Liturgijski mir i jedinstvo u na�oj Crkvi

Slava Bogu u Trojici slavljenome: Ocu i Sinu i Svetome Duhu!

U Nedjelju po Rođenju Presvete Bogorodice, a pred Krstovdan, u manastiru Ćelije u selu Leliću, kod Valjeva, kad je Vladika Valjevski g. Milutin i njegova Episkopija slavila "Eparhijski dan", na Sv. Liturgiji osvećeni su temelji crkve zadu�bine Bla�enog spomena Oca Justina Novog, koju su slu�ili 12 Srpskih Vladika, sa načalstvujućim Sinodalcem Mitropolitom g. Amfilohijem, i saslu�ujućima: Mitropolitom Dabrobosanskim g. Nikolajem, i Episkopima: Kanadskim, Banatskim, Bačkim, Ra�ko-Prizrenskim i Kosovsko-Metohijskim, Osječko-Poljskim i Baranjskim, �umadijskim, Vranjskim, Budimljansko-Nik�ićkim, Lipljanskim i dolepotpisanim, uz saslu�enje sve�tenstva i u Hristu đakonstva, i velikog broja sve�tenstva, mona�tva i hristoljubivog naroda iz mnogih na�ih krajeva i inostranstva. Domaćin Vladika Milutin je episkopovao nad svim i svima, sve je nadziravao i usklađivao, jer Episkop, kao �iva slika Pastira i Episkopa du�a na�ih Hrista (1Petr.2,25), i jeste koordinator svega �ivota i delanja Crkve.

Bo�anska Liturgija, slu�ena u manastirskom dvori�tu, prava nebozemna Mistagogija Svete Evharistije, sa većim brojem vernika pričasnika, kao i osve�tanje Trocrkve - po testamentu Ave Justina posvećene Sv. Savi, Sv. Justinu Mučeniku i Sv. Mariji Egipćanki - i sve ostalo saborovanje u Obitelji Sv. Arhangel�, u kojoj su Svetu Trojicu-Jedinicu slu�ili i slavili dva Bo�ja novojavljena Svetitelja na�ih dana: Sv. Nikolaj i Sv. Justin, proteklo je u najboljem skladu i redu, u Liturgijskom miru i zajedni�tvu vere, ljubavi, blagodati, zajedničkog Priče�ća Telom i Krvlju Hristovom, sabornog priop�tenja Telu Bogočoveka i Spasa sviju, duhovno-telesnog sajedinjenja Crkvi, čija priroda i bitovanje, �ivot i �ivotovanje, i na zemlji i u Carstvu Nebeskom, i jeste: mir i ljubav i jedinstvo - u blagodati Hrista, ljubavi Boga Oca, zajednici Svetoga Duha (2Kor.13,13 i Liturgijski vozglas).

Zaista, ovde su molitve Sv. Nikolaja i Ave Justina, učinile da se vidljivo i opitno ostvaruje njihova �elja i molitva: "da se Srbi slo�e, umno�e i obo�e" - i duhovno i telesno, i istorijski i eshatolo�ki. Sveta Liturgija=Evharistija uvek i jeste takva, i tako se dejstvuje, i tako deluje - jednotvorno, kako veli Sv. Areopagit, u Svetopedesetničkoj polifoničnoj simfoniji i simfoničnoj polifoniji, gde su svi članovi Crkve, svaki ponaosob, i svi zajedno, kao Jedan - u Hristu sjedinjeni (Gal.3,28), po �ivoj slici Svete i �ivotvorne Trojice.

