 |
|
Intervju
Episkopa gornjokarlovačkog g.g. Gerasima za
Novosti sedam
dana
..::..
Vladika Gerasim: Nije na crkvi da vodi politiku
Prošlo
je devet mjeseci otkako je u manastiru Gomirje hirotonisan i ustoličen
vladika gornjokarlovački Gerasim. Predstojeće slavlje Uskrsa i ono šta
je proteklih mjeseci vladika uspio napraviti bili su itekako dobar
povod za razgovor. Bilo je riječi i o obnovi crkvenih objekata, a naš
sugovornik je zaključio:
“Kada
ovdje gdje sam ja prisutan, dakle u Karlovcu, ide teško šta će tek
biti sa drugim mjestima kao što su Gospić i Petrinja. U Gospiću je na
mjestu crkve parking za automobile, a u Petrinji gomila betona u
središtu grada.”
Kakvo
stanje ste zatekli po svom ustoličenju i jeste li u proteklom periodu
uspjeli ostvariti nešto od planova vezanih za poboljšanje položaja
Crkve na ovim područjima?
- Devet mjeseci je kratko vrijeme da se nešto napravi, ali sam
obilaskom parohija uspeo da snimim stanje u cilju pravljenja
strategija što da se uradi. Stanje je katastrofalno jer su mnogi
hramovi porušeni ili dosta oštećeni, što od rata, što zbog starosti i
neodržavanja. Za njihovu obnovu trebaće dosta napora, sredstava i
vremena. Ono što je ohrabrujuće jest da je broj vernika sve veći.
Mnogi se vraćaju iz izbjeglištva, a mnogi koji su do sada živeli na
području eparhije pokazuju sve veći interes za veru u Boga.
Procjenjujem da je u eparhiji oko 70 hiljada vernika, ali s obzirom na
teren na kome se ti vernici nalaze, to je ipak malo. Osim toga, u
Gorskom kotaru, Istri i Primorju, prije svega u Rijeci, radi se i živi
normalno, a ljudi su zaposleni. To nije slučaj u Lici, na Kordunu ili
na Baniji gdje se naveliko osjećaju posljedice rata, a ljudi ne mogu
da se zaposle. Dugo godina ova eparhija nije imala episkopa. Kao
administrator Episkop dalmatinski g. Fotije vodio je računa i o ovoj
eparhiji, iako je imao mnogo posla i u svojoj eparhiji. Ovdje je
napravio koliko je stigao, postavio je dobre temelje. Sada je na meni
da nadograđujem da bih postigao što bolje stanje.
Koliki
je napredak postignut po pitanju povratka imovine, ali i obnove
pojedinih crkvenih objekata u eparhiji?
- Što se tiče povratka imovine to se sve odvija jako sporo. U Rijeci
je vraćen jedan dio imovine, a sada se borimo za vraćanje i preostalog
dijela. Još uvijek nam nisu vraćene mnoge zgrade i šume. U Karlovcu
nam je vraćen jedan objekt u kojem su bile i ostale državne
institucije, plaća nam se najam i iz tih sredstava se omogućava
uzdržavanje sveštenika koji je, kao i ja, podstanar. Ipak u Karlovcu
je još dobro ako se stanje uporedi s drugim mjestima u eparhiji ili u
Dalmaciji gdje ništa nije vraćeno i gdje nije napravljen nikakav
pomak. Ne znam razlog zašto se oteže s vraćanjem. Oni koji odlučuju o
tome znaju da sve šta se vrati ostaje ovdje u Hrvatskoj i da niko to
neće odnijeti sa sobom. Tražimo da nam se vlasništvo crkve vrati ili
adekvatnom zamjenom nadoknadi. Jer bi na taj način osigurali sebi
opstanak na ovim terenima. Ne možemo očekivati da nas naši vjernici
uzdržavaju kada i njima treba pomoći.
Karlovac je sjedište eparhije
Kad ste ustoličavani, mnogi su očekivali da će Gomirje biti vaše
sjedište duže vremena, pa su ostali iznenađeni vašim preseljenjem u
Karlovac?
