Iz sadr�aja : Sv. Sava Gornjokarlovački br.12

Vaskrsenje simbol večnog �ivota
Dr Dimitrije Kalezić,profesor filosofije na Bogoslovskom fakultetu

Bogoslovske dimenzije vaskrsenja Hristovog.
 Hristos je Bog koji se ovaplotio u istorijski realna čoveka, kao i drugi ljudi. Rodio se, rastao, govorio, jeo, pio... druge poučavao i s drugima razgovarao, izlagao svoje bo�ansko učenje na ljudski jezik svoga vremena i svoje generacije, da bi ga ljudi shvatili, i time je vr�io veliku misiju spajanja bo�anskog i čovečanskog, jer su u njegovoj ličnosti spojene dve volje i dve prirode - bo�anska i čovečanska, ali u jednoj bogočovečanskoj ličnosti. To je najte�nja veza Boga i čoveka, i najpuniji vid ovaploćenja Boga u čoveka. Bog i čovek su u svim religijama uva�avani i smatrani kao dva subjekta koji imaju neku vezu, često i na neki podzemni način. Tipična je bila religija podzemlja, snaga bez očiju, dok nije do�ao Gospod Isus Hristos.

O bogočoveku
 Hristos nije prestajao biti Bog, bo�ji sin, niti je gubio vezu sa svojim bo�anskim ocem, a postao je čovek i primio je na sebe svu ljudsku prirodu u originalu, primiv�i i odgovornost za greh i u tome je te�i�te celog njegovog podviga. Iz tog te�i�ta rezultira ono �to će doći kasnije - Vaskrsenje. Nijedna od religija, pre i posle njega, niti neke od religijskih stranputica, ne govore o tome, već samo govore o Bogu na odstojanju, o Bogu slućenome, a ne viđenom i do�ivljenom, o Bogu koji je čovekolik ili je nekog drugog lika.
 U hri�ćanstvu Bog nije samo čovekolik nego je autentičan čovek. I apostol Pavle podseća da "u Hristu �ivi sva punoća telesnog bo�anstva", to znači celokupno bo�anstvo, celokupna večnost �ivi u toj pojavi koja se zove čovek Isus iz Nazareta, i to na telesno opipljiv način.
 Dakle, to su mo�da neke osnove za eksperimentalno do�ivljavanje hri�ćanstva. Imajući to u vidu, nije onda nikakvo čudo �to je nedelju dana posle Vaskrsenja, apostol Toma, ne verujući u Hristovo vaskrsnuće, tra�io da se uveri, i tako postao prvi eksperimentalista u hri�ćanstvu. Druga stvar, vaskrsli Hrist je time pokazao identičnost sa sobom vaskrslim. Hristos je prvi iz mrtvih, jer nije vaskrsnut od drugoga (kao �to je nekoliko dana ranije u Vitaniji vaskrsao Lazara), nego je sam sebe, silom svoga bo�anstva vaskrsao.
Posle fizičke smrti i skidanja sa krsta on je sahranjen, a svoju troipogodi�nju propoved na zemlji Hristos je ponovio za ta tri dana provedena u Adu (podzemnom svetu), du�ama pravednika Staroga zaveta. Ko je od njih prihvatio njegovu propoved po�ao je za njim, isto kao i na zemlji. Silu njegovoga bo�anstva Ad nije mogao zadr�ati, pa su onda, figurativno rečeno, popucali adski zidovi i vrata, i on je po�ao kroz njih, ali ne nazad, u ovaj svet, nego dalje u novu realnost, u realnost carstva bo�jega, tamo uvodeći ljude.
Prvi je za njim u�ao onaj pokajni razbojnik (koji je kraj Hrista izdahnuo na krstu), pa onda ostali pravednici Staroga zaveta koji su primili Hristovu propoved.

O pobedi nad smrću
Hristos je pobednik smrti, on je prevladao i biolo�ku i moralnu i svaku drugu smrt. Ideja da je Bog pobeditelj smrti ima i u nekim drugim religijama, odnosno mitologijama. Ali, činjenica da je on bio i da su ga ljudi do�iveli, ima samo u hri�ćanstvu. I zato je hri�ćanstvo religija nad religijama. Jedino u hri�ćanstvu Bog i čovek dolaze do identičnosti i to blagodatne a ne prirodne. Jer, Bog je natprirodan, a čovek je prirodan, sa slikom natprirodnog Boga. I ta slika te�i svome originalu i one su na najte�nji način spojene u ličnosti Isusa Hrista, pa je to postala jedna ličnost. U drugim religijama nema ni traga od toga, jer su u njima toliko daleka odstojanja između Boga i čoveka.
Hristos garantuje besmrtnost, koja je u stalnoj komunikaciji i op�tenju s njim. To op�tenje je po osnovu ljubavi, davanja sebe za drugoga, koji će, ako prihvati ljubav, prihvatiti davanje. U toj uzajamnosti se sastoji ljubav.
Najdublji domet na�eg ljudskog identiteta je vaskrsenje Hristovo koje je garant na�eg vaskrsenja. U liturgiji Vasilija Velikog stoji za Hrista: "Pokazao si vaskrsenjem put svakoj tvari prema vaskrsenju". Ukoliko ta tvar koja se zove čovek ne ide tim putem, to je stvar njegove nadle�nosti koja, u ovom slučaju nije kako treba.

Molitva Svetog Jefrema Sirina
(čita tokom Velikog posta)

U toku Svete četrdesetnice, Časnog i velikog posta, u hramu i kući molimo se Bogu, pored ostalih i molitvom svetog Jefrema Sirina koja glasi : 

Gospode i Vladaru �ivota moga, duh lenjosti, mrzovolje, vlastoljublja i praznoslovlja ne daj mi.

Duh celomudrenosti, smirenoumlja, trpljenja i ljubavi, daruj meni, sluzi tvome.

O, Gospode Care, daruj mi da sagledam svoje grehove, i da ne osudjujem brata svoga, jer si blagosloven u vekove vekova. Amin.

