Iz sadržaja : Sv. Sava Gornjokarlovački br.15

O CILjU HRIŠĆANSKOG ŽIVOTA

(odlomak iz knigeSVETI SAROVSKI STARAC SERAFIM) od N. Levitskog

 

U razgovoru o cilju hrišćanskog života sa simbirskim spahijom i porotnim sudijom Nikolajem Aleksandrovičem Motovilovim na ocu Serafimu je vidno počinuo Duh Božiji. Bilo je to u četvrtak. Dan je bio tmuran. Na zemlji je ležao sneg od četvrt aršina, a odozgo su prašile guste snežne pahuljice. Otac Serafim je otpočeo svoj razgovor sa mnom na onom svom proplanku blizu pustinjice prema rečici Sarovki, na strmeni blizu rečne obale. Mene je bio postavio na panj od drveta koje tek beše posekao, a sam je čučnuo prema meni.

- Gospod mi je otkrio, - reče veliki starac, - da ste vi u svom detinjstvu usrdno želeli saznati u čemu se sastoji cilj našeg hrišćanskog života. Vi ste se o tome često raspitivali kod mnogih velikih duhovnih osoba.... Ja moram ovde reći da me je još od moje dvanaeste godine života ta misao neodostupno uznemiravala, i da sam se sa tim pitanjem obraćao mnogim duhovnim licima. Međutim, njihovi odgovori nisu me zadovoljavali. Starcu ovo nije moglo biti poznato.

- Ali, niko vam, - produžio je otac Serafim, - nije o tome rekao ništa određeno. Govorili su vam: idi i crkvu, moli se Bogu, vrši zapovesti Božije, čini dobra delato i jeste cilj hrišćanskog života. A neki su čak i negodovali na vas, što se zanimate nebogougodnom ljubopitljivošću, govoreći vam: " Ne ispituj ono što je više od tebe. " No, nije trebalo tako govoriti. I evo ja, ubogi Serafim, rastumačiću vam sad, u čemu se uistinu sastoji taj cilj.

 

KRŠTENjE I VASPITANjE

 

Sv. Tajna Krštenja  jeste prva sveta tajna u Crkvi. Ustanovio ju je sam Gospod Isus Hristos, svojim krštenjem pred svoju veliku  božansku propovijed, a poslije vaskrsenja naredio je i svojim učenicima i rekao: “Idite i naučite sve narode krsteći ih u Ime Oca i Sina i Svetoga Duha, učeći ih da drže sve što Sam vam zapovijedio. I evo Ja sam sa vama u sve dane do svršetka vijeka. Amin” (Mt. 28, 19-20). Sveta Tajna krštenja je ulazak u Crkvu kao Carstvo Božije - njome počinje hrišćanski život njome počinje hrišćansko vaspitanje. Krštenje je granica koja razdvaja članove Tijela Hristovog od ostalih ljudi, koji se nalaze van tog Tijela, ono je duhovno rađanje, i to ne u tjelesnom, već u duhovnom smisluSam Gospod o krštenju kaže: “Ako se ko ne rodi vodom i duhom, ne može ući u Carstvo Božije” (Jn. 3, 5). Krštenjem se čovjek oblači u Hrista, po riječima apostola Pavla koje se poju dok krštavani obilazi oko krstionice: “Vi koji se u Hrista krstiste u Hrista obukoste se” (Gal. 3, 27). Upravo ovo predstavlja sapogrebenje i savaskrsenje Hristu, što nam govori odjeljak apostola koji se čita na samoj Svetoj Tajni. Dakle učešće novokrštenoga u smrti i vaskrsenju Hristovom, umiranje grijehu da bi se uništilo tijelo grjehovno, a vaskrsenje jeste ulazak u novi život, “kao što Isus ustade iz mrtvih slavom Očevom, da bismo i mi tako hodili u novom životu” (Rim. 6, 4), zato se ulazak novokrštenoga u Crkvu povezuje sa malim vhodom u Evharistiji. Ovim se krštenju daje pravi smisao, jer krstiti se upravo znači steći pravo učešća na evharistijskom sabranju.

Jeromonah Naum (Milković)

 

ZNAČAJ SVETE TAJNE POKAJANjA
Pokajanje je povratak od neprirodnog načina života ka prirodnom i od đavola ka Bogu
 

Obraćanje ili povraćanje Bogu kroz tajnu pokajanja i ispovesti, jedini je put za sve one koji su se kroz greh udaljili od Boga. Jer greh, svaki greh, ima tu silu i moć da nas odvoji od Boga, od neba od večnog života, i da nas rine u pakao, u večnu smrt. "Plata za greh je smrt" (Rim 6,23) opominje sv. apostol Pavle. Time se greh pokazuje kao najviši, čak jedini protivnik i neprijatelj našeg spasenja. Nas niko i ništa ne može odvojiti od Boga i lišiti nas spasenja sem greha. "Ko će nas rastaviti od ljubavi Božije? Nevolja li ili tuga? ili gonjenje? ili glad? ili golotinja? ili strah? ili mač?" pita sv. Pavle, pa dodaje: "Jer znam jamačno, da ni smrt, ni život, ni anđeli, ni poglavarstva, ni sile, ni sadašnje, ni buduće. Ni visina, ni dubina, ni druga kakva tvar može nas razdvojiti od ljubavi Božije, koja je u Hristu Isusu Gospodu našem" (Rim 8,35.38-39).