- Karlovac je sjedište Eparhije Gornjokarlovačke i mi smo po kanonima
Pravoslavne crkve i po Ustavu SPC obavezni da budemo u eparhijskom
sjedištu i bez odluke Sabora SPC ne možemo mijenjati mjesto sjedišta.
Donešena je odluka da Karlovac bude eparhijsko sjedište i ja moram
biti u Karlovcu, makar svake godine morao mijenjati novi stan i seliti
se u drugu zgradu.
Koliko
Vaše prisustvo može ubrzati obnovu ili bolje rečeno gradnju Saborne
crkve Sv. Nikole i vladičanskih dvora?
- Kada bi stvar gledali na takav način, moje prisustvo trebalo bi da
ubrza radove na obnovi porušenih objekata, jer sam ja episkop bez
hrama i bez smještaja. Realnost je sasvim druga. Očekujemo da će
nadležne institucije ostati dosledni svom obećanju i početi što pre sa
obnovom jer je i Hrvatskoj, a i gradu Karlovcu u interesu da se obnovi
porušeno i time ulepša središte grada. Kada ovdje gdje sam ja prisutan
ide teško šta će tek biti sa drugim mjestima kao što su Gospić i
Petrinja. U Gospiću je na mjestu crkve parking za automobile, a u
Petrinji gomila betona u središtu grada. Iako je financiranje radova
dogovoreno s nadležnim ministarstvima, svi su izgledi da se ove godine
odustalo od obnove vladičanskih dvora. Za obnovu dvora ove godine
nismo dobili nikakva sredstva iako smo osim za ovu, to tražili i za
prošlu godinu.
Radimo muzej u
Gomirju
Kako ide s obnovom ostalih objekata SPC u eparhiji?
- Kod obnove ostalih vjerskih objekata, radi se o manjim zahvatima -
popravke fasade ili dijela krova. Da se nešto radi od temelja do
krova, toga nema. Ministarstvo obnove i razvitka obnavlja parohijske
domove koji su spaljeni i uništeni po zakonu koji ih tretira kao
obiteljske kuće i ne mogu imati veću kvadraturu od 65 kvadratnih
metara. Tek kao spomenici kulture mogu biti obnovljeni u postojećim
gabaritima. Ni po tom pitanju ne možemo ništa da uradimo jer smo
nemoćni da bilo šta mijenjamo. U Vojniću je obnovljen parohijski dom,
a obnavljaće se i u Plaškom. Ministarstvo kulture izdvaja novac, po
sto hiljada kuna za Gomirje, Ogulin ili Dvor na Uni, ali to je
dovoljno tek za neke manje intervencije. Crkva u Plaškom je u lošem
stanju i zahtijeva velika sredstva za obnovu, nisam upoznat o
eventualnom ovogodišnjem izdvajanju sredstava za njenu zaštitu. Crkva
je ogromna i sami ne možemo da se upustimo u radove na njoj.
Kakvo
mjesto u eparhiji ima manastir Gomirje i nastavak njegove obnove i
daljnjeg napredovanja s obzirom da je to i duhovno sjedište eparhije?
-
Fasada manastirskog hrama je spolja sređena, ove godine su za manastir
izdvojena novčana sredstva pa moramo da odlučimo šta nam je preče da
obnavljamo. Da li ići na unutrašnju sanaciju hrama ili ići na uređenje
manastirskih konaka ili pak krova koji štiti zgradu od daljnjeg
propadanja, to ćemo vidjeti. U manastiru su sada četiri monahinje koje
su starije i bolesne, pa radimo na tome da dovedemo mlade monahinje i
iskušenice. Manastir bi trebao biti centar za Gorski kotar i u njemu
bi smjestili muzej s vrijednim ikonama iz crkava Gorskog kotara.
Muzej bi napravili kako bi ga posjećivali turisti i tu su nam potrebna
novčana sredstva. U Gomirju je vraćen samo manji, zapravo simbolički
dio šume, tek 12,5 od 500 hektara. Tražili smo da nam se najveći dio
šume vrati, a manji dio da nam isplate, ali sve to još uvijek stoji.
Teškoće s vjeronaukom
Što se može učiniti oko povećanja broja sveštenika,
naravno uz uslov da se riješi njihova egzistencija u parohijama?