Ovom kratkom molitvom se u potpunosti izra�ava smisao Velikog posta.
�ta je duh lenjosti? To nije stanje fizičkog nerada, već stanje duhovne obamrlosti, opu�tenosti i opustosenosti. Tempo �ivota je takav, da nam stalno nedostaje vremena. A �ivot prolazi. Ne smemo ni da se upitamo �ta je cilj i smisao takvog �ivota. Zato se i molimo za izbavljenje od pusto�i, besmislenosti, opusto�enosti du�e...

Beseda na Malu Gospojinu 1977. godine
 Skica za propoved u Trebinji
Episkop Simeon Zloković

Draga braćo i sestre,
Kada bi ma ko od nas zastao na ulici nekog grada ili puteljku nekog sela, zaustavljao prolaznike i pitao ih odakle putuju i kamo idu, svaki pametan čovek kazao bi nam: da zna odkuda ide i da zna kamo putuje. Ako bi ma ko od njih kazao da nezna odkuda ide i kamo putuje, takvog bismo najprije svi odreda proglasili u najmanju ruku, nenormalnim ili, malo bla�e rečeno, od umora izgubljenim.
Ono �to mi postavljamo ljudima kad ih negde sretnemo, ono �to se postavlja kao pitanje svakom pojedincu na putevima sveta, postavlja se, draga braćo i sestre, pred sve nas kada se pitamo odkuda smo, kuda idemo, i gdje je cilj na�eg zemaljskog �ivota. Za�to se rađamo i umiremo? Za�to je nastao �ivot kada ni jedno �ivo biće pre svoga postanka nije moglo ni �eleti ni zamisliti da postane? Kakva se izvorna ili krajnja tajna krije u sudbini svijeta. Da li je sve na�e postojanje omeđeno plačem u kolijevci i ropcem na samrtnoj postelji? Ima li ova drama ljudske istorije svoj smisao, svoje određenje, svoj krajnji cilj?
Nema tog velikog puta u Evropi, za koji se nezna gdje počinje i gdje zavr�ava, koliko je dug, koliko �irok, koliko je čega utro�eno u njegovu izgradnju. Ali se obavezno zna i ko ga je palnirao, projektovao, ko izvodi radove i u koju svrhu. Dakle i na početku i na kraju svakog puta stoji čovek, čovek koji ga projektuje, koji ga izgrađuje i koji zna �ta hoće sa tim putem. Pa kad hoćemo da u detalje znamo sve o nekom drugom autoputu, sve o nekoj palti, sve o nekoj slici, sve o pojedinčnim malim i velikim ljudima, pitamo se za�to je čovek nekako indiferentan kada je u pitanju njegovo poreklo, smisao njegovih hodova po zemlji i krajnji cilj njegove egzistencije. Za�to je čovek za sve mnogo zainteresovan, osim za pitanja svoje večne sudbe? Za�to se čovjek vi�e interesuje za materijalne vrednosti nego za duhovne?
Pa ipak odvajkada se čovek od misli i zdrave pameti pitao od  kuda sam, za�to sam do�ao na svet i kakav je cilj ljudskog �ivota?
I evo, �ivimo u vremenu kada se svakih deset godina udvostručuje ljudsko znanje po svim pitanjima materijalnog svijeta. Pa ipak sva na�a znanja ćute o tim večnim pitanjima. Tu ne poma�e matematika, tu ćuti fizika, tu je nemoćna filosofija, tu otkazuje i sve �to mi znamo o zvezdama, o suncu i planetama, o travkama i cvetovima, o hlebu nasu�nom i svim pitanjima ovog vidljivog svijeta. Dakle, i danas smo jednako daleko od tih pitanja kao i u vreme na�ih dedova i pradedova.
Pa ko da nam odgovori na ta večna pitanja? Draga deco bo�ja � samo Bog. Kao �to je na početku svakog �ivota ipak roditelj, kao �to je na početku svakog doma graditelj, kao �to je na početku svakog asfaltnog i drugog puta projektant i izvoditelj, kao �to je na početku svakog grada, svake dr�ave čovek, tako je na početku svega Stvoritelj i Otac Nebeski. Nevidljiv je jer je duhovan, ali je prisutan kao �to je prisutna, najprisutnija od svega oko nas harmonija gravitacije nebeskih tela. I tu silu ne vidimo, ali njeno prisustvo osećamo svuda.
Otuda, draga braćo i sestre, vera prati čoveka kroz ceo njegov �ivot, kroz sva znanja i kroz sve napore da se domogne istine o svetu i istine o sebi. Nauka nam obrađuje činjenice ovog materijalnog sveta, a vera na�a činjenice duhovnog sveta, ono �to je Bog na početku i u tokovima �ivota i ono �to je na�a du�a u toku na�eg trajanja u svetu i posle smrti.
Da, draga braćo i sestre, sve tajne sveta, sve istine materijalnog kosmosa tra�e svoje osvetljenje. U mraku su sve stvari jednake. Noću je pod na�im prstima sve jednako: i kamen, i zlato, i srebro, i drvo. U mraku ni�ta nema svoje ime, svoje određenje. Tek kada grane sunce, stvari pokazuju svoj oblik, svoju su�tinu, svoju boju, dobijaju svoje ime. Danas čovek raspola�e čudesnim svetlosnim zracima kojima prodire do u jezgro stvari, materije, �ive ćelije, svakog �ivog tela. I tek pod tom svetlo�ću iskrcavaju nepoznate istine, ali se rađaju i nove tajne.
I na�a večna sudbina tra�i svoje osvetljenje. Hristos je kazao: ''Ja sam svetlost svetu, ko za mnom ide neće hodati po tami'' (Jn. 8,12). Tu svetlost svoje istine uneo je Sin Bo�iji u svoju Crkvu. Ta svetlost koja osvetljava na� um, koja daje ime i pravo mesto svemu oko nas, nosi u sebi Crkva Hristova, čiji je deo i na�a Srpska Crkva. Crkve se podi�u zato da se čovek u njima makar za malo oslobodi pirtiska sveta i okrene svojoj du�i. Da se u molitvi, u ti�ini, u smirenju, u pobo�nosti nađe pred Bogom, kao �to naučnik u ti�ini i miru otkriva tajne ovog materijalnog sveta.
Eto, draga braćo i sestre, zato smo mi danas ovde, zato sam i ja ove godine do�ao među vas. Moja misija je misija Crkve, da propoveda ono �to je bilo pre nas, da uči o Bogu koji je Stvoritelj, koji je prvi Roditelj, koji je �ivot planirao, stvorio, i Koji je tu pored nas. Ko ima snage da se smiri, da duboku razmisli, da za�eli da Ga nađe, naći će Ga. Ne u vrtlozima svakodnevnog �ivota, ne na raskr�ćima gde se ljudi gu�e od mno�tva i brzine kretanja njega i sveta, nego u hramu, gde sve potseća na Njega, na�eg Oca Nebeskog.
Danas je dan Rođenja Majke Hrista Spasitelja. Bila je kćerka čestitih roditelja Joakima i Ane. Njihov dan je sutra. Ona je rodila Sina Bo�jeg, Isusa Hrista Spasitelja sveta. Ona je otvorila vrata spasenja za ljudski rod. Nju je izabrao Bog da postane najsretnija majka, kao �to je sve nas ljude odredio da budemo slika i odraz Njegov u ovom čudesnom svetu.
Slava Bogu na�em večnom Roditelju. Amin!