Hvala Bogu za ovaj dan, i ovu svečanost, za ovu Liturgiju, za mir i jedinstvo u na�oj Crkvi, po molitvama svih Svetih, a izrjadno Presvete Bogorodice, Časnih Arhanđela, Svetih Otaca Liturg�, Svetih Nikolaja i Justina, čije su Svete Mo�ti tu u blizini čudotvorno prisutne i delatne. I jo�, uz ostalo, hvala Gospodu �to nije bilo nijedne od onih odnedavno �alosnih pojava, koje se tu i tamo javljaju u nekim na�im Eparhijama: da dolaze kojekakvi ljudi, odnekle i od nekoga poslani, kao "uhode" i "sogljadatelji", ali ne Zemlje Obećane - da bi se u njoj nastanili, ucrkvili i ocrkvili, uhristovili i ohristovili, nego, kako veli Apostol, da bi kao "prido�la la�na braća �to se uvuko�e da uhode slobodu na�u koju imamo u Hristu Isusu" (Gal.2,4), i da pritom dele kojekakve pa�kvile i la�ne spise, kojima neznaveno a pakosno seju smutnju i razdor u narodu Bo�jem: kako je, tobo�e, nastao "raskol" i "propast" u Srpskoj Crkvi; kako su neki, čak i Episkopi, odjednom postali "izdajnici" i "plaćenici Vatikana", a drugi, tj. jedino �ačica tih samozvanaca, eto, ostali "pravi revnitelji predanja", "čuvari vere", "branioci Pravoslavlja", itd. A o Pravoslavlju takvi bukači znaju toliko, da im je, po Sv. Apostolu, u čitavom Pravoslavlju jedino i glavno: "ne dotakni, ne dodirni, ne okusi" (Kol.2,21). To su odnedavno iznikli, ko pečurke posle ki�e, malobrojni ali drski i tvrdovrati "revnitelji" okamenjenog nečuvstvija, �iritelji duhovnog uninija, beznađa i bezdelija, kojima je, izgleda, jedini cilj: "da koriste slobodu za prikrivanje zlobe" (1Petr.2,16), te da di�u graju i seju smutnju, i po svaku cenu tovare "bremena te�ka i nepodnosiva" na naivne vernike, tek oslobođene od tiranije bezbo�nog komunizma, kako bi ih sprečili i �to vi�e udaljili od Svetog Uče�ća=Priče�ća u Zajednici Crkve kao Tela Hristovog, od ustima-srcem-du�om priop�tenja svespasonosnom Sabornom Telu Bogočoveka Spasitelja, jedinoj Lađi Spasenja, naspram bezbrojnih čunića i čamčića raznoraznih brodolomaca i du�egubaca, koji dolaze s leva i s desna, i ulaze "ne na vrata - ne kroz Vrata Ovcama (Jn.10,9) - nego preskaču i uskaču na drugom mestu u Tor ovčiji kao vukovi"...

Nedeljni sabor i liturgijsko sabranje u manastiru Ćelijama - sredi�tu toga dana staronove Episkopske Eparhije Valjevske - zaista je bila javna i istovremeno Tajanstvena Večera Carstva Bo�ijeg, Carstva koje je Otac zave�tao Sinu, a Sin Jedinorodni, kao Prvorodni među mnogom braćom, nama - braći i deci Svojoj, učesnicima i saslu�nicima, sapričasnicima i sutelesnicima u Pashi Krsta i Vaskrsa Njegovog, i na�eg u Njemu i sa Njim, Koji nas ovako liturgijski, sa svima Svetima, privodi i uvodi u mir i jedinstvo sa Ocem i međusobno, da bivamo i budemo satrapeznici za Trpezom Svadbe Jagnjetove, za koju nas je, preko Episkopa i ove Obitelji, pozvao Ava Justin ovim utemeljenjem Hrama-Zadu�bine: "da s' u njemu poje Leturđija, ovog sveta kao i onoga".

Ovo je saborno slavlje pokazalo, projavila i objavilo svima nevericama, malovericama, krivovericama: da u Crkvi Hristovoj na Srpskoj zemlji postoji istinsko liturgijsko jedinstvo i zajedni�tvo, kakvo je i do sada postojalo, i kakvo će, Bogu slava i hvala, postojati dok smo Hristovi učenici, sledbenici i pričasnici. "Jer smo postali zajedničari Hristovi, samo ako početak ipostasi na�e (=prvobitnu veru Hristobitijnu) do kraja odr�imo"(Jevr.3,14).

