 |
|
Iz sadr�aja :
Sv. Sava Gornjokarlovački br.
4
Srpski
narodni običaji
VASKR�NJI
OBIČAJI
Teodorova subota
U
subotu prve
nedjelje Časnog posta, pada praznik svetog Velikomučenika Teodora Tirona.
Toga dana se u pravoslavnim domovima kuva �ito kao za slavu. Tako se slavi
uspomena na jedan događaj iz prvih vjekova hri�ćanstva. Naime, u vrijeme
rimskog cara Julijana Apostate 362. godine, kada je bilo gonjenje hri�ćana
kao u vrijeme Nerona, naredi ovaj car da se sve namirnice po carigradskim
pijacama i radnjama popr�ću krvlju od �rtvenih �ivotinja, kako bi se
hri�ćani oskrnavili i ne bi mogli da se pričeste. Međutim, sveti Teodor
Tiron javi arhiepiskopu carigradskom Evdoksiju, da hri�ćani Carigrada ne
kupuju ni�ta od namirnica, nego da u svojim domovima, te nedjelje kuvaju
p�enično �ito i mje�aju sa medom, i to uzimaju umjesto hrane. Hri�ćani
tako i urade, i dostojni se pričeste u nedjelju Pravoslavlja. Kao uspomenu
na taj događaj, u ovaj dan, domaćice kuvaju �ito kao za slavu, i slu�e
svoje ukućane i goste koji toga dana dođu u kuću.
Lazareva subota Vrbica
Subota uoči praznika Cveti (koji uvek padaju u �estu nedjelju Časnog
posta) posvećena je uspomeni na vaskrsenje četvorodnevnog Lazara, i na
ulazak Hristov u Jerusalim, gde su ga djeca svečano dočekala i pozdravila.
Tada se u na�im hramovima u popodnevnim časovima slu�i večernje
bogoslu�enje, i u crkvu se unose mladi vrbovi listari, tek ulistali. Po�to
se vrba osveti, sve�tenik narodu dijeli grančice, i zatim se vr�i
trokratni ophod oko hrama sa crkvenim barjacima, ripidama i čiracima.
Narod obilazi oko hrama uz pjevanje tropara Lazareve subote. Ovaj praznik
je isključivo praznik djece. Za taj dan majke svečano obuku svoju
djecu,
pa čak i onu najmanju, od nekoliko mjeseci, donose, svečano obučenu,
crkvi, kupuju im zvončiće vezane na trobojku i stavljaju oko vrata. Djeca
se raduju, trče po porti i učestvuju u ophodu oko crkve. Mlade vrbove
grančice se odnose kućama i stavljaju pored ikone i kandila. Sa ovim danom
počinju veliki Vaskr�nji praznici.
Velika nedjelja
Ova nedelja se zove jo� i Strasna sedmica, u kojoj se slavi uspomena na
izdaju, hvatanje (hap�enje) i stradanje Gospoda Isusa Hrista. Ove sedmice
se u na�im hramovima vr�e posebna bogoslu�enja, i po�eljno je da vjernici
u njima redovno učestvuju. U ovoj nedelji su najva�niji praznici Veliki
četvrtak i Veliki petak. Na Veliki četvrtak slu�i se liturgija svetog
Vasilija Velikog, i toga dana je Gospod ustanovio svetu tajnu priče�ća,
zato je dobro toga dana primiti priče�će. Na taj dan uveče, čitaju se
dvanaest Jevanđelja o stradanju Hristovom, i dok se čitaju Jevanđelja
narod u crkvi kleči.
Na Veliki petak, kada se slavi uspomena na Hristovo raspeće, u na�im
hramovima, popodne iznosi se pla�tanica (platno na kome je prikazano
polaganje Hristovo u grob), koju vjernici cjelivaju.
Sve
do Vaskrsa Pla�tanica se postavlja na posebno ukra�en sto (grob
Hristov), ispred oltara. U nekim na�im krajevima, običaj je da se vjernici
posle cjelivanja pla�tanice, provlače ispod stola na koji je polo�ena
pla�tanica. Po narodnom
vjerovanju prilikom provlačenja, treba se pomoliti Bogu i
pomisliti neku lijepu �elju, i ta �elja će biti ispunjena. Ove nedelje
crkva zapovijeda najstro�i post bez ribe i ulja. Na Veliki petak po�eljno
je ni�ta ne jesti.