Vladika Nikolaj Velimirović
-izreke -

Bezbo�nik se boji skoroposti�ne smrti, lopov se boji obijača, ubica se boji mača, gordljivac se boji sramote, klevetnik se boji suda istine.

 Veliko bogatstvo otkriva siroma�tinu.

Telesni brak je samo simbol duhovnog braka. U telesnom braku prvo pristupaju radosti pa onda gorčine, dok u duhovnom prvo gorčine pa radosti.

 Vlast je veliko isku�enje i malo je onih koji mogu tom isku�enju odoleti.

 Od pamtiveka vuci kolju jaganjce,  a nikada nijedno jagnje nije zaklalao vuka. Pa ipak je u svetu vise jaganjaca nego vukova.

Često jednog dana kad učini� jedan greh, učiniće� i drugi, i kad poka�e� jednu vrlinu pokazaće� i drugu.

Ko ima veliko ima i malo.

Gospodar du�e, gospodar je i tela.

Kao �to se sveća od sveće pali, tako i dobro delo od dobrog dela.

Učini dobro i zakopaj pod kamen, ono će od kamena načiniti sebi jezik i objaviti se.

Ko daleko ode sa đavolom u �etnju, te�ko se vraća na pravi put.

�to vi�e slasti to je manje slatko, �to vi�e gorčine to je manje gorko.

Vladanje zastra�ivanjem je očajno i poslednje sredstvo u rukama nemoćnih upravitelja jedne zemlje.

Neprolazne vrednosti su dragocenije od prolaznih kao �to je večnost dragocenija od vremena. A neprolazne vrednosti ulaze u okvir zdravlja du�evnog.

Istina ne zavisi od vremena i nije ni nova ni stara, nego upravo Istina, juče, danas, sutra.

Ako se knjige budu mno�ile dana�njom brzinom, biće vi�e učitelja nego učenika i razbiće se pamet od knjige čoveku kao ogledalo kad se razbije na stotinu parčeta.

Biranje kraljica lepote moderni je običaj starih latinskih naroda. U stvari, to je samo jedna ve�to prikrivena trgovina belim robljem.

Kad čovek misli da je na vrhuncu svog uspeha, tada, u stvari, stoji na granici svoje propasti.

Lenjost je jedan od smrtnih grehova jer umrtvljuje du�u u čoveku. Lenjo telo je gnezdo poroka, lenja du�a naseobina đavola.

Kad radi�, ne gledaj samo korist, i dobit, i uspeh. Lepota i naslada koju jedan stolar oseća pri tesanju, struganju, glačanju i sklapanju drveta ne da se ničim isplatiti. Moralna lepota, lepota du�e, srca i karaktera svetli i kroz najru�nije lice čovečije.

Kakvu ljubav prema prijateljima nudi takve će i prijatelje naći.

Ljudi koji ne mogu videti svet u sebi jo� manje mogu videti sebe u svetu.

Ljudi koji ne mogu učestvovati u tuđem bolu, jo� manje mogu učestvovati u tuđoj radosti.

Zalud je bure od najskupljeg drveta kad se u njemu dr�i ukislo vino.

Tri stvari ne �uri dok govori�: O Bogu, dok ne utvrdi� veru u njega. O tuđem grehu dok se ne seti� svoga i o sutra�njem danu, dok ne svane.

Ne prljaj onoga koji se počeo prati nego mu pomozi da se opere.

Ko nije stradao od po�ara u sebi, taj će zajaukati kad mu prst opr�e.

Voda se mo�e upotrebiti za električnu vodenicu, ali i za potop sveta.

Kao �to suze teku od velike �alosti, ali i od velike radosti, tako strah obuzima čoveka od velikog zločina, ali i od velike �rtve.

Ako sam pozvan da se branim ja ću ćutati, ako sam pozvan da branim istinu ja ću govoriti.

Beseda na Veliki petak
 Starac Filotej Zervakos

"Bo�e, Care moj od davnine, Koji tvori� spasenje posred zemlje!" (Ps. 74, 12)

Ti, sveslavna silo! Ti, beskrajna premudrosti Bo�ija! Ti, Raspeti, Gospode, daj mi snage tokom ovoga svetoga dana i u ovom svetom času. Daj mi poimanje i mudrost na rečima, i molitvama na�eg Svjatjej�eg Patrijarha udostoj jezik moj da slavi veličanstvo Tvoje!
O najblagosloveniji patrijar�e svetoga grada Jerusalima, o najsvetiji od svetih arhijereja, o najsvetiji oci i braćo i hristoljubivi sabore!
Velika tama bezverja, bezbo�ja i idolopoklonstva je pokrila čitavu zemlju! Ljudi su počeli da se klanjaju nebu, suncu, mesecu, zvezdama, čak i četvorono�nim �ivotinjama i insektima kao bo�anstvima. A klanjanje jedinome istinitome Bogu je i�čezlo! Mnogi drevni filosofi, naročito grčki, razmi�ljali su i do�li do zaključka da stvorenja nisu bogovi, već da su stvorena od Boga - Tvorca i Sazdatelja. A budući da nisu mogli da Ga poznaju, oni su načinili �rtvenik i posvetili ga "Nepoznatom Bogu"...

