|
Liturgijski mir i jedinstvo u na�oj Crkvi Slava Bogu u Trojici slavljenome:
Ocu i Sinu i Svetome Duhu!
U Nedjelju po Rođenju Presvete Bogorodice, a pred Krstovdan, u
manastiru Ćelije u selu Leliću, kod Valjeva, kad je Vladika
Valjevski g. Milutin i njegova Episkopija slavila "Eparhijski dan",
na Sv. Liturgiji osvećeni su temelji crkve zadu�bine Bla�enog
spomena Oca Justina Novog, koju su slu�ili 12 Srpskih Vladika, sa
načalstvujućim Sinodalcem Mitropolitom g. Amfilohijem, i
saslu�ujućima: Mitropolitom Dabrobosanskim g. Nikolajem, i
Episkopima: Kanadskim, Banatskim, Bačkim, Ra�ko-Prizrenskim i
Kosovsko-Metohijskim, Osječko-Poljskim i Baranjskim, �umadijskim,
Vranjskim, Budimljansko-Nik�ićkim, Lipljanskim i dolepotpisanim, uz
saslu�enje sve�tenstva i u Hristu đakonstva, i velikog broja
sve�tenstva, mona�tva i hristoljubivog naroda iz mnogih na�ih
krajeva i inostranstva. Domaćin Vladika Milutin je episkopovao nad
svim i svima, sve je nadziravao i usklađivao, jer Episkop, kao �iva
slika Pastira i Episkopa du�a na�ih Hrista (1Petr.2,25), i jeste
koordinator svega �ivota i delanja Crkve.
Bo�anska Liturgija, slu�ena u manastirskom dvori�tu, prava nebozemna
Mistagogija
Svete Evharistije, sa većim brojem vernika pričasnika, kao i
osve�tanje Trocrkve - po testamentu Ave Justina posvećene Sv. Savi,
Sv. Justinu Mučeniku i Sv. Mariji Egipćanki - i sve ostalo
saborovanje u Obitelji Sv. Arhangel�, u kojoj su Svetu
Trojicu-Jedinicu slu�ili i slavili dva Bo�ja novojavljena Svetitelja
na�ih dana: Sv. Nikolaj i Sv. Justin, proteklo je u najboljem skladu
i redu, u Liturgijskom miru i zajedni�tvu vere, ljubavi, blagodati,
zajedničkog
Priče�ća
Telom i Krvlju Hristovom, sabornog
priop�tenja
Telu Bogočoveka i Spasa sviju, duhovno-telesnog sajedinjenja Crkvi,
čija priroda i bitovanje, �ivot i �ivotovanje, i na zemlji i u
Carstvu Nebeskom, i jeste: mir i ljubav i jedinstvo - u blagodati
Hrista, ljubavi Boga Oca, zajednici Svetoga Duha (2Kor.13,13 i
Liturgijski vozglas).
Zaista, ovde su molitve Sv. Nikolaja i Ave Justina, učinile da se
vidljivo i opitno ostvaruje njihova �elja i molitva: "da se Srbi
slo�e, umno�e i obo�e" - i duhovno i telesno, i istorijski i
eshatolo�ki. Sveta Liturgija=Evharistija uvek i jeste takva, i tako
se
dejstvuje,
i tako
deluje
-
jednotvorno,
kako veli Sv. Areopagit, u Svetopedesetničkoj
polifoničnoj simfoniji
i simfoničnoj polifoniji,
gde su svi članovi Crkve, svaki ponaosob, i svi zajedno, kao Jedan -
u Hristu sjedinjeni (Gal.3,28), po �ivoj slici Svete i �ivotvorne
Trojice.
