te se tako može pretpostaviti da je crkva sagrađena krajem 17. ili početkom 18. vijeka. Po jednom arhivkom dokumentu iz 1923. godine koji je za cilj imao opis parohije, prva crkva posvećena Svetom Mihailu i Gavrilu bila je drvena i sagrađena je 1702. godine. Episkop Danilo Jakšić je 1755. poslao molbu carici za dozvolu gradnje novog hrama, pošto je stari bio dotrajao. Gradnja mu je dozvoljena već naredne godine, ali crkva nije bila sagrađena ni 1765. godine. Iz zapisa na Cirkularnom protokolu hrama u Gornjem Budačkom saznajemo da je hram sagrađen tek 1773. godine. Ucrtan je i na vojnoj karti Habzburške monarhije iz 1774/1775 godine, a nalazi se i na jednom od crteža starog grada Budačkog iz 18. vijeka. Na istoj lokaciji kao danas, ali okružen malim kućama, predstavljen je sa južne strane na kojoj se vide najvjerovatnije tri prozora i na zapadnoj strani najvjerovatnije četverostrani zvonik sa prozorom na svakoj strani i četveroslivnim piramidalnim krovom.
Kada je 1777. godine, poslije ukidanja Kostajničke episkopije, Sveti Sinod Karlovačke Mitropolije, Karlovačku eparhiju razdijelio na kotare i protoprezviterijate, u Donjem Budačkom bilo je sjedište Budaštanskog protoprezviterijata koji je kasnije prenesen u Karlovac i nazvan karlovačko namjesništvo, što govori o važnosti ove crkve.
Ikonostas crkve nastao je 1872. godine, na ikonostasu je intervenisano i 1899. godine. Iste godine tražena je i dobijena dozvola za gradnju parohijskog doma. Osim hramovne slave, proslavljani su i Sveti apostoli Petar i Pavle kada je bio narodni zbor, što se zna iz opisa parohije iz 1923. godine, dok se na jednom dokumentu sa popisom služenja Arhijerejskog namjesništva karlovačkog iz 1939. godine navodi samo služba na dan Svetih apostola Petra i Pavla.
Crkvu je osveštao 29. 6. 1904. godine poslije popravke protoprezviter Ignjatije Malobabić. Tada je u crkvi bio antimins sa natpisom Mojsija Miokovića od novembra 1818. godine.
Ovaj hram su u Drugom svjetskom ratu, 1942. godine, zapalile i porušile ustaše. Do obnove crkve je došlo tek u drugoj polovini 1961. godine kada je dobijena dozvola i počelo prikupljanje materijala.