Zavje�tanja Stefana Nemanje Zavje�tanje jezika
(Izvod iz knjige Zavje�tanja Stefana Nemanje, Zavje�tanje jezika, Mile Medić, 45-55, "Filip Vi�njić", Beograd)

Čuvajte, čedo moje milo, jezik kao zemlju. Riječ se mo�e izgubiti kao grad, kao zemlja, kao du�a. A �ta je narod izgubi li jezik, zemlju, du�u?
Ne uzimajte tuđu riječ u svoja usta. Uzme� li tuđu riječ, znaj da je nisi osvojio, nego si sebe potuđio. Bolje ti je izgubiti najveći i najtvrđi grad svoje zemlje, nego najmanju i najneznatniju riječ svoga jezika.
Zemlje i dr�ave ne osvajaju se samo mačevima nego i jezicima. Znaj da te je neprijatelj onoliko osvojio i pokorio koliko ti je riječi potro i svojih poturio.
Narod koji izgubi svoje riječi prestaje biti narod...

Pravoslavlje u Rijeci
( Drugi dio )

 2. Neuspela tra�enja da se izgradi crkva od kamena u vreme Karla VI

Kapelica koju je 1720-e godine osvetio Danilo Ljubotina nalazila se na jednom terenu koga je Antonio Mengeno kao predstavnik Grka kupio 1716 godine. No, zemlji�te nije odmah bilo spremano za izgradnju, već je moralo biti raskrčeno. Tek je nakon toga podignuta kapelica.
Međutim, zemlji�te na kojem je bila izgrađena kapelica nije bilo u potpunosti isplaćeno vlasniku. Kako su Rijeku počeli da napu�taju Grci-pravoslavni trgovci zbog neprijateljskog odnosa gradske administracije prema njima, ali i zbog slabe konkurentnosti riječke luke, gradske vlasti su počele razmi�ljati kako da u svoje vlasni�tvo povrate teren na kome je bila kapelica. One su nameravale da na tom terenu podignu lazaret, odnosno prinudni sme�taj za moreplovce koji su dolazili iz krajeva u kojima su vladale zarazne bolesti, naročito kolera.
No, tek nakon �to je gradska uprava uvidela da je prostor na kojem se nalazila kapelica premalen za lazaret, pravoslavni trgovci su ponovno mogli  da zatra�e dozvolu da grade  kamenu crkvu na istom terenu. Istovremeno s upućivanjem molbe za dozvolu, pravoslavni su zatra�ili da  crkvu, kada bude izgrađena, osveti biskup iz Gomirja kao �to je to bilo s kapelicom.
U to je vreme Car Karlo jo� stajao na stanovi�tu  da se riječka slobodna luka i sam grad moraju razvijati kako bi putem trgovine preko ovih luka  Carevina mogla ekonomski jačati. Po�to su, na bazi privilegija, sve odluke o nekatolicima zavisile od njega, on je 16. februara 1732. godine nalogom naredio Unutarnjeaustrijskim Tajnim savjetima  da  brinu o slobodi trgovine, pa je, u tom smislu, zadu�io i riječkog kapetana da dă svaku vrstu potpore grčkoj trgovačkoj zajednici preko  Antonia Vicemana  koju ju je predstavljao.
Antonio Vicemano je onda oti�ao u Beč i ponovo podneo molbu za dozvolu za izgradnju crkve. Po povratku iz Beča i Graca u Rijeku,  Antonio je pokazao  kapetanu Rijeke, grofu Adelmu Antoniu Petazziu,  dva reskripta savetnika Donje Austrije u kojima se od njega tra�ilo da po�tuje privilegije i patente koje je car dao pravoslavnim vernicima.
Nakon toga  u Rijeku je do�ao pravoslavni sve�tenik i  s nekoliko predstavnika pravoslavnih koji su u Rijeci �iveli, od kapetana zatra�io dozvolu da izgrade crkvu. U podnesenoj molbi je stajalo da pravoslavni vernici tra�e dozvolu da izgrade crkvu od kamena  van zidina grada na javnom mestu. Sada su oni svoj zahtev konkretizirali tra�eći   da izgrade crkvu od kamena na onom mestu gde su pre nekoliko godina izgradili crkvu  od drveta, koja se jo� uvek tamo nalazila, ali je bila napu�tena...

Carstvo Bo�ije i Carstvo Nebesko u Svetom pismu Novog zavjeta
o. Slavi�a Simakovi�a