Hvala Bogu za ovaj dan, i ovu svečanost, za ovu Liturgiju, za mir i
jedinstvo u na�oj Crkvi, po molitvama svih Svetih, a izrjadno
Presvete Bogorodice, Časnih Arhanđela, Svetih Otaca Liturg�, Svetih
Nikolaja i Justina, čije su Svete Mo�ti tu u blizini čudotvorno
prisutne i delatne. I jo�, uz ostalo, hvala Gospodu �to nije bilo
nijedne od onih odnedavno �alosnih pojava, koje se tu i tamo
javljaju u nekim na�im Eparhijama: da dolaze kojekakvi ljudi,
odnekle i od nekoga poslani, kao "uhode" i "sogljadatelji", ali ne
Zemlje Obećane - da bi se u njoj nastanili, ucrkvili i ocrkvili,
uhristovili i ohristovili, nego, kako veli Apostol, da bi kao
"prido�la la�na braća �to se uvuko�e da uhode slobodu na�u koju
imamo u Hristu Isusu" (Gal.2,4), i da pritom dele kojekakve pa�kvile
i la�ne spise, kojima neznaveno a pakosno seju smutnju i razdor u
narodu Bo�jem: kako je, tobo�e, nastao "raskol" i "propast" u
Srpskoj Crkvi; kako su neki, čak i Episkopi, odjednom postali
"izdajnici" i "plaćenici Vatikana", a drugi, tj. jedino �ačica tih
samozvanaca, eto, ostali "pravi revnitelji predanja", "čuvari vere",
"branioci Pravoslavlja", itd. A o Pravoslavlju takvi bukači znaju
toliko, da im je, po Sv. Apostolu, u čitavom Pravoslavlju jedino i
glavno: "ne
dotakni, ne dodirni, ne okusi"
(Kol.2,21). To su odnedavno iznikli, ko pečurke posle ki�e,
malobrojni ali drski i tvrdovrati "revnitelji" okamenjenog
nečuvstvija, �iritelji duhovnog uninija, beznađa i bezdelija, kojima
je, izgleda, jedini cilj: "da koriste slobodu za prikrivanje zlobe"
(1Petr.2,16), te da di�u graju i seju smutnju, i po svaku cenu
tovare "bremena te�ka i nepodnosiva" na naivne vernike, tek
oslobođene od tiranije bezbo�nog komunizma, kako bi ih sprečili i
�to vi�e udaljili od Svetog Uče�ća=Priče�ća u
Zajednici
Crkve kao Tela Hristovog, od ustima-srcem-du�om
priop�tenja
svespasonosnom Sabornom Telu Bogočoveka Spasitelja, jedinoj Lađi
Spasenja, naspram bezbrojnih čunića i čamčića raznoraznih
brodolomaca i du�egubaca, koji dolaze s leva i s desna, i ulaze "ne
na vrata - ne kroz
Vrata
Ovcama (Jn.10,9) - nego preskaču i uskaču na drugom mestu u Tor
ovčiji kao vukovi"...
Nedeljni sabor i liturgijsko sabranje u manastiru Ćelijama -
sredi�tu toga dana staronove Episkopske Eparhije Valjevske - zaista
je bila javna i istovremeno
Tajanstvena
Večera Carstva Bo�ijeg, Carstva koje je Otac zave�tao Sinu, a Sin
Jedinorodni, kao Prvorodni među mnogom braćom, nama - braći i deci
Svojoj, učesnicima i saslu�nicima, sapričasnicima i sutelesnicima u
Pashi Krsta i Vaskrsa Njegovog, i na�eg u Njemu i sa Njim, Koji nas
ovako liturgijski, sa svima Svetima, privodi i uvodi u mir i
jedinstvo sa Ocem i međusobno, da bivamo i budemo satrapeznici za
Trpezom Svadbe Jagnjetove, za koju nas je, preko Episkopa i ove
Obitelji, pozvao Ava Justin ovim utemeljenjem Hrama-Zadu�bine: "da
s' u njemu poje Leturđija, ovog sveta kao i onoga".
Ovo je saborno slavlje pokazalo, projavila i objavilo svima
nevericama, malovericama, krivovericama: da u Crkvi Hristovoj na
Srpskoj zemlji postoji istinsko liturgijsko jedinstvo i zajedni�tvo,
kakvo je i do sada postojalo, i kakvo će, Bogu slava i hvala,
postojati dok smo Hristovi učenici, sledbenici i pričasnici. "Jer
smo postali zajedničari Hristovi, samo ako početak ipostasi na�e (=prvobitnu
veru Hristobitijnu)
do kraja odr�imo"(Jevr.3,14).
Osećao sam duboko i radosno, i ne samo ja, nego i prisutni Oci i
Braća, i sva Punoća Crkve Bo�ije, kako su mi posle i govorili,
stvarno prisustvo i dejstvo Duha Ute�itelja, i Nadahnitelja, i
Darodavca "jedinstva
Duha u svezi mira"
(Ef.4,3).