- Sve upražnjene parohije moram popuniti i postaviti sveštenike da bi
mogli kvalitetno raditi, ne samo da obavljaju svoje parohijske
dužnosti - venčanja, krštenja i sahrane, nego da uđu u svaku kuću, da
razgovaraju s ljudima, da budu upoznati s njihovim mukama i
problemima, da im pomažu da ih reše, da ih prosvećuju i da ih
približavaju Bogu i crkvi. Velikog traga je ostavio komunizam na ovim
terenima, ljudi su se udaljili od Boga, napustili svoje hramove,
zaboravili svoju tradiciju i hrišćanske vrijednosti. Sada moramo da ih
osvjestimo i vratimo na pravi put kojim su hodili i njihovi
pradjedovi. Moram da kažem da ima i uspjeha ali i neuspjeha i
nezainteresovanosti kod ljudi. U mladima je budućnost naše crkve,
eparhije i, svakako, srpskog naroda.
Kako
ocjenjujete pomake u polaženju vjeronauke u školama, ali i dodatne
nastave srpskog jezika i kulture?
- Vjeronauka u školama jedan je od načina kako mlade približiti Bogu.
Nažalost, dosta teškoća postavljaju upravnici škola koji se stavljaju
iznad zakona. Kao minimum za vjeronaučnu grupu propisano je sedam
učenika, ali tamo gde ih nema mi formiramo odjeljenja od učenika 1. do
4. i od 5. do 8. razreda. Tražili smo od ministra prosvjete da
interveniše u Korenici jer je tamo direktor osporavao nastavu, pa ćemo
vidjeti što će biti. U Donjem Lapcu ima 90 odsto naše djece, a
direktor se ne slaže da pravoslavni sveštenik uđe u školu, dok to za
katoličkog nije problem i za tu decu se vjeronauka održava. To je gore
čak i od vremena komunista, jer oni sveštenicima generalno nisu
dopuštali ulaz u škole, dok je ovdje reč o selekciji. Zato se srpska
djeca osjećaju inferiornima prema onoj koja mogu da uče svoju
vjeronauku. U Plaškom je, zato što je zakon na našoj strani, priča oko
vjeronauke završena pozitivno iako je bilo dosta bespotrebne prepiske.
Vjerujem da će tako biti i s Lapcem i drugim sredinama. I u Kninu je
bilo slično. I tamo se direktori kao lokalni kauboji stavljaju iznad
zakona i uzimaju sudbinu djece u svoje ruke. Mi djecu obučavamo vjeri,
a time ih obučavamo i odnosu prema ljudima, dakle, ne samo odnosu
ljudi prema Bogu, već i prema svom bližnjem koga treba da poštuju.
Kako poštivati Boga koga ne vidimo, ako nećemo poštivati svog
bližnjeg?
Ne dijelimo ljude po
političkim partijama
Jedan manji dio eparhije, selo Marindol i okolni zaseoci, nalazi se u
Sloveniji. Kako ocjenjujete položaj tamošnjih vjernika?
- Još nisam bio u posjeti Marindolu, prije svega zbog putnih isprava,
ali je to sada sređeno pa očekujem da će paroh moravički Jelenko
Stojanović koji pokriva i tu parohiju sa 40 domova da organizuje
posjetu. Ako ja nisam bio kod njih, oni su bili ovdje kod mene, pa smo
razgovarali o njihovom položaju. Vjerujem da na nižem, opštinskom
nivou imaju podršku vlasti, ali ne znam koliko na državnom nivou imaju
propise o pomoći crkvama.
Za polovinu maja raspisani su lokalni izbori: može li
se očekivati poziv s Vaše strane, ali i strane sveštenika da se u što
većem broju iziđe na izbore?
- To bi uveliko ličilo na političku angažiranost. Pozvati ljude na
izbore nije problem, a šta dobijaju time osim što ispunjavaju svoju
građansku dužnost. Na ovim prostorima izbori su česti, ljudi su
razočarani jer smatraju da su promjene male i spore i da se nedovoljno
radi,a novac se troši samo na izbore, pa se i pitaju zašto izlaziti na
izbore. Dužnost je političara da pozivaju ljude na izbore i ono što
obećaju da ispunjavaju. Naša misija nije politika niti možemo da
dijelimo ljude po strankama. Svaki čovek je stvoren po liku i obličju
Božijem i kao takav predstavlja ikonu Hristovu. Razlikovati ljude po
političkim partijama, po boji kože, dijeliti ih na bogate i siromašne
ili ih dijeliti po nacionalnosti, u teologiji Pravoslavne crkve smatra
se ikonom pakla.