Vaskrs
Vaskrs je najveći hri�ćanski praznik. Toga dana je Gospod Isus Hristos
vaskrsao iz mrtvih, pobjedio smrt i svima ljudima od Adama i Eve do
posljednjeg čovjeka na zemlji darovao vječni �ivot. Zbog značaja ovoga
praznika, svaka nedjelja u toku godine posvećena je Vaskrsu i svaka
nedjelja je mali Vaskrs. Vaskrs spada u pokretne praznike, i praznuje se
poslije jevrejske Pashe, u prvu nedjelju poslije punog mjeseca koji pada
na sam dan proljećne ravnodnevnice, ili neposredno poslije nje, nikada pak
ne prije te ravnodnevnice. Najranije mo�e da padne 4. aprila, a najkasnije
8. maja po novom kalendaru. Za Vaskrs su, takođe, vezani lijepi običaji u
na�em narodu. U cijelom hri�ćanskom svijetu, pa i kod nas Srba, za ovaj
praznik je vezai običaj darivanja jajima. Jaje je simbol
obnavljanja prirode i �ivota i kao �to badnjak goreći na ognji�tu daje
posebnu čar bo�ićnoj noći, tako isto vaskr�nje crveno jaje znači radost i
za one koji ga daju i koji ga primaju.
Farbanje vaskr�njih jaja
Jedan od najljep�ih i najradosnijih srpskih običaja, koji se nije
iskorjenio, čak ni u gradovima, jeste farbanje jaja za Vaskrs. Vrijedna
domaćica, po ustaljenoj tradiciji, vaskr�nja jaja boji (farba) na Veliki
petak, u dan kada se, inače, ni�ta drugo ne radi, već su sve na�e misli
upućene na stra�ni događaj Hristovog nevinog stradanja i poni�enja, od
ljudi, na Golgoti i Jerusalimu.
Kako se farbaju jaja? Domaćica se najprije prekrsti i pomoli Bogu, zatim u
sud sa vodom, u kome će kuvati i farbati jaja, dodaje malo osvećene vodice
vaskr�nje ili bogojavljenske. Na �poretu vri voda sa bojom (varzilom),
domaćica u njega
spu�ta jaja, pazeći da ravnomjerno budu obojena, a djeca
obigravaju oko matere, i broje svje�e ofarbana jaja, čiji broj raste
svakoga časa. Prvo obojeno jaje, ostavlja se na stranu do idućeg Vaskrsa i
zove "čuvarkuća". Prije farbanja jaja se mogu "�arati". Naime, sa
rastopljenim voskom i perom za pisanje, ili nečim sličnim, na jaje se
nanosi topljeni vosak. Najprije se pero zagreje na plamenu svijeće, pa se
onako vruće umače u vosak, a potom se voskom po jajetu pi�e i crta. Po�to
vosak ne prima boju, poslije, prilikom farbanja, na jajetu ostaju bjele
nacrtane figurice i slova. Na jajetu se obično pi�e
X.
V. i V. V. (Hristos Vaskrse i Vaistinu Vaskrse), crtaju
krstići, cvjetići i druge lijepe figurice. U novije vrijeme, izrađuju se
specijalne naljepnice od papira ili plastike i one se mogu lijepiti na
jaja.
Simbolika
Farbanje jaja vr�i se u spomen na dogaćaj kada je sveta Marija Magdalina
Mironosica (to je ona djevojka, koja je sa Presvetom Bogorodicom,
neprekidno bila uz Hrista u toku njegovog golgotskog stradanja, i kojoj se
Hristos prvoj javio po Vaskrsenju), putovala u Rim da propovijeda
Jevandelje, i posjetila cara Tiberija. Tada mu je, u znak pa�nje, kao
novogodi�nji poklon, predala crveno jaje, i pozdravila ga riječima:
"Hristos Vaskrse". Crvena boja simboli�e
Spasiteljevu, nevino prolivenu krv na Golgoti, ali je crvena boja
istovremeno i boja vaskrsenja. Jer vaskrsenja nema bez stradanja i smrti.
To je, dakle, prvenstveno boja hri�ćana i crkve, bez obzira �to su neki
pojedinci i pokreti kroz istoriju poku�avali da ovu boju prisvoje i
kompromituju.