Pouke o Carstvu Bo�jem  zauzimaju centralno mjesto u Spasiteljevoj učenju. Stoga kao prvu novozavjetnu blagovijest, On i objavljuje istinu da sa Njim i u Njemu dolazi ljudima Carstvo Bo�je (Mt. 4,17; sr.3,2; Lk. 10,9.11.). Kada Duhom Svetim čini neobična bo�anska djela, Spasitelj ukazuje na to kao na dokaz da je ljudima do�lo Carstvo Nebesko (Mt. 12,28; Lk. 11,20). Time zapravo pokazuje da On, Duh Sveti i Bog Otac jesu Carstvo Nebesko, Carstvo Bo�je � ili bolje rečeno: sve ono �to Oni daruju svijetu u bogočovječanskom domostroju spasenja. Zato je i Spasiteljeva misija bila u propovijedanju Jevanđelja o Carstvu (Mt. 4,23; Mk. 1,14; Lk. 8,1). Isto tako i učenicima svojim Gospod naređuje da propovijedaju Jevanđelje o Carstvu propraćajući svoju propovijed bo�anskim djelima: iscjeljivanjem bolesnih, či�ćenjem gubavih, vaskrsenjem mrtvih, izgonjenjem đavola, itd. (Mt. 10,7-8; Lk. 9,2). Tako je u samoj stvari propovijed Jevanđelja, propovijed o Carstvu. Stoga Gospod objavljuje: ''Carstvo se Bo�je propovijeda Jevanđeljem'' (Lk. 16,16), i za svoj bogočovječanski poziv ističe: ''Treba mi propovijedati Jevanđelje o Carstvu Bo�ijem, jer sam na to poslan'' (Lk. 4, 43). Kasnije On ponovo ističe: ''Propovijedaće se ovo Jevanđelje carstva po svemu svijetu za svjedočanstvo sima narodima'' (Mt. 24,14). Ne samo do svoje krsne smrti, nego i poslije svog vaskrsenja, u toku četrdeset dana koliko je jo� proveo ovdje na zemlji, Spasitelj govori svojim učenicima o Carstvu Bo�jem (Djel.ap. 1,3).
Po�to je Spasiteljevo Jevanđelje � Jevanđelje o Carstvu Bo�jem, o Carstvu Trojičnog Bo�anstva, to On i postavlja tra�enje Carstva Bo�jeg za cilj čovjekovog �ivota na zemlji: ''I�tite najprije Carstva Bo�jeg i pravde njegove'' (Mt. 6,33; Lk. 12,31), a sve ostalo �to je čovjeku potrebno, daje se uz Carstvo Bo�je kao neki dodatak (Mt. 6,33; Lk. 12, 31).
Dramatična je sudbina Carstva Nebeskog na zemlji. Blagodareći čovjekovom nehatu u nju se umije�ao svojim zlom đavo, koji se neumorno trudi da na njivi du�a ljudskih onemogući uspjeh nebeskih istina.Donekle i uspijeva, ali njegov kraj je jasan: ''Na dan Suda, pravednici će kao sunce zasijati u Carstvu Oca svoga nebeskog, a gre�nici će biti bačeni u peć ognjenu gdje je plač i �krgut zuba'' (Mt. 13,24-30; Mt. 13,36-43).  U samoj stvari, zemlja je podno�je neba i ljudi su sazdani na njoj da u njima uspijeva nebesko bilje, nebeske istine. Da natprirodno uspijeva u prirodnom, nebesko u zemaljskom, Bo�je u ljudima. Nebesko Carstvo je kao zrno goru�ičino i ono natprirodno po svojoj prirodi uspijeva u čojeku, ako je zemlji�te du�e čisto i obrađeno (Mt. 13,31-32; Mk. 4,31-32; Lk. 13,19). Takva je tajna Spasiteljevog učenja o spasenju, da nebeske i natprirodne istine, rastući u ljudskoj prirodi, onebese je i onatprirode, spremajući je za ulazak u Carstvo Nebesko.
Carstvo je Nebesko kao kvasac istine Bo�je u tijestu prirode ljudske, sa jednim ciljem, da sve tijesto ukisne Bogom i Bo�jim (Mt. 13,33; Lk. 13,21). Tako postoji neka genetička veza između istina Nebeskog Carsta i čovjeka. Zasijane u čovjeku, ove istine niču i rastu  da čovjek ne zna, jer zemlji�te bogolike du�e ljudske daje sokove sjemenu i ono najprije donese travu, potom klas, pa zatim ispuni p�enicu u klasu (Mk. 4,26-29).

