
![]() |
Rođen je u Šikalušu u Baranji 1710. Postrižen je u manastiru Rakovcu. Dugo je bio vojni sveštenik. U starijim godinama ponovo se vratio u svoj manastir. 1781. u Rakovcu je proizveden u arhimandrita. Na zasjedanju Sinoda godine 1786. popunjeno je više eparhija. Po Manojlu Grbiću, za episkopa gornjokarlovačkog bio je izabran Stevan Stratimirović, a za budimskog Genadije Dimović. Stratimirović je bio i potvrđen za ovu eparhiju, ali prije odlaska na dužnost molio je premještaj. Tako on dobiva budimsku eparhiju a Genadije Dimović potvrđen za epahiju gornjokarlovačku. Dimović je hirotonisan juna mjeseca 1786. poslije čega je odmah došao u eparhiju. Eparhijom je upravljao 10 godina. Umro je u Plaškom 1796. u 86. godini života. Uživao je ljubav naroda i sveštenstva. Mnogo ga je poštivao i mitropolit Mojsije Putnik. Na čuvenom Blagoveštenskom saboru 1790. učestvovao je sa tri sveštena lica, sedam oficira i dva trgovca iz svoje eparhije. Sa njima «od strane plemstva» bio je i riječki posjednik Arsenije Šakabenta. Pošto nije ostvarena odluka da se u Temišvaru osnuje boloslovija, riješeno je da se bogoslovija osnuje u Sremskim Karlovcima. Eparhiji gornjokarlovačkoj određeno je da za izdržavanje bogoslovije godišnje daje 1.312 forinti. Vladika Dimović, iako star, popravio je prilike u Eparhiji. Miješanje vojnih lica u crkveni život vratio je u okvire zakona. Jedan oficir koji je maltretirao sveštenika, na intervenciju vladike, kažnjen je sa 300 forinti. Za vrijeme vladike Dimovića došlo je u eparhiju dosta sveštenika iz Bosne od kojih su mnogi jedva znali čitati. A bilo je i takvih koji su znali čitati ali ne i pisati. O ovom problemu pisao je on mitropolitu Putniku. Moralno stanje narodao ocrtao je u svojoj poslanici od maja 1794. Nastojao je da sjedište eparhije prebaci u Petrinju, ali nije uspio. Na Blagoveštenskom saboru predlaže da se sjedište eparhije premjesti u Karlovac ali nije podržan. Umro je u dubokoj starosti. Mitropolit Stratimirović o njegovoj smrti zabilježio je u svom dnevniku: «Umre že sej revnitelnij episkop dne 20. decembra 1796, u šest sati po podne u Plaškom».
|
Atanasije
Ljubojević (1688-1712) Danilo Ljubotina (1713- 1739) Pavle Nenadović (1744-1749) Danilo Jakšić (1751-1771) Josif Stojanović (1771-1774) Petar Petrović (1774-1784) Jovan Jovanović (1783-1786) Stevan Blagorodni ot Avakumović (1798-1801) Petar Jovanović Blagorodni ot Vidak (1801-1806) Mojsije Blagorodni ot Mioković (1807-1823) Lukijan Mušicki (1828-1837) Evgenije Jovanović (1839-1854) Sergije Kaćanski (1858-1859) Petar Jovanović (1859-1864) Lukijan Nikolajević (1865-1872) Teofan Živković (1874-1890) Mihailo Grujić (1891-1914) Ilarion Zeremski (1920-1931) Maksimilijan Hajdin (1932-1936) Sava Trlajić (1938-1941) Nikanor Iličić (1947-1951) Simeon Zloković (1951-1990) Nikanor Bogunović (1991-1999) Fotije Sladojević (2000-2004 ) Gerasim Popović (2004 - ) |
|
|
[novosti]
[eparhija]
[sv.sava
gk]
[episkop]
[istorija]
[manastir] |
|||
|
Copyright © 2003 Gornjokarlovačka
Eparhija. |