Osećao sam duboko i radosno, i ne samo ja, nego i prisutni Oci i Braća, i sva Punoća Crkve Bo�ije, kako su mi posle i govorili, stvarno prisustvo i dejstvo Duha Ute�itelja, i Nadahnitelja, i Darodavca "jedinstva Duha u svezi mira" (Ef.4,3).

Episkop Valjevski, smireni i skromni Vladika Milutin, u svojoj Episkopiji zaista je slavio i proslavljao, i svi mi sa njime, taj blagodatni dar i dan istinskog, nenametljivog liturgijskog mira i jedinstva Crkve Bo�je u narodu Svetoga Save i Svetih Nikolaja i Justina.

Nije nikome zasmetalo ako je ne�to tokom Sv. Liturgije bilo raznoliko (čitanje Care Nebeski jednom; Apostol čitan od čteca-Episkopa; izgovor Tropara Trećeg časa /pre Molitve Epikleze/; poluglasno čitanje svih Molitava, a na kraju glasno Molitve po Priče�ću svih; nemanje dveri i zavese, jer je slu�eno napolju, između starog i novopodizanog Hrama; neispitivanje vernih pred Priče�će "jesi li postio", itd.itd.). Tako biva danas svuda u Pravoslavlju od kraja do kraja vaseljene, i Liturgijsko jedinstvo Pravoslavnih Crkava u svetu i danas je ono �to zadivljuje nepravoslavne, jer je to jedinstvo u Onome Koji je Jedino na potrebu.

***

Ipak, kao u anpasanu, da ka�emo, bilo je ru�no, u najmanju ruku neukusno: da se u Nikolajevom Leliću i Justinovim Ćelijama prodaju kojekakve bro�urice nekih piskarala, kojima je, izgleda, zluradost razdora i podel� va�nija od radosti zajedni�tva. (Niko ih u tome nije ometao, niti "gonio", jer bi to bilo ru�no pred onako veličanstveno mirnom i sjedinjujućom Svetom Liturgijom). Naime, bilo je na prodaji par "libelusa", sve�čica, knji�ica, "knjiga sva�tara" - u kojima preovlađuje samopromovisanje sopstvenih pretenzija neznanja i, na�alost, zluradosti, �to indukuju i produkuju nekolicina ljudi (čak i neki kaluđeri, i - kaluđerice!) kod nas - dospevaju takvi čak i u Hercegovinu, ali tamo tlo ne nalaze. Nekoliko ljudi "sveznadara" i "svenadle�nih", u svome sekta�kom mentalitetu i pona�anju, raspisali su se "o svemu i svačemu i jo� o ponečemu", pa su u svojim očima izrasli u moderno nazvane "pravoslavne publiciste", "revnitelje", "borce za vekovno predanje", a ustvari, po Apostolu, radi se o ljudima koji "sami sebe hvale, sami sebe sobom mere, sami sebe sa sobom porede, a - nerazumni su" (2Kor.10,12), ili, kako bi to blago rekao Mitrop. Amfilohije, "neznaveni su".