Carstvo Bo�ije

Po svojoj beskrajnoj bo�ankoj prirodi, Carstvo Bo�je prepuno je bo�anske tajanstvenosti i duhovnosti, te je njegov proces napredovanja nevidljiv za ljudsko oko. Ono dakle, na nevidljiv način uspijeva u čovjeku, uspijeva na obrađenom tlu bogolike du�e koja je takođe nevidljiva. Bo�anska nevidljivost u bogolikoj nevidljivosti; nevidljivi Bog u bogolikoj du�i čovjekovoj.1) Zato sam Car Carstva Bo�jeg, na pitanje fariseja, kad će doći Carstvo Bo�je, odgovara: ''Carstvo Bo�je neće doći da se vidi; niti će se kazati evo ga ovdje, ili ondje je! Jer gle, Carstvo Bo�je je unutra u vama'' (Lk. 17,20-21). Jedno je sigurno: ''Ako se ko ne rodi vodom i Duhom, ne mo�e ući u Carstvo Bo�je'' (Jn. 3,5). To je zato �to je Carstvo Bo�je voinstvujuća crkva ovozemaljska, čiji član postajemo kr�tenjem.
''Kada ga upita�e fariseji: kada će doći Carstvo Bo�je, odgovarajući reče im Carstvo Bo�ije neće doći da se vidi... Gle, carstvo je Bo�ije unutra u Vama (Lk. 17,20-21), u du�i koja čezne za Bogom. Zato: ''Carstvo Bo�je nije jelo i piće, nego pravda i mir i radost u Duhu Svetom (Rim. 14,17). Carstvo Bo�je je Crkva Njegova u kojoj caruje blagodat i istina koja Duhom Svetim preporađa vjerne za �ivot vječni.
Već su i starozavjetni proroci govorili o dolasku Carstva Bo�jeg, Carstva mira (Is. 52,7; Is. 32,1; Is. 32,17-18; Is. 2,1-4), Carstva koje će se ra�iriti po cijeloj zemlji (Dan. 2,34-35; Dan. 2,44), a sam Hristos svoju nauku naziva ''Jevanđeljem Carstva'' koje će se propovijedati po cijeloj zemlji (Mt. 24,14), i dolazi na zemlju da ostvari to proročanstvo o Carstvu Bo�jem, da pozove gre�nike na pokajanje (Lk. 5,32) i da propovijeda Jevanđelje o Carstvu Bo�ijem (Lk. 4,43; 8,1; 9,2; 9,11).
Očigledno je dakle, da Hristos okuplja oko sebe ljude koji �ele da prihvate Njegov put spasenja i da na taj način stvara jednu vidljivu ljudsku zajednicu koju naziva ''Carstvom Bo�jim'', a sebe naziva Carem toga Carstva koje se po svojoj su�tini razlikuje od svih zemaljskih carstava ikad viđenih na zemlji (Lk. 22,24-26) i ba� zbog te bitne razlike Spasitelj i ka�e Pontiju Pilatu: ''Carstvo moje nije od ovoga svijeta'' (Jn. 18,36). Govoreći o svome Carstvu ili o Crkvi svojoj, Spasitelj upotrebljava slike iz konkretnog �ivota da bi nam �to jasnije prikazao sliku svoje crkve i svog odnosa prema njoj. Slika koja se mogla vidjeti skoro na svakom koraku u jednoj stočarskoj zemlji kao �to bje�e Palestina u ono doba, jeste slika pastira koji vodi svoje stado. Spasitelj sebe upoređuje sa dobrim pastirom koji vodi stado svoje na obilnu pa�u i čuva ga od nasrtaja vukova (Jn. 10,9-14) i čak direktno proriče da će u svoj ''tor'' dovesti ''ovce'' koje toga momenta ne bijahu sa njim ''i biće jedno stado i jedan pastir'' (Jn. 10,16). Dakle, pod slikom pastira, ovaca i tora, Hristos govori o zajednici koju će on osnovati, dakle govori o Castvu Bo�jem, o Crkvi svojoj kojoj je On glava i koja je u ovom svijetu ali nije od ovoga svijeta. Poznato je da ima i drugih poređenja koje Spasitelj upotrebljava da bi prikazao osnivanje i dejstvo svoje Crkve, odnosno da bi nam dočarao sliku Carstva Bo�jeg ovdje na zemlji.
''Tada reče: na �ta liči Carstvo Bo�je i s' čime ću ga uporediti? Ono je slično goru�ičinom zrnu koje čovjek uze i posija u svome vrtu, te uzraste i posta veliko drvo, pa se ptice nebeske nastani�e na njegovim granama''... ''Ono je slično kvascu koji je �ena uzela i pomije�ala u tri kopanje bra�na, dok sve nije uskislo'' (Lk. 13,18-21; Mt. 13,33). Carstvo Nebesko je slično i sijaču koji sije sjeme na njivi svojoj ali sjemena padnu na različitu podlogu i donose različitu količinu ploda (Mt. 13,4-23). Slično je Carstvo Bo�je i njivi na koju domaćin posije dobro sjeme, a neprijatelj posije kukolj (Mt. 13,24-30). Slično je Carstvo Bo�je i mre�i bačenoj u more u koju se uhvati mnogo razne ribe (Mt. 13,47-50). Slično je i blagu zakopanom u polju, koje čovjek nađe i sakri, pa ode te proda sve svoje imanje samo da bi kupio to blago (Mt. 13,44).
Bog je, po riječima A. �memana, ponudio ljudima nov �ivot u carstvu Bo�jem, tj. poznanje Boga u ''novom vijeku'' u Crkvi koja je sama su�tina toga Carstva.2) Tako mi jo� za vrijeme ovozemaljskog �ivota gradimo sebi vječnu kuću na nebesima, svoje vječno obitali�te, jer je nebeski stan pravi zavičaj neboče�njive du�e ljudske, koja je sva porijeklom sa neba.3)   