Episkop Valjevski, smireni i skromni Vladika Milutin, u svojoj
Episkopiji zaista je slavio i proslavljao, i svi mi sa njime, taj
blagodatni dar i dan istinskog, nenametljivog liturgijskog mira i
jedinstva Crkve Bo�je u narodu Svetoga Save i Svetih Nikolaja i
Justina.
Nije nikome zasmetalo ako je ne�to tokom Sv. Liturgije bilo
raznoliko (čitanje Care Nebeski jednom; Apostol čitan od
čteca-Episkopa; izgovor Tropara Trećeg časa /pre Molitve Epikleze/;
poluglasno čitanje svih Molitava, a na kraju glasno Molitve po
Priče�ću svih; nemanje dveri i zavese, jer je slu�eno napolju,
između starog i novopodizanog Hrama; neispitivanje vernih pred
Priče�će "jesi li postio", itd.itd.). Tako biva danas svuda u
Pravoslavlju od kraja do kraja vaseljene, i Liturgijsko jedinstvo
Pravoslavnih Crkava u svetu i danas je ono �to zadivljuje
nepravoslavne, jer je to jedinstvo u Onome Koji je
Jedino na potrebu.
***
Ipak, kao u anpasanu, da ka�emo, bilo je
ru�no, u najmanju ruku neukusno: da se u Nikolajevom Leliću i
Justinovim Ćelijama prodaju kojekakve bro�urice nekih piskarala,
kojima je, izgleda, zluradost razdora i podel� va�nija od radosti
zajedni�tva. (Niko ih u tome nije ometao, niti "gonio", jer bi to
bilo ru�no pred onako veličanstveno mirnom i sjedinjujućom Svetom
Liturgijom). Naime, bilo je na prodaji par "libelusa", sve�čica,
knji�ica, "knjiga sva�tara" - u kojima preovlađuje samopromovisanje
sopstvenih pretenzija neznanja i, na�alost, zluradosti, �to indukuju
i produkuju nekolicina ljudi (čak i neki kaluđeri, i - kaluđerice!)
kod nas - dospevaju takvi čak i u Hercegovinu, ali tamo tlo ne
nalaze. Nekoliko ljudi "sveznadara" i "svenadle�nih", u svome
sekta�kom mentalitetu i pona�anju, raspisali su se "o svemu i
svačemu i jo� o ponečemu", pa su u svojim očima izrasli u moderno
nazvane "pravoslavne publiciste", "revnitelje", "borce za vekovno
predanje", a ustvari, po Apostolu, radi se o ljudima koji "sami sebe
hvale, sami sebe sobom mere, sami sebe sa sobom porede, a -
nerazumni su" (2Kor.10,12), ili, kako bi to blago rekao Mitrop.
Amfilohije, "neznaveni su".
Ima već desetak takvih sitnih bro�ura i letaka, �tampanih i
fotokopiranih, i par "knjiga" sa gromopucateljnim naslovima, u
kojima od samih naslova skoro da i nema ni�ta, jer su većinom
ispunjene predubeđenim "priređivanjima", "komentarima",
nabeđivanjima (pravo ideolo�ko "pranje mozga") prostih ljudi
sloganima: kako je, navodno, u na�oj Crkvi na delu "reformatorstvo",
"obnovljena�tvo", "modernizacija", "ga�enje Kanona", "menjanje
Kalendara", "ukidanje Ikonostasa", "poricanje Slave", "dolazak pape"
- rečju: "propast" (kako npr. govori jedan "iguman", čije kasete i
CD-i kru�e iz ruke u ruku). Ustvari je to, podmuklo zabadanje trna u
zdravu nogu. Tu, u tom usplahirenom i smućenom pisanju, napadani su,
ili pod sumnju dovedeni, na�i istaknuti Episkopi (kojima se ostali
Pravoslavni ponose, jer imaju čime i kime), pa i sam Sveti Sinod sa
Patrijarhom (Sv. Arh. Sabor se formalno mimoilazi, ali ga oni dele
na "na�e" i "njihove").