Vaskr�nje slavlje
Kada svane dan Vaskrsenja Hristova, sa svih tornjeva pravoslavnih hramova,
dugo, zvone sva zvona, i javljaju dolazak velikog praznika. Domaćin sa
svojom čeljadi odlazi u crkvu na svetu vaskr�nju slu�bu. Poslije slu�be,
narod se međusobno pozdravlja riječima: "Hristos Vaskrse!" i "Vaistinu
Vaskrse!"
Taj pozdrav traje sve do Spasovdana.
Kad se dođe iz crkve kući, svi se ukućani međusobno
pozdravljaju vaskr�njim pozdravom i ljube. Domaćin onda pali
svijeću, uzima kadionicu i tamjan, okadi sve ukućane koji stoje na
molitvi, predaje nekom mlađem kadionicu i ovaj kadi cijelu kuću. Ukoliko
se ne umije da otpjeva vaskr�nji tropar, naglas se čita "Oče na�" i druge
molitve koje se znaju napamet, ili se čitaju iz molitvenika. Poslije
zajedničke molitve, ponovo, jedni drugima čestitaju Vaskrs i sjedaju za
svečano postavljenu trpezu.
Tucanje jajima
Na stolu stoji ukra�ena činija sa ofarbanim jajima. Domaćin prvi uzima
jedno jaje, a za njim svi ukućani. Tad nastane veselje i takmičenje čije
je jaje najjače. To predstavlja veliku radost za djecu. Prilikom tucanja
izgovara se, takođe, "Hristos Vaskrse" i "Vaistinu Vaskrse". Na Vaskrs se
prvo jede kuvano vaskr�nje jaje, a
onda ostalo
jelo. Toga dana, ako gost dođe u kuću, prvo se dariva farbanim jajetom, pa
se onda poslu�uje ostalim ponudama.
U nekim na�im krajevima, sačuvan je dirljiv običaj, da se
farbana vaskr�nja jaja nose na grobove preminulih predaka. To svjedoči o
narodnoj vjeri, da su svi ljudi pred Bogom �ivi, i da umrli na�i preci
treba da osjete vaskr�nju radost i slavlje.
Pobusani ponedeljak
Prvi ponedeljak poslije Vaskrsa zove se Pobusani ponedeljak. Toga dana, po
narodnom vjerovanju i običaju, treba pobusati grobove umrlih srodnika
busenjem sa zelenom travom. U nekim krajevima, ovaj dan se obilje�ava kao
i zadu�nice. Naime, izlazi se na groblja, pale se svijeće, uređuju grobovi
i sve�tenik vr�i parastose i pomene za pokoj du�a pokojnika. Taj dan se
iznose farbana vasr�nja jaja na grob, i dijele se potom sirotinji. Dakle,
Pobusani ponedaljak je dan posvećen mrtvima.
���
Jaje,
simbol �ivota
Stra�nik, stra�ar, čuvarkuća
Vaskrs
se prepoznaje i po crvenom jajetu. Jaje se smatra univerzalnim simbolom
�ivota i plodnosti. Mit o postanku svijeta iz jajeta poznat je kod mnogih
starih naroda. Po vjerovanju Indusa iz gornje polovine ljuske je nastalo
nebo, a od donje - zemlja.
Kod
hri�ćana simbol vaskr�njeg jajeta je u slijedećem: kao �to pile, bez ičije
pomoći spolja, kada dođe vrijeme, sopstvenim moćima razbije ljusku i
izlazi na svjetlost dana, tako i Hristos sopstvenim snagama razbija okove
groba - smrti, vaskrsava i donosi novi �ivot svima koji vjeruju u
Njegovu riječ i bo�ansku moć. Među Srbima postoji bezbroj vjerovanja i
običaja u kojima jaje ima va�nu ulogu. Ono se stavlja u prvu brazdu
prilikom sijanja. Razbija se o rog volu pred oranje. Jaje je odbrana od
uroka i grada. U Stigu je običaj da �ena, kad prvi put vidi malo dijete,
daruje mu paru "sreće
radi", a jaje - "�ivota radi". U Gornjoj Pčinji, kroz ko�ulju trudnice,
pred porođaj svekrva pu�ta sirovo jaje da padne i razbije se kako bi snaja
lak�e rodila. Prvo ofarbano jaje, koje je obavezno crveno, čuva se u domu,
kraj ikone, do slijedećeg Vaskrsa. Naziva se stra�ar, stra�nik, čuvar ili
čuvarkuća, jer se vijeruje da ukućanima čuva zdravlje. U Makedoniji i na
Kosmetu postoji običaj da se tim jajetom, jo� vla�nim od boje, natrljaju
lica potomstvu uz riječi: Crveno jaje rumeni obrazi.
