![]() ![]() ![]() ![]() ![]() ![]() ![]() ![]() ![]() ![]() ![]() ![]() ![]() |
O
obnovi
liturgijskog života, a ne promeni ili reformi Liturgije Završeni
majski Sveti Sabor Arhijereja naše Crkve, kao što je poznato, doneo
je o liturgijskom životu naše Crkve mudru odluku, koja glasi: "Staviti u
dužnost Komisiji za proučavanje liturgijskih pitanja da nastavi
započeti rad, i da rezultate do kojih bude došla dostavi SASaboru na
konačnu odluku, o čemu konsultovati praksu i duhovna iskustva
ostalih Pomesnih Pravoslavnih Crkava, imajući u vidu duhovno stanje
našeg naroda i spremnost sveštenstva da te promene provede u život.
U međuvremenu, dok se ne dođe do prihvatljivih rezultata rada
Komisije, u svim eparhijama SPCrkve u pogledu služenja Sv. Liturgije
i drugih bogosluženja držati se ustaljenog vekovnog porekta naše
Crkve. Istovremeno, umoliti Preosv. G. Eparhijske Arhijereje da ovu
odluku provedu u svojim eparhijama, prethodno obznanivši je
sveštenstvu i verujućem narodu. Ovu odluku objaviti u Saopštenju za
javnost o radu majskog zasedanja SASabora". Odluka je objavljena u zvaničnom Saopštenju SASabora 25. maja 2007 (gde su reči "rezultate do kojih bude došla" skraćene u "rezultate rada", i izostavljena je poslednja rečenica). Iz odluke Sabora je jasno da se Sabor završen mirno, bez nekih, prethodno od neodgovornih ljudi, najavljivanih ili očekivanih "podela". Odluka Sabora ne daje nikakvog osnova za bilokakve nedobronamerne zaključke: da je neko, ili neki, na Saboru "pobedio", a da je neko, ili neki, "poražen". Na ovom Arhijerejskom Saboru, pod predsedništvom Svjatjejšeg Patrijarha Pavla, niko nije ni "pobednik" ni "poraženi", nego je, ipak, i pored "raspre i ne malog prepiranja", kako je, uostalom, bivalo na Saborima Crkve (još od Apostolskih vremena - DAp.15,2), projavio se i delovao dah i duh Duha Svetoga, "blagi lahor" Utešitelja Crkve. Inače, u Crkvi Hristovoj Pravoslavnoj, za "pobedu" je potreban podvig, ne samo članova Komisije, nego i sve ostale braće Arhijereja, sveštenika i vernika, podvig životno-delatnog i molitveno-liturgijskog obnoviteljskog osaznavanja i doživljavanja sveukupne Tajne Hristove, oživotvoravanje hrišćanske i osobito liturgijske svesti i preporođajnog samosaznanja svakog člana Crkve kao Bogočovečanskog Tela Hritovog, samosaznanje u neprekinutoj živoj i punoj dijahroničnoj i dijaprostornoj Sabornosti. Za eventualni, pak, "poraz" nekoga u Crkvi, uvek postoji lek spasonosnog pokajanja, kao duhopokretanog preumljenja i blagodatno-životnog preporođenja - uma, duše, srca, tela.
|
|||
[novosti]
[eparhija]
[sv.sava
gk]
[episkop]
[istorija]
[manastir]
Copyright © 2003, 2004, 2005 Gornjokarlovačka
Eparhija. |