Primera ovoga ima ne tako mnogo, ali ih ima. Naprimer: u Kragujevcu
su se nedavno pojavile 2 knji�ice-bro�ure, gde su kao autoriteti
"odbrane Prvoslavlja" navedeni neki "monasi i duhovnici", za koje se
zna ko su i kakvi su bili, pa se naivnom svetu takvi plasiraju kao
učitelji i revnitelji "Pravoslavnog predanja", poput npr. o. Stefana
sa Karulje, ili o. Pere "Sikirčeta"! Ima, takođe, i svesnih i
zlonamernih zloupotreba pojedinih zaista uva�enih imena pravoslavnih
podvi�nika i duhovnika, ali navođenih i kori�ćenih tako kao da su
oni, i samo oni,
bezgre�ni i nepogre�ivi,
oci i učitelji Pravoslavlja. Za primer, uzgred, citira se mi�ljenje
Starca Kleope iz Isihastrije-Rumunija, kako on, navodno, tvrdi, da
"u drevnoj Crkvi nije bilo čestog Priče�ćivanja". Čestitog Starca
Kleopu lično smo poznavali, i smatramo da to on ne bi tvrdio (jer
pre svega, čovek je prost, a znanje istorije i prakse drevne Crkve
ne stiče se na brzinu), a ako je i rekao, "jedna lasta ne čini
proleće", kako ka�e Sv. Grigorije Bogoslov (za sličan slučaj u
njegovo vreme). Ima tu navođenja i samih Svetitelja (naročito
novijih, među koje je dospeo čak i Petar Mogila, notorni
latinstvuju�či u teologiji skolastik, mada je i kao takav "branio
Pravoslavlje"). Ima čak i navođenja Svetih Otaca, bez pravog
poznanja teksta i konteksta, bez kriterijuma: gde, kada, kako, za�to
je dotični Svetitelj rekao to i to, ako je to uop�te i rekao ili
napisao (jer najče�će, poput psevdozilot� tzv. "Starokalendaraca",
ne navode odakle je uzeto, iz kog dela i izdanja Sv. Oca, ili je
prepisano negde od nekoga, a zna se da ima i neautentičnih dela
pripisivanih Ocima, koja nisu njihova, ni sasvim pravoslavna. A da
dodamo i to: da ni neki Svetitelji nisu privilegovani od Boga da ih
On automatski "oslobađa gre�aka i zabluda", ako se sami nisu usrdno
molili Bogu da ih oslobodi, i trudili se da nauče punu Istinu, kakvu
Crkva ima i dr�i sa svima Svetima (Ef.3,18), kako veli Sv.
Varsanufije (Odgovori 606-611, izd. Hilandara, 2000, 309-316). Ima i
izvrnutog citiranja, boljereći licitiranja (kao protestanti
Biblijom, ili kao Latini, kad navode jedan citat Sv. Zlatousta, po
kojem ispada da ne treba Epikleza u Liturgiji, a ne navode mnoga
druga mesta koja govore upravo obratno - da treba). Ima i direktnih
podvala i la�i i podmetanja neupućenima i neukima.