Hram Svetih Apostola Petra i Pavla

Njegovo Preosveštenstvo episkop Simeon Zloković je 15. 8. 1962. godine, na starom crkvištu osveštao kamen temeljac, a uz velike napore mještani su sagradili novu, ali manju crkvu od prethodne, koju je episkop Simeon, nedovršenu osveštao 12. 7. 1963. godine. Tada je promijenjena i posveta crkve i crkva je posvećena Svetim apostolima Petru i Pavlu. O gradnji nam govori usmeno, ali i detaljno pisano svjedočanstvo tadašnjeg paroha Dušana Puškara, koje je prije nekoliko godina dostavio upravi manastira. Crkva, čije su dimenzije 15h6 m, sagrađena je od kamena, na istoku je završena polukružnom apsidom, a na zapadu zvonikom inkorporiranim u građevinu. Zvonik kvadratne osnove izdiže se iz dvoslivnog krova, koji je tada bio pokriven limom. Vrh zvonika je bio završen sferičnim oblikom izlivenim od betona koji je potom takođe pokriven limom. Iznutra je crkva bila pokrivena ravnom tavanicom napravljenom od trske. Drveni ikonostas po nacrtu prote Mane izradili su sam prota, sveštenik Dušan Puškar i prota Mile Vezmar paroh u Veljunu, a ikone je radio akademski slikar monah Nikodim Brkić. Iznad četiri prestone ikone sa stojećim figurama svetitelja, Petra i Pavla, Bogorodice sa Hristom, Isusom Hristom i Svetim Jovanom Pretečom, bile su tri ikone. Na centralnoj nešto većoj bila je scena Tajne večere, a na druge dvije scene Rođenja i Vaskrsenja Hristovog. Ikonostas se završavao krstom pored koga su ikone sa predstavama Bogorodice i Svetog Jovana bogoslova. Na carskim dverima su bile predstavljene Blagovijesti. U posljednjem ratu crkva i parohijski dom su opljačkani i devastirani, ali je crkva bila jedna od rijetkih u bogoslužbenoj funkciji. Po povratku malobrojnog naroda i sveštenstva, a naročito trudom protoprezvitera–stavrofora Duška Spasojevića krajem 90–ih godina 20. vijeka počela je obnova. Proglašenjem nekadašnje parohijske crkve za manastir, intenzivira se obnova i radi se na izgradnji manastirskog kompleksa. Po blagoslovu episkopa Gerasima 2012. godine obnovu je vršila firma Medna d.o.o iz Rijeke. Tada je na crkvi Svetih apostola Petra i Pavla dotadašnji krovni porkrivač od lima zamijenjen crijepom, zvonik je dobio četveroslivni krov takođe pokriven crijepom, a kupljena su i dva nova zvona. Stavljena je nova fasada i promijenjena boja iz bijele u tamno crvenu. Crkva je iznutra u potpunosti uređena, skinuta je dotadašnja ravna tavanica, a prepravljen je i zid koji je razdvajao naos od priprate. Protomajstor Borislav Živković sa članovima svog umjetničkog ateljea oslikao je zidove crkve. Prvo je započeto živopisanje oltara 2011. godine, a oslikavanje je u potpunosti završeno 2012. godine. U zoni iznad sokla sa imitacijom draperije, na plavoj osnovi predstavljene su stojeće figure svetitelja, kao i nekoliko scena Velikih praznika. Ovo slikarstvo u svom stilu ima za osnov srpsko srednjovjekovno i vizantijsko slikarstvo.
U sklopu ove obnove uklonjen je i nekadašnji ikonostas i prenesen u crkvu u Čatrnji, a izrađen je novi. On je rad kamenorezačke radionice Butorac iz Karlovca. Na njemu su četiri prestone ikone sa dopojasnim figurama Svetih apostola Petra i Pavla, Bogorodice, Isusa Hristosa i Svetog Jovana Preteče iz 2008. godine, rad sestrinstva Trojeručice iz Šibenika. Trenutno su u izradi i pripremi za oslikavanje ručno rezbarene carske dveri, rad đakona Branimira Jokića iz Zagreba. Crkva je 17. jula 2012. godine ponovo tronosana.
Ispred hrama je napravljen trg, nazavan Petropavlovski, u čiju sredinu je stavljen spomenik sa zvonom iz 1925. godine, koje je ranije bilo na zvoniku ove crkve. Stepenice koje vode ka crkvi Svetih apostola Petra i Pavla urađene su od kamena (dijela solee) minirane crkve Svetog Nikole u Karlovcu.

Kapela posvećena Ikoni Bogorodice Trojeručice

Temelji za ovu kapelu izliveni su 2010. godine, a 25. jula iste godine, osveštao ih je Njegovo Preosveštenstvo episkop gornjokarlovački g. g. Gerasim. Projekat, odnosno idejno rješenje je izradila firma „Interart“ iz Karlovca po zadatku episkopa Gerasima, a po uzoru na kapelu Svetog Eftimija koja je prizidana uz oltar hrama Svetog Dimitrija u Solunu. Po izgradnji, kapela je živopisana i u julu mjesecu 2013. godine je osveštana. Na osvećenju su činodejstvovali episkop dalmatinski Fotije, episkop stobiski David i episkop gornjokarlovački Gerasim. Crkva je ozidana opekom, a potom obložena fasadnom slilikatnom ciglom. Pokrivena je crijepom, izuzev oltarskog prostora koji je pokriven limom. Kapela dimenzija 13h5,80 m je svojim izgledom, kako spolja tako i u unutrašnjosti klasična trobrodna bazilika. Nema zvonik, ali je u planu i njegova izgradnja. Gradnja ove kapele zabilježena je u mnogobrojnim tv emisijama i prilozima, a o tome svjedoči i mnošto fotografija.
Kapela je u potpunosti oslikana, a živopisao ju je protomajstor Vojislav Luković sa članovima svoga umjetničkog ateljea. Radovi na oslikavanu su počeli u aprilu, a završeni u julu 2013. godine. Živopis nastavlja tradiciju srpskog i vizantijskog srednjovjekovnog slikarstva, na dominantnoj oker boji koja čini pozadinu stojećih figura svetitelja. Predstavljeno je i nekoliko scena iz ciklusa Velikih praznika i ciklusa koji govori o životu Presvete Bogorodice. Ikonostas od kamena rad je kamenorezačke radionice Vrhovac iz Prnjavora. Na njemu su dvije prestone ikone rad sestrinstva iz manastira Uspenja Presvete Bogorodice iz Skoplja (Koljivar, 2013 godina). Posebnost ikonostasa predstavlja i to što se na mjestu Hristove Ikone nalazi Bogorodičina, odnosno uobičajeni raspored je zamjenjen, kao u Protatskoj crkvi u Kareji na Svetoj Gori.