Za�titna moć vaskr�njeg jajeta se odra�ava i na imovinu seljaka, te u
srpskim vinogradarskim krajevima postoji običaj da se ono zakopava pod
čokot. U planinskim stočarskim predijelima Srbije i Crne Gore čobanima je
zabranjeno da jedu jaja za vrijeme Vaskrsa da ne bi stradala stoka koja im
je povjerena: da joj ne izlaze "jajčenici" oko grla i po tijelu. Posebno
je zabranjeno uzimanje crvenih jaja - da se stoka ne bi meuđsobno klala i
krvarila. Sačuvan je i običaj da se obojeno jaje zakopava u mravinjak, jer
se vijeruje da to donosi sreću i napredak domaćinstvu.
Protojerej Dr. Aleksandar �meman
Molitva Sv. Jefrema Sirina za vreme posta
Od svih himni i molitava za vreme posta, jednna kratka molitva mo�e da se
označi kao molitva posta. Predanje je pripisuje jednom od velikih učitelja
duhovnog �ivota - Sv. Jefremu Sirinu.
Gospode i Vladiko �ivota mo�!
Duh lenjosti, čamotinje, vlastoljublja i praznoslovlja ne daj mi.
Duha celomudrosti, smirenoumlja, trpljennja i ljubavi daruj
meni sluzi Tvome!
Da, Gospode, Care, daruj mi da vidim stre�enja svoja i da ne
osuđujem brata svo�, jer si blagosloven u veke vekova. Amin.
 Ova se molitva čita dva puta na kraju svake slu�be u postu od ponedeljka
do petka (ne subotom i nedeljom, jer slu�be u ove dane nisu po obrascu
posnih slu�bi). Kod prvog čitanja, metani�e se posle svake molbe. Tada se
svi klanjamo dvanaest puta govoreći: "Bo�e, očisti me gre�nog!". Cela
molitva se ponavlja sa jednom metanijom na kraju.
Za�to ova kratka i jednostavna molitva zauzima tako va�no
mesto u celokupnom bogoslu�enju za vreme posta? Zato �to na jedinstven
način nabraja sve negativne i pozitivne elemente pokajanja, obrazuje, da
se tako izrazimo "podsetnik" za na� individualni podvig u postu. Podvig je
usmeren najpre u pravcu oslobađanja od nekih osnovnih duhovnih bolesti,
koje nam formiraju �ivot i onemogućavaju nas čak i da počneo da se
okrećemo Bogu. Osnovna bolest je lenjost, praznina. To je ona čudna
lenjost i pasivnost celog na�eg bića, koja nas stalno vuče na dole, umesto
da nam dozvoli da se vinemo u visine, koja nas ubeđuje da je svaka promena
nemoguća, pa stoga i nepo�eljna. U stvari, to je duboko ukorenjena sumnja,
koja na svaki duhovni izazov odgovara: "čemu, radi čega?" i čini od na�eg
duhovnog �ivota u�asnu pusto�. To je koren svakog greha, jer truje duhovnu
energiju u samom njenom korenu. Rezultat takve lenjosti je čamotinja, ili
uninije. To je stanje očaja, malodu�nosti koje su
svi Oci duhovnosti smatrali kao najveću opasnost za du�u. Malodu�nost je
nemogućnost da čovek vidi bilo kakvo dobro i bilo �ta pozitivno. To je
svođenje svega na negativizam i pesimizam. To je demonska sila u nama, jer
je đavo u svojoj osnovi la�a. On čoveka la�e o Bogu i o svetu; on
ispunjava �ivot tamom i negacijom. Uninije je samoubistvo du�e, jer ako
obuzme čoveka, on je apsolutno nesposoban da vidi svetlost i da je �eli.
Vlastoljublje: ma koliko izgledalo čudnovato, lenjost i čamotinja
ispunjavaju na� �ivot vlastoljubljem, �eljom da se vlada drugima.