 

PRAVOSLAVLjE U RIJECI

(NASTAVAK IV)*

 

 

5. Promene koje je unelo francusko carstvo i njihove posledice

 

Jula  1789. godine započela je Francuska revolucija, događaj koji će nepovratno  promeniti  Evropu u svakom pogledu. Sledeće godine u februaru 1790. umire Josif II, stariji brat francuske kraljice Antoanete (koja će biti s mužem i decom giljotinirana 21. januara 1793), a na mesto Josipa II dolazi car Leopold. No, i on vlada samo do marta 1792. godine, kada ga, nakon iznenadne smrtinasleđuje  sin Franjo II (od 1806. nosi titulu Franjo I), koji će vladati sve do 1835. godine.Svi su ovi događaji imali veliki značaj za evropske narode, uključujući tu i narode Habsburške monarhije, te i za Srbe koji su živeli kako u toj zemlji, tako i za Srbe u samoj Rijeci.Franjo II nije samo naslijedio od oca  presto, već i rat koji je započeo sa revolucionarnom Francuskom. Naime 20. aprila 1792. godine počinje rat Prve koalicije, kada Francuska objavljuje rat Austriji i Pruskoj, a februara naredne godine Francuska objavljuje rat Britaniji i Holandiji, a 7. marta i Španiji.

U Francuskoj se donose zakoni, čije se važenje proteže i na zemlje koje Francuska osvaja. Najdalekosežniji među njima su zakon o odvajanju crkve od države, donesen 18. septembra 1794., kojim država prestaje da finansira crkvu, te zatim, zakon o  uvođenju u cirkulaciju papirnatog novca.Ti su zakoni počeli delovati na severnom Jadranu i u Rijeci 1797. godine, nakon pada Venecije, ali su se efekti osetili tek 1805. godine, kada je nakon Mira u Bratislavi, Austrija morala da preda Francuskoj Veneciju, Dalmaciju i Istru, koje su tada pripojene  Italijanskoj kraljevini.

 

Ljubinka Toševa Karpowicz

 

Hodočašće Svetom Savi

Svetitelju Savo, Oče našeg duha,
Putniče nebeski, Cvijete Otkrovenja!
U minulom vijeku užasa i strave
Stajali smo dugo bez Ikone Tvoje;
Pod stijenom bez neba, u zori bez pijetla,
Kraj groba bez krsta, s naćvama bez hljeba
S putirom bez vina, s rukom bez tri prsta.

Lutali smo Oče, Knjigu izgubili;
Lađu potopili tokom prošlog vijeka.
Srca su nam puna jada, bola, blata;
Usta ružnih riječi, i grlo leleka!

Prljali smo zlatom Tvoje Ogledalo,
Za Lukavim Magom skrenuli sa Puta;
Pod limenom zvijezdom i njegovom slavom
Zobali živ ugljen, kamen tukli glavom.
Borili se ljuto, ko će brate prije,
Gurnuti pod teški Točak istorije.

Lažnom Hironu povjerili rane;
Iz njegove čaše pili otrov pizme.
Naše Svete lavre psovkom porušili,
Preselili dušu, u njegove čizme!
Sipali smo škude u Crvenu kesu;
Rasprodali ime, i Nikolu Teslu.

Praćeni lavežom pasa i poltrona
Pošli prijekim pravcem ka vrhu Siona;
U topovska zrna pretopili Zvona,
S Neba Hilandarskog rušili slavuje;
Dizali do trona jejine i vrane,
U crvene vijence upletali guje;
Mamurni, i gluvi, krali Bogu dane.

Razbili smo glavom ćup Nebeskog pića,
Pun meda i mlijeka, ljubavi, razuma;
Preli crnu vunu, i derali jarca
S ove strane svijeta, s one strane uma.

Sveti Učitelju, Krsna slavo vida!
Skini s grešnih raba zlato i verige.
Praštaj, i pomagaj žednicima znanja;
Navedi nam razum na stranice Knjige,
Što čuvaju Sveto slovo pokajanja.

Sapsi! Skini smolu s krila naših ptica,
Da donesu sjeme trava vidalica,
Pa kloni svjetlom Tvoga blagog lica
Trnje naših riječi, otrov naših srca.

Obriši nam s duše laži i blamaže;
Plod mrtvog stabla, voće s trule grane,
Lisičine, lance, kaveze i straže,
Lik Lukavog Maga i fatamorgane!

Kapljom jakovine majkom svetih voda
Operi nam oči mržnjom zamućene
Da sin prepozna rođenog oca,
Otac Otadžbinu i Krst svog roda.
Da ne trajemo stijenom pritisnuti
U pećini mračnoj brojeći perpere
I ledene kaplje sa siga i zida,
Nego da stremimo u Zvjezdano jato
Ka smislu života, svjetlosti i vida!