 

Manastirsko groblje:

Groblje je osnovano, ali u njemu još nema nikoga sahranjenog, međutim po blagoslovu episkopa Gerasima u manastiru su sahranjena četvorica episkopa gornjokarlovačkih. U porti pored hrama Svetih apostola Petra i Pavla nalazi se grobnica blaženoupokojenog episkopa Teofana Živkovića, a pored kapele su grobnice blaženoupokojenih episkopa gornjokarlovačkih Lukijana Mušickog, Evgenija Jovanovića i Maksimilijana Hajdina.

 

Riznica, biblioteka i arhiva:

U Drugom svjetskom ratu uništeno je sve što je pripadalo ovom hramu, pa i sami hram. Iz knjige Stari srpski zapisi i natpisi objavljene 1925. godne, saznajemo za neke knjige koje su pripadale crkvi u Donjem Budačkom, a iz zapisa na njima saznajemo neke veoma važne podatke o gradnji i parosima. Tu su se čuvali Oktoih sa zapisom iz 1764. godine i Jevanđelje sa zapisom iz 1765. godne, ali i na Cirkularnom protokolu gornjobudačke crkve postojao je zapis koji se odnosio na crkvu u Donjem Budačkom.
Biblioteka danas ne postoji, kao prostorija uređena po standardu, već se sve knjige koje manastir posjeduje čuvaju u jednoj prostoriji. U biblioteci do sada ima preko 1000 raznih naslova. Od nešto starijih i važnijih knjiga trebalo bi izdvojiti Časoslov štampan u Parizu, Zbornik štampan 1958. godine u Beogradu, Parohijalnik ili Trebnik štampan za vrijeme mitropolita Mihaila, Minej praznični i Minej opšti koji su najvjerovatnije štampaniu Rusiji jer je na mjesto imperatora zalijepljen tekst koji na službama spominje kralja našega Petra II. Postoji i jedna bogoslužbena knjiga u lošem stanju iz koje se za sad ne mogu utvrditi detalji o njoj.

Matične knjige: Neke od pomenutih knjiga vodi uprava manastira, takođe posjeduje i ranije matice koje su vođene još dok je Donji Budački bio parohija.
U manastiru se protokol i druge knjige vode od datuma osnivanja, a postoje i neke matice od 1961. godine. Sačuvane su matične knjige iz perioda prije 1961. godine, a u Državnom arhivu u Karlovcu čuvaju se matice rođenih 1878–1900, vjenčanih 1878–1900 i umrlih 1878–1900.
Po podacima iz Šematizma objavljenog 1910. godine čuvale su se matične knjige od 1777. godine, a kako se navodi i u opisu parohije 1923. godine, čuvače su se matice od 1808. krštenih, 1778. vjenčanih i 1801. umrlih,
Sva arhiva čuvala se u Krnjaku, a vodio se i Ljetopis. Krnjak je bio filijalni hram donjeg Budačkog.

Statistički podaci od 2011–2015: krštenja: 25; vjenčanja: 4.

Podaci o sveštenicima koji su bili na donjobudačkoj parohiji od 1900–1916, parohijskom domu, seoskom groblju… navedeni su u okviru poglavlja o karlovačkoj parohiji.

Važni događaji iz istorije manastira: Posjeta patrijarha Irineja 16. 7. 2014. godine. Važni dani za manastir su hramovna slava Petrovdan (12. jul) i manastirska slava (25. Jul).

Značajni ktitori, dobrotvori i priložnici: Ljubica Roknić, Mladen Milanović, Goran Talić i dr.