Obezvređenjem celokupnog stava prema �ivotu, čineći �ivot
besmislenim i praznim, lenjost i čamotinja nas prisiljavaju da
tra�imo nadoknadu u korenito pogre�nom stavu u odnosu na druge osobe. Ako
moj �ivot nije okrenut prema Bogu, ako nije usmeren na večne vrednosti, on
će neizbe�no postati sebičan i egocentričan, a to znači da će sva druga
bića postati sredstvo za zadovoljenje moje sebičnosti. Ako Bog nije Gospod
i Vladika moga �ivota, tada ja postajem svoj bog i gospodar -apsolutni
centar svoga sopstvenog sveta, i sve počinjem da vrednujem svojim
sopstvenim potrebama, idejama, �eljama i procenama. Vlastoljublje je na
taj način najosnovnija izopačenost čovekova u odnosu prema drugim bićima,
tra�enje načina da mu se ona potčine. Ono nije bezuslovno izra�eno u
stvarnoj pobudi da se vlada, da se dominira nad drugima. Ono mo�e da se
ispolji u bezosećajnosti, omalova�avanju, nezainteresovanosti,
bezobzirnosti i nepo�tovanju. Ono nije ni�ta drugo nego unutra�nja lenjost
i čamotinja uperena, ovaj put, protiv drugih; u njemu se duhovno
samoubistvo dopunjuje duhovnim ubistvom.
Najzad, praznoslovlje. Jedino je čovek, od svih stvorenja, obdaren darom
govora. Svi Oci vide u tome "pečat" slike Bo�je u čoveku, jer se sam Bog
otkrio kao Reč (Jn. 1,1). Ali, reč kao najveći dar je istovremeno i
najveća opasnost. Po�to je reč osnovni izraz čoveka, sredstvo njegovog
samoispunjenja, govor je samim tim i sredstvo njegovog pada i
samorazgrađanja, prevare i greha. Reč spa�ava i reč ubija. Reč nadahnjuje
i reč truje. Reč je oruđe istine i demonske la�i. Imajući krajnje
pozitivnu silu, ona ima i u�asno negativnu snagu. Ona zaista stvara
pozitivno ili negativno. Kada odstupi od svoga bo�anskog porekla i svrhe,
reč postaje prazna. Ona tada neminovno uslovljava
lenjost, po�udu, očajanje, a �ivot preobraća u pakao. Ona postaje samom
silom greha.
Ovo su četiri negativna uslova pokajanja. Oni su prepreke koje treba
savladati. Ali, jedino sam Bog mo�e da ih ukloni. Prema tome, prvi deo
molitve posta jeste krik iz dubine ljudske bespomoćnosti. Zatim se molitva
kreće u pravcu pozitivnih ciljeva pokajanja, kojih je takođe četiri.
Čistota, celomudrost. Ako se ovaj izraz ne svede samo na njegovo seksualno
obele�je, a to se pogre�no veoma često čini, čistota se razume kao
pozitivna suprotnost praznini. Tačan i potpun prevod grčkog izraza
sofrosini i crkvenoslovenskog celomudruje trebalo bi da bude "čistota
umovanja". Lenjost je, pre svega, rasipanje, traćenje, raspusnost
-skrhanost na�e vizije i energije, nesposobnost da sagledamo celinu.
Suprotnost lenjosti je celovitost. Ako obično pod čistotom zami�ljamo
vrlinu suprotnu seksualnoj raspusnosti to je zbog toga �to se slabi
karakter na�eg postojanja nigde bolje ne pojavljuje nego u seksualnoj
po�udi - otuđenjeu tela od �ivota i kontrole duha. Hristos je u nama
obnovio celovitost, u nama je uspostavio istanito merilo vrednosti i
ponovo nas vratio Bogu.
Prvi i najdivniji plod ove celovitosti ili čistote je smirenoumlje
(smernost). Ono, iznad svega drugog, predstavlja pobedu istine u nama,
odstranjivanje svake la�i, sagledavanje i prihvatanje stvari onakvih kakve
su, a samim tim, sagledavanje Bo�je veličanstvenosti, dobrote i ljubavi u
svemu. Stog je rečeno da je Bog milostiv smirenima i da se
protivi gordima.