Carstvo  Nebesko

Sa krajem ovoga svijeta biće i kraj blagodatnom Carstvu Hristovom i nastupiće Carstvo slave. Blagodatno je Crkva i svi vjerujući a naziva se tako �to u njemu dejstvuje blagodat Bo�ja koja čisti i preporađa ljude za novi �ivot. Ovo Carstvo je privremeno, dok je Carstvo slave vječno. Ono će nastupti poslije Op�teg ili Stra�nog suda. O kraju blagodatnog Carstva Apostol Pavle ka�e: ''Onda kraj, kada preda Carstvo Bogu Ocu i kad ukine svako poglavarstvo i svaku vlast i silu (1. Kor. 15,24-25).
Hristos kada govori o Carstvu Nebeskom, govori kao o budućem događaju, o događaju koji ima da se desi. Govori o njemu kao krajnjoj granici, krajnjem cilju čovjekovog �ivota. ''Na�e �ivljenje je na nebesima'' (Flb. 3,20). Tamo je na�a nagrada...stegni noge svoje; nauči ih da koračaju čvrsto, jer ima mnogo klizavih mjesta i ako padne� mnogo će� izgubiti. No iako padne� ustani i gledaj gore k' nebu gdje je nagrada. A nagrada je Carstvo Nebesko, vječni pokoj, slava sa Hristom, bezbrojna blaga koja se riječima ne mogu iskazati. Krasotu te nagrade mo�e opisati samo onaj koji ju je i dobio.
Na Stra�nom sudu, po�to odvoji pravednike od nepravednika, Gospod će pravednicima reći: ''Hodite blagosloveni Oca mojega, primite Carstvo koje vam je pripravljeno od postanka svijeta'' (Mt. 25,34). Sveti Kiril Jerusalimski ka�e: ''Gospod na� Isus Hristos doći će s' neba pri svr�etku svijeta i uspostaviće Svoje Carstvo i ovaj stvoreni svijet opet će se obnoviti. Po�to je ovaj svijet prepun grijeha, proći će on, da bi se ponovo javio boljim i tako vječno �ivio u Carstvu Nebeskom. Nemojmo tugovati �to umiremo, i zvijezde će prestati postojati, pa će se opet javiti. Gospod će saviti nebesa, ali ne da ih uni�ti, već da ih ponovo javi u boljem vidu. Kao �to očekujemo vaskrsenje umrlih, isto tako očekujemo i neku vrstu vaskrsenja nebesa''. Bla�eni Avgustin ka�e: ''Ovaj svijet proći će ne u smislu potpunog uni�tenja, već u smislu promjene stvari''.
U Carstvu nebeskom tijela će postati neraspadljiva; u njima neće biti ni�ta �to podlije�e smri, te stoga neraspadljivost postaje besmrtno svojstvo tijela ljudskog. To će biti najsudbonosniji do�ivljaj ljudskog tijela, te će ona poslije Stra�nog suda ući u Carstvo Nebesko kome neće biti kraja.4)
Kada bude do�ao kraj ovog zemaljskog svijeta, on će biti praćen stra�nim potresima, zemljotresima, grčevima prirode, jer će se zlo pomamno boriti da zanavijek ostane na njoj i u njoj. Nevolje će nagrnuti sa svih strana; smrt će mahnito juri�ati na sve �ivo. Sva će se priroda uzbuniti, sunce će pomračiti, mjesec svoju svjetlost izgubiti, zvijezde s' neba popadati... i ljudi će umirati od straha i o čekanja onog �to ide na zemlju (sr. Mt. 24,29; Mk. 13,25; Lk. 21,25; Lk. 21,26; Otkr. 6,12-14). No sve će to biti znak da su zlo i smrt na izdisaju, da je sazrelo �ito zemaljsko, da je stiglo vrijeme �etve (sr. Otkr. 14,15), i da nastupa preobra�aj prirode kroz oslobođenje od zla, grijeha i smrti dolaskom bezgre�nog i besmrtnog Gospoda i nastupanjem Carstva Bo�ijeg u vascijeloj prirodi! Gledajte na smokvu i na sva drveta, poučava Spasitelj, kada vidite da Vas potjeraju, sami znate da je blizu ljeto. Tako i vi kad vidite da se sve ovo zbiva, znajte da je blizu Carstvo Bo�ije (Lk. 21,29; sr. Mt. 24,32-33).
Sveti Irinej blagovijesti: ''Kada bude pro�lo obličje ovog svijeta, i čovjek se bude obnovio i ustao za neraspadljivost tako da vi�e neće moći ovje�tati, onda će se javiti novo nebo i nova zemlja, na kojoj će boraviti novi čovjek''. A Sveti apostol Pavle ka�e: ''Kada se zemaljska na�a kuća tijela raskopa, imamo zgradu od Boga, kuću nerukotvorenu, vječnu na nebesima'' (2. Kor. 5,1).Spasitelj pak ka�e: ''Koji god vjeruje u Njega, doći će i sjesti za trpezu sa Avramom i Isakom i Jakovom u Carstvu Nebeskom'' (Mt. 3,11). Anđeli i pravednici na nebesima sačinjavaju jednu Crkvu trijumfujuću, nebeski Sion, grad Boga �ivoga (Jevr. 12,22-23).  U samoj stvari bla�enstvo pravednih du�a počinje jo� ovdje na zemlji u njihovim hristoče�njivom blagodatno-vrlinskom ohristovljenju i otroičenju, produ�uje se u zagrobnom �ivotu i poslije Stra�nog suda dosti�e punoću ''sa svima svetima''.5) Ono �to očekujemo, razlikuje se mnogo od sada�njeg. Razlikuje se toliko koliko se klas razlikuje od zrna iz koga je proiza�ao. Sada�nji �ivot je nalik na zrno; očekivani �ivot javiće se u krasoti klasa.6)
Vaspostavljanjem čovjeka u prvobitno stanje, Gospod će  vaspostaviti i prirodu u njeno prvobitno stanje, bezgre�no stanje (Rm. 8,21). Tada će ne samo hristoče�njivi ljudi ''drevnjeju dobrotoju vozobrazitisja'' (drevnom ljepotom obnoviti se)7) ,  nego će se obnoviti i sva priroda, po�to će dejstvom blagodati Bo�je izbaciti iz sebe i zbaciti sa sebe sve grijehe i svo zlo, sve posledice grijeha i zla a sa njima i samu smrt. Tako će nastati novo nebo i nova zemlja gdje pravda �ivi (sr. 2. Petr. 3,13; Otkr. 21,1).
''Nebesa će s' hukom proći, stihije se od vatre raspasti a zemlja i djela �to su na njoj izgorjeti... Nebesa će se spaliti i raskopati, stihije od vatre rastopiti'' (2.Petr. 3,7 i 10 i 12). Iz ovog vaseljenskog po�ara u kome će sagorjeti svo zlo izaći će novo nebo (2.Petr. 3,13). To znači na novom nebu, u carstvu Nebeskom neće biti nepravde, ni zla, ni grijeha, ni bolesti, ni smrti, jer će se sve to ognjem spaliti i bogozdano biće prirode, prekaljeno bo�anskim ognjem, zablistaće u novoj, neizrecivoj krasoti. Dakle, ova kosmička katastrofa nije uni�tenje svijeta nego njegovo preobra�enje.