Da nam mjere budu Istina i Pravda,
Kantar s utezima Poštenja i Stida!
Da ne svetkujemo tigra od papira
Uz kap koka-kole i slan list krumpira.

Svetitelju Savo Zvijezdo Gore Svete,
U pustinji vodo, vatro u ledištu,
Krilo nad ambisom, nado iznad groba!
Podari nam riječi pjesme uzvišene,
Što razumom Tvojim bit istine zbori;
Da u svakom biću ljudskog mučenika
Pati naše srce, našu dušu boli!

Privedi nas Slovu Tvoga Uzvišenja,
Koje glasi: PRAŠTAJ, POMOZI I VOLI!

Jer u Vaseljeni nema ljepšeg cvijeta
Od sretnog lica komšijskog djeteta!

Niti ima duge u Svemiru šire,
Od spojenih ruku, kad se braća mire!

Učitelju Sveti, Svijećo našeg vida,
Povrasti nam obraz ponosa i stida!
Da ne pabirčimo ispod tuđeg stola,
Kao pomrvari, s maskama na čelu,
I da ne čuvamo muvu p o g a n u š u,
U svom u lj a n i k u kao svetu pčelu.
 


Jovan Savičin Prica

 

Kako đavo obmanjuje čoveka

(Iz knjige starca Kleope, Put Neba - str.145-153.)

 

Veliki pustinjak iz okoline Aleksandrije ava Ilarion, molio se Bogu nekoliko godina da mu otkrije lukavstvo đavola, kako to oni uspevaju da odvedu ljude od dobrog puta, te ih čine robovima greha, i odvode ih u pakao. I jedne noći, pozove ga Anđeo da izađe na obližnji proplanak, da uzme sa sobom krst, i da se ničega ne boji.

Ugledao je kako se nasred proplanka pojavljuje presto, i kako dolazi satana i seda na njega Pljesnuo je dlanom od dlan, i vazduh i sva okolina se ispunila đavolima. Tada im reče: Sakupio sam vas ovde da mi kažete najbolju majstoriju, kojom obmanjujete ljude i zaglupljujete ih, i dovodite u moje carstvo, u večnu muku. Ko bude najbolji, daću mu da tri minuta upravlja paklom, i postaviću ga generalom nad ostalima.

 

 

ŽITIJE SVETOG MUČENIKA UARA

 

Sveti mučenik Uar (+307) živeo je u Aleksandriji, glavnom gradu Egipta, sluzeći kao vojni starešina. Verovao je u istinitoga Boga, ali je, plašeći se bezakonih idolopoklonika, svoju veru skrivao. Kada je otpočeo progon hrišćana, sveti Uar noću je obilazio tamnice i pomagao zatočenima zbog vere Hristove. Jedne noći sveti Uar dođe u tamnicu u kojoj beše zatvoreno sedam učitelja hrišćanskih. Sveti Uar zamoli ih da se pomole za njega, kako bi se izbavio od straha pred mučenjima što ih valja za veru pretrpeti. “Plašiš li se muka prolaznih, nećeš izbeći ni one koje ostaju zanavek! Ako te je strah da Hrista ispovediš na zemlji, nećeš ugledati Lice Njegovo na nebesima!” – poručiše mu duhonosni učitelji. Čuvši te reči, Uar sveti oseti u sebi toliku ljubav prema Bogu, da odluči da pretrpi sva stradanja radi Imena Njegovog, te ostade u tamnici.

Sa ruskog prevela: Dr Ksenija Končarević

 

Beseda na Sv. Nikolu

Karlovac, Pula, Peroj 1978.

 

 

Draga braćo i sestre,

Ima u Jevanđelju jedna zapovest Hrista Spasitelja koja se odnosi na sve hrišćane, sveštenike i obične vernike, a koja glasi: "Tako da zasvetli svetlost vaša pred ljudima, da svi vide vaša dobra dela i proslavljaju Oca vašeg koji je na nebesima" (sravni Mat. 5. 16). Ova zapovest Spasiteljeva, izgovorena u Njegovoj čuvenoj Besedi na gori, ukazuje na srž Njegove nauke. Uzalud nastojimo da Boga dokazujemo, ako Ga ličnim životom ne zasvedočavamo. Hrišćanin mora da svetli, verom, ljubavlju, životom, ponašanjem u svakoj prilici i časnim držanjem u svim prilikama. U vreme nastanka Crkve Hristove, Crkva je bila krajnje siromašna, gonjena, ni od koga zaštićena na svetu. Biti Hrišćanin značilo je biti osuđen na patnje, na maltretiranje, na ponižavanja pa i na mučeničku smrt. Pa ipak u tim teškim vremenima, ljudi su prilazili Hristovoj nauci, javno svedočili svoju veru, primali patnje i krst koji im je nosilo ime Hrišćanin.

 

 
 

 

 
 
 

[novosti] [eparhija] [sv.sava gk] [episkop] [istorija] [manastir]
[
publikacije] [adresar] [riznica] [apel] [linkovi]

Ћирилица

Copyright © 2003, 2004, 2005 Gornjokarlovačka Eparhija.
Designed by SeRGio