Čistotu i smirenost prati trpljenje. "Prirodni" ili pali čovek je
nestrpljiv. Slep u odnosu na samog sebe, on je brz
da sudi i osuđuje drugog. Po�to je njegovo znanje o svemu krnje, nepotpuno
i iskrivljeno, on sve meri prema vlastitom ukusu i idejama. Neosetljiv
prema svakome izuzev sebi, on �eli da mu �ivot bude uspe�an, ovde na
zemlji, i to odmah. A strpljenje je bo�anska vrlina. Bog je strpljiv ne
stoga �to je "blag", već zato �to sagledava dubinu svega �to postoji, �to
je Njemu otovorena unutra�nja realnost stvari, koju mi nismo sposobni da
vidimo zbog svoje zaslepljenosti. �to bli�e prilazimo Bogu, postajemo sve
strpljiviji i tada se u nama sve vi�e odra�ava bezgranično po�tovanje
prema svim bićima, a to je već Bo�anska osobina.
Najzad, kruna i plod svih vrlina, svakog rasta i napora, jeste ljubav -
ona ljubav koju mo�e jedino Bog da podpiri. To je dar koji je cilj i svrha
svih duhovnih priprema delanja.
Sve je sabrano i obuhvaćeno zavr�nim delom molitve. Molimo Boga da nam da
"da uočimo svoja pregre�enja i da ne osuđujemo svoga brata". Jer, krajnja
opasnost koja vreba je gordost. Gordost je izvor zla, a sve zlo je
gordost. Pa ipak, nije dovoljno samo da uočimo svoje grehove. Čak i ova
očigledna vrlina mo�e da se preobrati u gordost. Duhovni spisi su puni
opomena upućenih protiv suptilnih oblika pseudopobo�nosti koja, pod maskom
smirenosti i samoosuđivanja mo�e da odvede u pravu demonsku gorost. Kada
uočimo svoja pregre�enja i prestanemo da osuđujem svoga brata, kada se,
drugim rečima, čistota, smirenost, strpljenje i ljubav u nama slivaju u
jednu celinu, tada i samo tada biva u nama uni�ten najveći neprijatelj -
gordost.
SPCO i
parohija u Srpskim Moravicama
Dvanaest godina hora "Vladika Danilo
Jak�ić"
Pjevajte Gospodu pjesmu, pjevaj Gospodu sva zemljo!
Pjevajte Gospodu, blagosiljajte ime Njegovo, javljajte od dana na dan
spasenje Njegovo!
( Psal. 97. 1 i 2)
 Sve je počelo u jesen 1992. godine, kada se nad ovim prostorima nadvio
Kainovski duh - koji je no�en krilima mr�nje uzrokovao potonja stradanja i
suze mnogih - Rahilja -na prostorima nekad zajedničke dr�ave Jugoslavije.
Strah i neizvjesnost uvukli su se u srca i ovda�njih parohijana pred
kojima se nakon četrdeset i pet godina mira i slobode isprječila
nepregledna rijeka koja je sa sobom donosila strah, beznađe i
neizvjesnost. U takvim okolnostima poput utopljenika svaka ljudska du�a
tra�ila je spasonosnu slamku koja bi bila dovoljna da spase iz svega onoga
�to ubija du�u, nagriza i uni�tava svako ljudsko dostojanstvo. Tra�io se
put koji bi vodio ka spasenju i dostojanstvu, ali kako je ljudsko
dostojanstvo u tom periodu bilo posrnulo, a vjera iz prethodnog perioda
zakopana negdje u dubini du�e ili potpuno i�čezla, jedino se nazirao davno
ostavljeni put, put vjere i nade na koji nas Gospod
poziva. I kad čovjek obuzet zemaljskim u te�kim trenucima zbog
materijalnog i prolaznog osjeti napu�tenost od svih i svega, onda iz
dubine du�e poodavno zatrpata: vjera, nada i ljubav osjete i uvide put na
koji Hristos poziva i nudi spasenje svakoj ustreptaloj du�i svojim
Bo�anskim rječima - Ja sam Put, Istina i �ivot... (Jov. 14,6). I zaista te
rječi bile su spasonosne kao doliveno ulje u kandilo ne dozvoljavajući da
se ugasi.