Svojim grehopadom čovjek je svu prirodu povukao za sobom i predao je u ropstvo grijehu i smrti.. Zato sva bogosazdana tvar neprestano uzdi�e čekajući svoje oslobođenje iz ropstva koje će joj Hristos podariti. Preobraziv�i je Bogočovječanskim domostrojem spasenja u Carstvu Nebeskom. Tako je Sveop�tim sudom i ulaskom u Carstvo Nebesko kazana zavr�na blagovijest Jevanđelja Spasovog. Prestaće tad stara zemlja i �to je u njoj rodilo, bilo i sile imalo. Sva će se drama zemljina zavr�iti. Ukinuće se svaka vlast i sila smrti, grijeha i đavola. Sve �to je protivbo�je i nebo�je, antihristovsko i nehristovsko, satjeraće se u pakao. Tamo će biti sva njihova vlast i sila a svuda drugdje, po svim beskrajnostima i bezgraničnostima Bo�jih svjetova biće vječno Carstvo i sila Trosunčanog Boga.
Vječno bla�enstvo pravednika u Carstvu Nebeskom mi ne mo�emo ni pribli�no zamisliti. Apostol Pavle ka�e: ''�to oko ne vidje i uho ne ču i u srce ljudsko ne dođe, ono ugotovi Bog onima koji Ga ljube'' (1.Kor. 2,9). Koliko nam je u svetom otkrivenju kazano, to će bla�enstvo pravednika dolaziti od njihove blizine sa Bogom i op�tenja sa Njim i od �ivljenja u svjetlosti i slavi Bo�joj. O tome Spasitelj ka�e: ''Tad će pravednici zasijati kao sunce u Carstvu Oca svoga'' (Mt. 13,43). U tom bla�enstvu učestvovaće pravednici cjelokupnom lično�ću svojom, to jest i du�om i tijelom, jer će i njihovo preobra�eno tijelo biti proslavljeno i sposobno da učestvuje u vječnoj slavi Bo�joj. Stepen bla�enstva zavisiće od stepena savr�enstva pravednikovog načina �ivota. Kao �to o tome pi�e Sveti Apostol Pavle: ''Druga je svjetlost suncu, a druga svjetlost mjesecu i druga svjetlost zvijezdama. Zvijezde se od zvijezda razlikuju u svjetlosti. Tako i vaskrsenje mrtvih'' (1.Kor. 15,41-42).
Na� vječni �ivot sastojaće se u tome �to ćemo ''svagda sa Gospodom biti'' (1.Sol. 4,17; sr. Jn. 14,13), �ivjeti u Njemu i Njime i time se ohristoviti, ohristoličiti, postati hristoliki i ''bićemo kao On'' (Jn. 3,2-3). Prebivajući u Svetim Tajnama i vrlinima, mi ćemo prebivati u samom Gospodu, jer ''Bog je ljubav i koji obitava u ljubavi, u Bogu obitava i Bog u njemu obitava'' 1.Jn. 4,16). U vječnom �ivotu na�em savr�eno će se ostvariti molitvena �elja čovjekoljubivog Gospoda: ''Da svi jedno budu, kao Ti Oče �to si u meni i ja u Tebi; a i oni u nama jedno da budu. Ja u njima i Ti u meni; da budu sasvim jedno'' (Jn. 17,21; 17,23). Pogru�eni u neiskazano savr�enstvo Trojičnog Bo�anstva, pravednici će u vječnom �ivotu sijati kao sunce u Carstvu Oca nebeskog i radosti njihove niko neće moći uzeti od njih (sr. Mt. 13,43; Jn. 16,22; 16,24). Hraneći i du�u i tijelo bo�anskim istinama i dobrima, pravednici neće vi�e ni ogladnjeti ni o�edniti i neće na njih pasti sunce niti ikakva vrućina (Otkr. 7,16; sr. Is. 49,10). I u sebi ali i izvan sebe oni će nalaziti izvor vječne radosti, jer smrti neće biti vi�e ni u njima ni oko njih (Otkr. 21,4). Njihova će se radost naročito uvećavati time �to će oni �ivjeti na novom nebu i novoj zemlji, gdje će svi blistati bo�anskom bezgre�no�ću svojom i gdje će sva bogozdana tvar radosno učestvovati u bla�enstvu i slavi sinova Bo�jih (sr. Otkr. 21,1; 2.Kor. 12,4; Rim. 8,21). Tijelom svojim bezgre�nim i besmrtnim, oni će biti saobrazni tijelu slave Hristove (sr. Flb. 3,21), op�tiće sa anđelima kao sa svetom braćom svojom, jer će pristupiti k' Sionskoj gori i ka gradu Boga �ivoga. Kao djeca jednoga Oca oni će kroz Gospoda Isusa Hrista i Duha Svetoga biti blagodatna braća među sobom, �itelji jednog doma, i Bog će biti ''sve u svemu'' (sr. Jn. 14,2; 1.Kor. 15,28).
Pravednici će u Carstvu Nebeskom biti u potpunom miru i odmoru od napora, u oslobođenju od svih �alosti i patnji, u �ivotu bez tuge, brige i stradanja, u unutra�njem spokojstvu du�e, u osjećanju i posmatranju dobara. Osim toga u blizini su prestola Bo�jeg, gledaju i proslavljaju Boga, op�te sa Hristom, anđelima, svetiteljima i svim ostalim pravednicima. ''Svaki će primiti platu svoju po svome trudu'' (1.Kor. 3,8).
Svakako da nije lako pobijediti ovaj svijet, ali utoliko nam je lak�e zadobiti tu pobjedu �to imamo već pred sobom primjer Gospoda Boga i Spasa na�ega Isusa Hrista koji je pobijedio svijet. Uska je staza i put koji vodi u Carstvo Nebesko. Čovjek koji tim putem krene biti će ugruvan i izubijan, ali će izaći ne kao čovjek kakav je u�ao, nego kao div koji je pobijedio. Krv će se brzo osu�iti, rane će brzo zarasti, ali nagrada će se u�ivati vječito. Tom velikom divu izgledaće smije�no pla�ljivost malog čovjeka pred stupanje na usku stazu. Sva svjetska trpljenja za njega su sitni maleni �ljunci na putu za Carstvo Bo�je. Stoga Gospod Isus Hrisos poručuje: ''I�tite najprije Carstvo Nebesko i pravde Njegove, a ostalo će vam se dodati'' (Mt. 6,33; Lk. 12,31). I�tite ono na �ta ukazuje ljepota svijeta i prirode, jer ljepota prirode, ljepota njenog proljeća jeste simvol i obećanje te krajnje i konačne ljepote, ljepote Carstva nebeskog. Sam ulazak u Carstvo nebesko jeste najdublja tajna svijeta, krajnja mjera i su�tina zemlje. Mi samo mo�emo da uzviknemo kao Simeon Novi Bogoslov: ''Ko sam ja Bo�e i Tvorče svega i kakvo sam ti dobro uradio u �ivotu... da Ti proslavi� mene prezrenoga, takvom slavom''.8)

  
 

 
 
 
 

[novosti] [eparhija] [sv.sava gk] [episkop] [istorija] [manastir]
[publikacije] [adresar] [riznica] [apel] [linkovi]

Ћирилица

Copyright � 2003, 2004, 2005 Gornjokarlovačka Eparhija.
Designed by SeRGio