(Primer je na�alost sve�: prota Mateja Matejić, nedavno je 6.9.2007,
na prljavom i anticrkvenom sajtu "novinar.de" napisao pravi pamflet:
"Čije je i kakvo je to Pravoslavlje", gde bezrasudno i nesavesno -
mada za sebe veli: "sve�tenik sam već 56 godina"! - kleveta "nekoliko
mlađih, inteligentnih, enegričnih, ali samovoljnih i prepotentnih
episkopa"
(moja malenkost ima 70 godna, a, milo�ću Bo�jom i dugotrpljenjem,
sve�tenujem 48 godina!), pa ka�e: "Pregledao sam bar stotinu
liturgijskih rukopisa na ko�i i papiru - i veliki broj �tampanih
Slu�abnika - i nisam takvu Liturgiju na�ao"! Aferim učeni Proto, ali
ka�ite: kojih? od kada? i koju to "takvu Liturgiju" niste na�li? Ja
to isto radim, ali upravo
ovakvu Liturgiju kakvu slu�imo
nalazim u njima (=Liturgiju bez Tropara 3. Časa; Liturgiju gde je "tajno"
čitanje molitava tek ponegde ukazano, a ni izdaleko ne za sve
molitve; Liturgiju u kojoj peva
Narod
Bo�iji, a ne italijanski horovi; Liturgiju sa Priče�ćem svih i
čitanjem naglas Molitve
po Priče�ću svih,
itd.) - i to sve objavljujem i �tampam, i neposredno iz rukopisa i
sa najboljih savremenih izdanja, dok je učeni Prota preveo sa
prevoda (19.vek) "Stare Liturgije", koji prevod nisam mogao da
koristim zbog lo�eg, nestručno obavljenog posla, pa sam koristio
direktno ruski predlo�ak i jo� vi�e grčke i slovenske originale. Ima
jo� mnogo mutnoga u pomenutom Protinom tekstu (na jo� mutnijem sajtu
"novinar"), i beskrupuloznog blaćenja, kako: "samovolji nekolicine
episkopa nema granica" (to ponavlja dvaput!); "za njih - a reč je,
po njemu, o "na�im samovoljnim i preučenim
episkopima obnovljačima"
(podvukao on) - nema zakona, nema kanona, nema pravila", itd. itsl.,
a izvori za takve Protine zaključke su: "priča se", "gledao sam na
Internetu" (čitaj: na antisrpskom i anticrkvenom
Studiju B92),
etcetera. No pomenusmo protu M.M, poznatog ljotićevca, ne zato �to
mu podmuklo napisani tekst to zaslu�uje, nego �to se na njega poziva
g. Vlada Dimitrijević, na koga se osvrćemo dalje).
U Ćelijama je u Nedelju prodavana jedna takva bro�ura (d�epnog
formata, od 110 strana) naslovljena: "Hleb
nebeski i Ča�a �ivota - Vladika Nikolaj i Otac Justin o Svetoj
Liturgiji i Priče�ću,
priredio Vladimir Dimitrijević, izd. "Lio"/Gornji Milanovac/, 2007,
tira� 1000". Da je reč o svojevrsnoj propagandnoj podvali prostom
svetu, vidi se već po tome �to je, po nekoj ironiji "sudbine", na
korici bro�ure, između slike Nikolaja i Justina, dat u boji
prazan Putir!
i
prazan Diskos!
(kao da je snimljeno iz nekog izloga ili kataloga, gde se prodaju
crkvene stvari!). Ako je prazan Putir i Diskos simvol Liturgije i
Priče�ća, onda to pokazuje praznost sve ove i ovakve rabote. Sadr�aj
pak same bro�ure je većinom van konteksta i stvarne veze sa temom u
naslovu, jer u njoj najmanje ima stvarnih reči ove dvojice Svetih
Liturg� o Liturgiji i Priče�ću, tako da ova knji�ica i nije o Svetoj
Tajni i Tajnovodstvu, niti je o Nikolaju i Justinu, nego o Vladi
Dimitrijeviću i sekta�kom mentalitetu koji ga, na�alost, poodavno
karakteri�e. "Priredio" je on do sada desetak manjih i većih po
formatu, a po mentalitetu istovetnih, knjiga /u tzv. "Obrazu
Svetačkom", gde su on i J. Srbulj neprikosnoveni autoriteti/, u
kojima se uglavnom nekritički prevodi i jo� nekritičkije
komentari�e, mahom sa engleskog i ruskog, mnogo �ta spornog sadr�aja
i kvaliteta, od Serafima Rouza do Aep. Averkija, i gde su
prezentirana zbrkana, haotična, a negde i direktno nepravoslavna
shvatanja (npr.: Averkijeve tvrdnje da se "mo�e i treba za vreme
Liturgije koristiti Molitvenik sa ličnim molitvama"; ili "ne slu�iti
sa Grcima koji imaju novi kalendar"; ili sporni stavovi Rouza o
"zagrobnom �ivotu"; ili direktno antikanonske tvrdnje V.
Dimitrijevića: da se mo�e, i treba, "postiti u Subotu"! - dakle kao
Latini; ili "klečati u Nedelju"!).