Pod tim i takvim okolnostima u prostoriji parohijskog doma okupio sam oko
petnaestak mladića i djevojaka na čelu s nastavnikom Novicom Vučinićem,
inače i voditeljem limene glazbe u Srpskim Moravicama, rje�eni da osnujemo
Crkveni hor. Zahvalni i blagodarni Gospodu taj sastanak i tu inicijativu
pretvorili smo u stvarnost i tek osnovanom horu
odmah dali ime: "Vladika Danilo Jak�ić", po episkopu rođenom ovdje
u Srpskim Moravicama. Prve i osnovne note dobili smo od tada�njeg
vjeroučitelja riječke parohije, a danas paroha dre�ničkog, protonamjesnika
Milo�a Orelja. Dobivene note voditelj hora Novica Vučinić je prilagođavao,
uz manju korekciju prema članovima sa kojima smo u tim trenucima i
raspolagali, ali nikako ne odstupajući od ljepote i duha svete Liturgije
po Mokranjcu. Prve molitvene pjesme koje su do�le na red i time uvodeći
hor u duh crkvenog melosa bile su: Amin, Gospodi pomiluj, Podaj Gospodi,
Tebje Gospodi, Trisveta pjesma i kasnije sve ostale liturgijske pjesme i
odgovaranja. Probe hora ispočetka odr�avane su dva puta sedmično uz trud i
�elju svih članova da �to prije nastupe na svetoj Liturgiji i da poput
vijesnika proljeća nagovijeste -NOVO PROLjEĆE- i novi duh na�e
parohije. I do�ao je trenutak da se �elja ispuni, a trud i
po�rtvovanje oplodi i to na dan Svetoga oca Nikolaja 1992. godine, čiji
duh daje jo� veća krila ovim poletarcima �eljnih nove pjesme, sa kojom
slave i veličaju ime Bo�je.
Paralelno sa stvaranjem hora stvaraju se i bolji uslovi za njegov rad,
kako bi 1994. godine za potrebe hora bila uređena i nova prostorija u
parohijskom domu koja će imati vi�enamjenski karakter u �ivotu Crkve i
njenih vjernika. Izgled prostorije hora upotpuniće svojim vrijednim
slikama akademski slikar gospodin Đorđe Petrović iz Karlovca, inače rođen
u Srpskim Moravicama, sa preko dvadeset djela prete�no crkvenih motiva. U
svemu ovome stvoriće se jedna pozitivna atmosfera koja će ulivati vi�e
vjere i nade u onim sumornim i tragičnim vremenima. Upornim radom i
samopregornim po�rtvovanjem voditelja hora, izaći će se iz parohijskih
okvira. Tako će hor imati svoje nastupe u Rijeci, Puli, Peroju, Dre�nici,
u manastiru Gomirju o Ivanjdanu i Velikoj Gospojini, Celju i Mariboru na
svetosavskim proslavama kao i u Trstu na dan hramovne slave Svetog
Spiridona. Sva ta uče�ća u pomenutim mjestima na svetim Liturgijama pomoći
će afirmaciji hora, a kod mnoge ovda�nje djece razviti �elju za horskim
pjevanjem. Uvođenjem vjeronauka u �kolu 1991. godine stvoriće se plodno
tlo iz koga će stasati iz godine u godinu podmladak hora. Od osnivanja
hora do danas s ponosom ističem da je kroz njega pro�lo vi�e od �ezdeset
učenika vjeronauka od kojih su mnogi danas već i roditelji i obrazovani
ljudi sa visokom stručnom spremom, koji u svojim du�ama danas nose
predivni melos liturgijskog pjevanja kao bogati zalog vječnog �ivota.
Pored sveg truda i �elje da se nauče liturgijske pjesme �elio sam da ova
djeca sutra budu dobri i pobo�ni domaćini upra�njavajući na�e divne srpske
običaje, uzimajući odmah na početku za slavu hora Đurđic. Tako bi svake
godine slava hora bila molitveno i svečano proslavljena, a članovi hora
kao domaćini pripremali bi slavski kolač i koljivo, �to su uvijek činili i
čine sa posebnim �arom i duhovnim ushićenjem. Svim tim naporima bila je i
potrebna i materijalna podr�ka, koja je dolazila kako od pojedinaca tako i
od tada�nje Zajednice Srba za Rijeku, Istru i Gorski Kotar koja je posebno
pomogla u opremanju prostora i kupovini fotokopirnog aparata.
U svih ovih proteklih dvanaest godina, a pogotovu u vremenu besmislenog
rata i stradanja kada je bilo najte�e, uz svaki korak ove djece bio je i
korak Nevidljivog Gospoda koji ih je čuvao i �titio na njihovim
putovanjima, pronoseći i pjevajući Gospodu pjesmu novu, i blagosiljajući
ime Njegovo, javljajući od dana na dan spasenje Njegovo!
protojerej Jelenko
Stojanović
paroh srpskomoravički |
|
 |