Starješina manastira:

Po blagoslovu Njegovog Preosveštenstva episkopa gornjokarlovačkog g. g. Gerasima poslove manastira obavlja arhimandrit Naum (Milković)
Arhimandrit Naum (Milković) rođen je 16. 3. 1989. godine u Drvaru. U prvi razred upisan je u Osnovnu školu „Štrbe“ blizu Čelinca, dok je ostale razrede završio u Osnovnoj školi „Miloš Dujić“ u Čelincu u Republici Srpskoj (1997–2004). Odmah potom upisao je Bogosloviju „Sveta Tri Jerarha“ u manastiru Krki kod Kistanja u Dalmaciji. Kao učenik bogoslovije zamonašen je 26. 8. 2007. godine u crkvi Svetih apostola Petra i Pavla u Donjem Budačkom, a đakonski čin dobio je dva dana kasnije u crkvi Uspenja Presvete Bogorodice u Srbu. U čin prezvitera rukopoložen je 2. 9. 2007. godine u crkvi Svetih apostola Petra i Pavla u Donjem Budačkom, rukom Njegovog Preosveštenstva episkopa gornjokarlovačkog g. Gerasima. Poslije završene Bogoslovije 2008. godine upisuje se na „Teološki Fakultet“ na Aristotelovom Univerzitetu u Solunu gdje je diplomirao u martu 2014. godine. Na istom fakultetu uspešno je odbranio magistarsku tezu u januaru 2018. godine. Činom sinđela odlikovan je 25. 7. 2014. godine (Odluka E. br. 293/14), a za duhovnika je rukoproizveden 14. 6. 2015. godine. Za arhimandrita je proglašen 20. 5. 2015. godine (Odluka E. br. 175/15), a odlikovan dan kasnije. Od marta 2015. godine je u službi arhijerejskog namjesnika karlovačkog, a od ljeta iste godine je i predsjednik CO Karlovac. Arhimandrit Naum je i glavni i odgovorni urednik eparhijskog časopisa „Sveti Sava Gornjokarlovački“, eparhijaskog sajta itd. Krsna slava mu je Sveti Jovan Krstitelj, a imendan Sveti Naum Ohridski.[1]

————————
[1]Shimatzam srpske pravoslavne Eparhije gornjokarlovačke za godinu 1871, U: Ljetopis Matice srpske 115, 157–158; R. Lopašić, Karlovac poviest i mjestopis grada i okolice, Zagreb 1879, 146, 149–150, 161; Šematizam Pravoslavne Srpske Dijeceze Gornjo–Karlovačke 1880, 25–26; Šematizam Pravoslavne Srpske Dijeceze Gornjo–Karlovačke 1883, 26; M. Grbić, Karlovačko vladičanstvo I, 79; M. Grbić, Karlovačko vladičanstvo II, 31–32, 83; Šematizam pravoslavne Srpske Eparhije gornjo–karlovačke koncem godine 1892, 60; Šematizam pravoslavne srpske eparhije gornje–karlovačke koncem godine 1897, 48; Šematizam Istočno Pravoslavne Srpske Mitropolije Karlovačke za godinu 1900, 232–233; Statistički pregled Karlštatske eparhije 1755. godine, u: Srpska mitropolija karlovačka oko polovine XVIII veka po arhivskim spisima, priredio D. Ruvarac, 118; Izvještaji eparhijskih upravnih vlasti pravoslavne srpske eparhije Gornjo–karlovačke u Plaškom, Sremski Karlovci 1903, 91; Srpska pravoslavna mitropolija karlovačka po podacima od 1905. godine, 896; GJ. Szabo, Sredovječni gradovi u Hrvatskoj i Slavoniji, Zagreb 1920, 159; Šematizam Istočno Pravoslavne Srpske Patrijaršije po podacima iz 1924. godine, 10; Lj. Stojanović, Stari srpski zapisi i natpisi, knj. V, 8259, 8287, 9060, 9253; F. J. Fras, Cjelovita topografija Karlovačke Vojne Krajine, 229; Branko Nadilo, Utvrde na prostoru između Slunja i Karlovca, Građevinar 55, (Zagreb 2003), 47–48; F. Škiljan, Kulturno–historijski spomenici Korduna, 39; M. Radeka, Gornja Krajina–Karlovačko vladičanstvo, 23, 103–104; Manastir Donji Budački, Beograd 2010, 1–13; Muzej SPC, Beograd, ORG, arhivalije 865, Punktacije episkopa Jakšića iz 1755. godine, 315 dokument iz 1756. o dozvoli za gradnju crkava od kamena; Arhiv Srpske pravoslavne crkve Beograd, Sveti arhijerejski sinod 1920–1940, građa za Šematizam – podaci iz 1939. godine; Hrvatski državni arhiv, PGEP 1598/675 personalije 1923, kutija 27; HDA PGEP 1398/675 A. namjesništva 1938/39 SD, kutija br. 6; Sačuvani zapisi sveštenika, naročito tekst „Donjobudaštanska mučenica“ nekadašnjeg paroha Dušana Puškara.

Scroll To Top
Descargar musica