Pozivamo ljude da ne
prodaju imovinu u bescjenje
Koliko Vi i ostali arhijereji možete uticati na proces povratka
izbjeglica, ostvarenja građanskih prava, ali i generalnog poboljšanja
položaja srpske zajednice u Hrvatskoj?
- Svjedok sam kada je vladika Fotije pozivao da se ljudi vrate na
svoja ognjišta, to sam činio i ja i drugi episkopi. Ali mi nikog ne
možemo da natjeramo da se vrati. Ljudi gledaju kako da opstanu kad se
vrate i od čega da žive. Crkva je u sličnom položaju i malo može da
učini da se povratnici pomognu. Ljudi ne mogu doći na ledinu bez krova
nad glavom, pa za povratak i pored sve želje, neki uslovi moraju biti
obezbjeđeni. Iz svog iskustva znam da je manastir Krka neke ljude
zbrinuo koji rade pri manastiru i bogosloviji. Plaća im se za njihov
rad i tako im se pomaže. Pozivamo ljude da se vrate, a naročito im se
skreće pažnja da ne prodaju imovinu, pogotovo ne u bescjenje, jer za
prodaju uvijek ima vremena. Vjerujem da u borbi za naš opstanak i
boljitak naših ljudi dosta toga rade i naši politički predstavnici u
Saboru.
Neke
ulice u Plaškom dobile su nova imena, između ostalog i po Svetom Savi
ili vladici Danilu Jakšiću, nakon čega se digla velika galama. Kako Vi
ocjenjujete tamošnji događaj?
-
Mislim da je cijeli slučaj ispolitizovan. S jedne strane, ne smijemo
previše žuriti s promjenama i davanjem imena ulica i drugih naziva po
srpskim velikanima, ali s druge strane ne smije da se stvara problem
što su ti ljudi istaknuti u srpskom narodu. Ni vladika Danilo Jakšić
ni Sveti Sava nikog nisu pozivali da mrzi nekog drugog ko je druge
vjere a još manje da uzima tuđe živote. Do promjena treba doći lagano,
ali prije svega treba obezbjediti ljudima da rade, da stvaraju i da
žive život dostojan čovjeka. Onda će i promjene imena ulica proći bez
strasti i napetosti.
Liturgija pod
kišobranom
Možda jedno pomalo lično pitanje - kakvi su Vaši osjećaji kad služite
liturgiju u kapelici u ruševinama eparhijskog dvora znajući da ste
nakon niza godina prvi arhijerej koji to čini?
- Kakav može da bude osjećaj kad se liturgija služi pod kišobranom? U
februaru mjesecu kod mene u gostima je boravio mitropolit Jovan iz
Makedonije, pošli smo na liturgiju u našu kapelicu. Prethodnu noć i to
jutro padala je kiša i kada smo došli u kapelu, mjesto predviđeno za
oltara bilo je pod vodom tako da smo morali iznositi prestol na
sredinu hrama i tu bogoslužiti. Bogu se možemo moliti na svakom mjestu
i u hramu i pod drvetom. Do Boga molitva svakako dopire. Mi smo hram
imali i verujem da ćemo ga opet imati, zato i ovim putem pozivamo sve
one koji su preuzeli na sebe da obnove hram da pristupe realizaciji
obećanoga.
S
obzirom na najveći hrišćanski praznik Uskrs, kakva bi bila Vaša
poruka?
- Svima želim sretne i Bogom blagoslovene praznike Vaskrsenja
Hristovog. Neka ovaj praznik Vaskrsenja Hristovog uvede mir u srca
svih ljudi i da jedni drugima pružimo ruku bratstva, saživota i
razumijevanja.
HRISTOS VASKRSE – VAISTINU VASKRSE!
Nenad
Jovanović (Novosti sedam dana)
|
|
 |
