











 |
|
PEDESET GODINA LJUBAVI ZA
BLIŽNJEG
U maju mjesecu navršit će se 50 godina od osnivanja
Udruženja slijepih Gospić koje je na početku djelovalo na prostoru
općina Gospić, Otočac, Gračac, Donji Lapac i Korenica. Udruženje je
osnovano pod nazivom Savez slijepih Hrvatske Glavni odbor Gospić.
Nakon osnivanja, izabrane ljude da vode Udruženje čekao je veliki
posao. Bilo je potrebno pronaći nemali broj slijepih ljudi koji su
živjeli po selima i koji nisu znali svoja prava ni mogućnosti. Ljudi
poput Rudolfa Ilić koji je bio prvi predsjednik, pješačili su po
Ličkim selima da bi otkrili slijepog čovijeka. Nakon što su ih
pronašli upućivali su ih na rehabilitaciju i školovanje.Po selima je
bilo mnogo slijepih ljudi koji su oslijepjeli od poslijedice
eksplozija bombi KOJIH JE NA PROSTORU Like bilo jako mnogo.
Tako su iz sela upućeni na rehabilitaciju i školovanje između ostalih:
Milutin Šakić, Petar Stoisavljević, Mile Stoisavljević, Ljubo
Dragišić, Marko Glušica, Stevo Grbić, Soka Žakula, i mnogi drugi. 1962
godine napravljena je u Gospiću poslovno stambena zgrada u koju su
smješteni slijepi ljudi koji su završili školovanje i rehabilitaciju,
gdje su čekali na zaposlenje. Svi su u to vrijeme bili zaposleni na
kućnim telefonskim centralama i to u MOL - Lički Osik, Općina Gospić,
Šumsko gospodarstvo Gospić, Zavod za zdrastveno i mirovinski
osiguranje, GP «Lika» Gospić, tvornica baterija «Nikola Tesla» Gospić.
Mnogi su otišli iz Like jer nije bilo mogućno pronaći posla. Udruženje
je kako vidimo u to vrijeme načinilo mnogo za dobrobit slijepih ljudi
u Lici. Zahvaljujući Udruženju mnogi su riješili svoje stambeno
pitanje, ostvarili su prava koja su im proisticala iz Zakonskih
riješenja. Ostvarili su mnogobrojna prava koja su si sami ishodili,
jer da nije bilo samoorganiziranja nikad slijepi ne bi dosegli takav
nivo zaštite. Danas kada će mo proslaviti 50 godišnjicu od osnutka,
možemo reći slobodno da nivo zaštite slijepih ljudi na prostoru
Hrvatske pa tako i Like nije zadovoljavajući. Država nije riješila
neka naša statusna pitanja a životni standard je jako opao. Danas je
slijepom čovijeku teško naći posla. Zbog razvoja telekomunikacijske
opreme ukidaju se kućne telefonske centrale gdje su slijepi najviše
radili. No razvoj tehnologije donio je i mnoga poboljšanja. Tako danas
slijepi mogu se koristiti s računalom i putem njega dostupna mu je
komunikacija s cijelim svjetom u vrlo kratkom vremenu. Ujedno
računalo daje nove mogućnosti slijepom čovijeku da se zaposli ali samo
ako je vrlo obrazovan i dobro se služi računalom. Dakle i kod slijepih
ljudi danas je došlo do novih trendova jer bez obrazovanja neće se
više moći zapošljavati.
Iza nas je prošli rat iza kojeg su ostale poslijedice i za slijepe
ljude. Na prostor Like vratili su se skoro svi do prijeratni
stanovnici Like. Oni nisu imali većih problema oko povratka i
smještaja. Mnogi su se vratili u svoje kuće koje su im obnovljene a
oni koji su imali stanarsko pravo dobivaju druge stanove i tako se
stambeno zbrinjavaju. Tu nema većih problema jer za slijepe ljude
postoji dobro razumijevanje. Svi ostvaruju svoja primanja koja su
imali do prije rata.
Dana 12. maja ove godine obilježit ćemo svečanom sjednicom Skupštine
Društva slijepih i slabovidnih Ličko – Senjske Županije 50 godina
mukotrpnog rada na dobrobit slijepih ljudi i to slijepi za slijepe.
Ogromni su to rezultati postignuti u različitim vremenima i s
različitim sredstvima. Ako malo pogledam ove probleme s teološkog
stajališta tada mogu reći da su slijepi Like kroz ovih 50 godina
samoorganiziranja prolazili velike muke i tegobe kao što ih je Gospod
Isus Hristos prolazio na svom ovozemaljskom putu. Sjetimo se Njegove
ljubavi koju je pokazivao za slijepe ljude i zaključimo da bi više u
našim srcima, pogotovo onih koji su u mogućnosti, trebalo biti
Hristove ljubavi, i rješiti nagomilane probleme slijepih ljudi.
Branko Ćuić
|
|
|