Zaključci Naučnog skupa „Pravni aspekti i posledice Zakona o rodnoj ravnopravnosti“
Mi, dole potpisani učesnici Naučnog skupa „Pravni aspekti i posledice Zakona o rodnoj ravnopravnosti“, održanog 14. marta 2024. godine u Narodnoj biblioteci Srbije, izražavamo blagodarnost Srpskoj Pravoslavnoj Crkvi i Matici srpskoj koje su, posle stručne analize lingvista i filologa, pružile mogućnost da javno i transparentno budu razmotreni pravni aspekti i posledice primene Zakona o rodnoj ravnopravnosti, te konstatujemo sledeće:
1. Zakon o rodnoj ravnopravnosti menja ustavni identitet Republike Srbije tako što fundamentalno zadire u ljudska prava i osnovne slobode i celokupni vrednosni sistem i etičke postavke, po kojima žive građani Republike Srbije;
2. Ravnopravnost kao univerzalni princip primenjen je selektivno i diskriminatorno, za razliku od Ustava Republike Srbije koji u svome članu 15 ne pravi razliku među građanima, garantujući ravnopravnost žena i muškaraca;
3. Pojam roda (gender) u Zakonu o rodnoj ravnopravnosti ne podrazumeva muški i ženski pol kao biološku kategoriju, niti odgovarajuću gramatičku kategoriju roda koja se donekle odnosi na ovu prirodnu datost, niti podrazumeva imenicu u tradicionalnom značenju, nego je to rod kao džender – društveni konstrukt, kakav ne postoji u srpskom jeziku, niti u jednom prirodnom ljudskom jeziku na svetu. Takav pojam roda, kako je u ovom Zakonu normiran, ne postoji u Ustavu i pravnom poretku Republike Srbije i nije u saglasnosti sa Ustavom i drugim propisima;
4. Zakonom o rodnoj ravnopravnosti nasilno je ukinuta razlika između džendera i pripadnika muškog i ženskog pola tako što su muškarci i žene, gotovo svi građani Republike Srbije, protivno njihovoj volji i Ustavu, svrstani u „džendere“;
5. Članom 10 Ustava propisano je da je srpski jezik službeni jezik u Republici Srbiji, dok Zakon o rodnoj ravnopravnosti na neustavan način uvodi nepostojeći tzv. rodno osetljivi jezik;
6. Najveći broj pravnih normi Zakona o rodnoj ravnopravnosti neprihvatljiv je sa aspekta različitih grana prava, ali i sa tački gledišta drugih naučnih disciplina, i ne postoji mogućnost njihove primene u pravnom poretku Republike Srbije;
7. Zakon o rodnoj ravnopravnosti karakteriše nerazumljivost, odsustvo normativne valjanosti, ideološka pristrasnost i ostrašćenost;
8. Posebno ukazujemo da nijedan jezik na svetu ne nastaje i ne menja se jednostranom političkom voljom putem opšteg pravnog akta, već isključivo u skladu sa pravilima lingvističke struke – u slučaju srpskog jezika koji ne može iznova nastajati, jer je nastao pre 1000 godina – kroz nadležne institucije koje su u Republici Srbije oličene u Odboru za standardizaciju srpskog jezika i Matici srpskoj, i zato je nedopustivo i neprihvatljivo da se građanima Republike Srbije, pod pretnjom novčanim i zatvorskim kaznama, prinudno nameće nepostojeći tzv. rodno osetljivi jezik;
9. Podržavamo stavove koje su, uz uvažavanje naučnih argumenata i činjenica, iskazale Srpska Pravoslavna Crkva i Matica srpska u odnosu na pokušaje nasilne promene svesti i vrednosnih kategorija, razgradnje ličnosti, porodice, društva, obrazovanja, kulture, prava, morala i logike, što je, po svemu sudeći, cilj Zakona o rodnoj ravnopravnosti;
10. Posebno zabrinjava govor mržnje koje nosioci i zagovornici tzv. džender ideologije i mediji koji su im naklonjeni uporno i nekažnjeno koriste – ne samo prema Srpskoj Pravoslavnoj Crkvi i Matici srpskoj nego i prema svim neistomišljenicima neprirodnog „urodnjavanja“ preko Zakona o rodnoj ravnopravnosti i Zakona o zabrani diskriminacije;
11. Pred Ustavnim sudom Republike Srbije podneto je više inicijativa za ocenu ustavnosti velikog broja odredaba Zakona o rodnoj ravnopravnosti, Zakona o zabrani diskriminacije, Zakona o javnom informisanju i medijima i drugih propisa, i zatražena je obustava primene tih zakona do okončanja postupka, a od posebnog značaja je i to što je Zaštitnik građana – Ombudsman brojne odredbe ovog Zakona ocenio kao neustavne i najavio još jednu inicijativu za ocenu ustavnosti ovoga Zakona;
12. Imajući u vidu veliki broj neustavnih odredaba u Zakonu o rodnoj ravnopravnosti, konstatujemo da je, shodno Jedinstvenim metodološkim pravilima za izradu propisa u Republici Srbiji, nemoguće pristupiti njegovim izmenama i dopunama;
13. Pozivamo predstavnike izvršne i zakonodavne vlasti da radi očuvanja dostojanstva građana Republike Srbije, srpskoga jezika, ćiriličkog pisma i istorijski potvrđenih i stečenih vrednosti u okviru jedinstvenog pravnog poretka Republike Srbije, pokrenu postupak za stavljanje van snage neustavnog Zakona o rodnoj ravnopravnosti i spornih odredaba Zakona o zabrani diskriminacije;
14. Neophodno je da se kroz javni i stručni dijalog dođe do najšireg konsenzusa za pripremu sistemskog Zakona o ravnopravnosti, uz puno poštovanje ustavnog identiteta države Srbije i istorijski potvrđenih vrednosti srpskog društva, a posebno srpskoga jezika kao jednog od glavnih nosilaca srpskog nacionalnog identiteta, kao i uz poštovanje Ustavom zajemčenih prava i sloboda svakog građanina od kojih su većina vernici, kao i tradicionalnih crkava i verskih zajednica.
Patrijarh srpski Porfirije
Prof. dr Dragan Stanić,
predsednik Matice Srpske
Prof. dr Igor Vuković,
Pravni fakultet Univerziteta u Beogradu
Prof. dr Branislav Ristivojević,
Pravni fakultet Univerziteta u Novom Sadu
Prof. dr Zoran Pavlović,
Pravni fakultet za privredu i pravosuđe
Univerziteta Privredna akademija u Novom Sadu,
Prof. dr Miloš Stanković,
Pravni fakultet Univerziteta u Beogradu
Dr Miloš Stanić,
Institut za uporedno pravo u Beogradu,
Doc. dr Dragan Dakić,
Pravni fakultet Univerziteta u Kragujevcu
Dr Slobodan Janković,
Institut za međunarodnu politiku i privredu u Beogradu,
Prof. dr Srđan Šljukić,
Filozofski fakultet Univerziteta u Novom Sadu,
Prof. dr Slobodan Vladušić,
Filozofski fakultet Univerziteta u Novom Sadu,
Advokat Miroslav Nikolić, Beograd
Advokat Milenko Radić, Beograd
Jerej prof. dr Zoran Devrnja,
Pravoslavni bogoslovski fakultet Univerziteta u Beogradu,
Jerej Dragan Popović,
doktorand Bogoslovskog fakulteta Univerziteta u Beogradu
Izvor: SPC