U ovoj bro�uri od sto strana, Nikolajevog i Justinovog teksta, za
koji niste sigurni gde počinje i gde se zavar�ava (a negde ni odakle
je uzet, jer su iseckani, istrgnuti iz konteksta, protkani
"prosvetarskim" komentarima sveznadara, skromno nazvanog
"priređivač"), nema jedva pola knji�ice, a inače su u knji�ici mnoga
pitanja koja nemaju mnogo veze sa naslovom knjige ("o postu", "o
modernizmu", "o konzervatizmu", "o obnovljencima u Rusiji", o
"kalendarskoj reformi", o "liku sve�tenika", o "klečanju na
slu�bama"), skoro sve same teme danas izrazito svojstvene
(psevdo)zilotima, koji u Bo�anskoj Liturgiji "od drveća ne vide
�umu", od sitnica ne vide Glavninu na�eg Spasenja. Sve ostalo u
knji�ici su mudrovanja iliti nagva�danja V. Dimitrijevića. I to se
prodaje, boljereći nameće, kao "pranje mozga" - u ime Svetih
Nikolaja i Justina, i to jo� u Leliću i Ćelijama! To nije ni
"dono�enje sove u Atinu", nego sholastička i racionalistička
kazuistika, "tra�enje dokaza" za unapred smi�ljene i prezumcirane
sekta�ke teme i stavove (λήψις του ζητουμένου, kako bi rekli atinski
mudraci).
Gospodina i brata Vladu Dimitrijevića smo u razgovoru, pastirskom i
očinskom, i kao �ički Episkop, i potom nedavno, savetovali i
podsećali ga na Sv. Apostola: "Vama
nije tesno u nama, nego vam je tesno u srcima va�im. A za isto
uzdarje od vas, kao deci govorim, budite �iroka srca i vi"
(2Kor.6,12-13), s nadom da će uvideti koliko su njegovi ovakvi
tekstovi, "priređivanja" ovakvih bro�ura i knjiga "sva�tara", duboko
pro�eti duhom skolasticizma i sekta�tva, "duhom ovoga doba",
nerazlikovanjem duhova,
toliko tuđim Pravoslavlju!
Ne bismo da citiramo ovde njegove nesuvislosti i ve�tačke
konstrukcije (poput npr.: "u na�oj Crkvi - post, ispovest,
priče�ćivanje, bogoslu�enje - sve kao da je pod znakom pitanja"!) -
to ćemo, ako ustreba, posebno uraditi kad budemo donosili
svedočanstva o Bogočovečanskoj Liturgiji Svetih Nikolaja i Justina,
ljudi - odgovornih Pastira u ovom narodu Arhipastira Hrista i Sv.
Save, koji su Hristom u Duhu Svetom bili iznad "modernizma i
konzervativizma", iznad "Istoka i Zapada", iznad svih
psevdozilotskih i sekta�kih jednostranosti i defektnosti, jer su
bili u visinama i dubinama katafatike i apofatike bogatstva
Pravoslavnog Bogoslovlja i Bogoslavlja, kako na�a Crkva peva.
Savetujemo, opet i opet, gospodinu i bratu Vladi (a i onima koji mu
sufliraju, ili on njima), da trudoljubivo, postom i molitvom,
vrlinama koje drugima preporučuje, stekne, ili makar malo-pomalo
stiče, iskrenu ljubav i revnost za Istinu, ali uz sebegraditeljsko i
crkvograditeljsko smirenje i smirenoumlje, kakvo su imali Sv.
Nikolaj i Justin. I takođe da zna, kao oni: da ni "revnost po Bogu"
nije dovoljna, ako nije "revnost po razumu" /κατ' επίγνωσιν = "po
poznanju"/ Istine = Tajne Hristove (Rm.10,2; Kol.2,2). I da se samo
sa svima Svetima mo�e razumevati �irina i du�ina, i dubina i visina,
zajedni�tva i sapričastija Svetih u blagodati Hristove Liturgi�uće
Crkve (The Worshipping Church, kako se zove tekst o. G. Florovskog,
koji oni u "Svetačkom obrazu" nisu preveli) - Telu i Punoći Onoga
Koji sve ispunjava u svemu.
Učesnici toga Tela i Punoće, po meri vere i dara Hristova, bili smo
u Nedeljnoj Liturgiji u manastiru Ćelijama.
+Ep. Atanasije (Jevtić) |
|||
[novosti]
[eparhija]
[sv.sava
gk]
[episkop]
[istorija]
[manastir]
Copyright � 2003, 2004, 2005 Gornjokarlovačka
Eparhija. |