Ima već desetak takvih sitnih bro�ura i letaka, �tampanih i fotokopiranih, i par "knjiga" sa gromopucateljnim naslovima, u kojima od samih naslova skoro da i nema ni�ta, jer su većinom ispunjene predubeđenim "priređivanjima", "komentarima", nabeđivanjima (pravo ideolo�ko "pranje mozga") prostih ljudi sloganima: kako je, navodno, u na�oj Crkvi na delu "reformatorstvo", "obnovljena�tvo", "modernizacija", "ga�enje Kanona", "menjanje Kalendara", "ukidanje Ikonostasa", "poricanje Slave", "dolazak pape" - rečju: "propast" (kako npr. govori jedan "iguman", čije kasete i CD-i kru�e iz ruke u ruku). Ustvari je to, podmuklo zabadanje trna u zdravu nogu. Tu, u tom usplahirenom i smućenom pisanju, napadani su, ili pod sumnju dovedeni, na�i istaknuti Episkopi (kojima se ostali Pravoslavni ponose, jer imaju čime i kime), pa i sam Sveti Sinod sa Patrijarhom (Sv. Arh. Sabor se formalno mimoilazi, ali ga oni dele na "na�e" i "njihove").

Primera ovoga ima ne tako mnogo, ali ih ima. Naprimer: u Kragujevcu su se nedavno pojavile 2 knji�ice-bro�ure, gde su kao autoriteti "odbrane Prvoslavlja" navedeni neki "monasi i duhovnici", za koje se zna ko su i kakvi su bili, pa se naivnom svetu takvi plasiraju kao učitelji i revnitelji "Pravoslavnog predanja", poput npr. o. Stefana sa Karulje, ili o. Pere "Sikirčeta"! Ima, takođe, i svesnih i zlonamernih zloupotreba pojedinih zaista uva�enih imena pravoslavnih podvi�nika i duhovnika, ali navođenih i kori�ćenih tako kao da su oni, i samo oni, bezgre�ni i nepogre�ivi, oci i učitelji Pravoslavlja. Za primer, uzgred, citira se mi�ljenje Starca Kleope iz Isihastrije-Rumunija, kako on, navodno, tvrdi, da "u drevnoj Crkvi nije bilo čestog Priče�ćivanja". Čestitog Starca Kleopu lično smo poznavali, i smatramo da to on ne bi tvrdio (jer pre svega, čovek je prost, a znanje istorije i prakse drevne Crkve ne stiče se na brzinu), a ako je i rekao, "jedna lasta ne čini proleće", kako ka�e Sv. Grigorije Bogoslov (za sličan slučaj u njegovo vreme). Ima tu navođenja i samih Svetitelja (naročito novijih, među koje je dospeo čak i Petar Mogila, notorni latinstvuju�či u teologiji skolastik, mada je i kao takav "branio Pravoslavlje"). Ima čak i navođenja Svetih Otaca, bez pravog poznanja teksta i konteksta, bez kriterijuma: gde, kada, kako, za�to je dotični Svetitelj rekao to i to, ako je to uop�te i rekao ili napisao (jer najče�će, poput psevdozilot� tzv. "Starokalendaraca", ne navode odakle je uzeto, iz kog dela i izdanja Sv. Oca, ili je prepisano negde od nekoga, a zna se da ima i neautentičnih dela pripisivanih Ocima, koja nisu njihova, ni sasvim pravoslavna. A da dodamo i to: da ni neki Svetitelji nisu privilegovani od Boga da ih On automatski "oslobađa gre�aka i zabluda", ako se sami nisu usrdno molili Bogu da ih oslobodi, i trudili se da nauče punu Istinu, kakvu Crkva ima i dr�i sa svima Svetima (Ef.3,18), kako veli Sv. Varsanufije (Odgovori 606-611, izd. Hilandara, 2000, 309-316). Ima i izvrnutog citiranja, boljereći licitiranja (kao protestanti Biblijom, ili kao Latini, kad navode jedan citat Sv. Zlatousta, po kojem ispada da ne treba Epikleza u Liturgiji, a ne navode mnoga druga mesta koja govore upravo obratno - da treba). Ima i direktnih podvala i la�i i podmetanja neupućenima i neukima.

(Primer je na�alost sve�: prota Mateja Matejić, nedavno je 6.9.2007, na prljavom i anticrkvenom sajtu "novinar.de" napisao pravi pamflet: "Čije je i kakvo je to Pravoslavlje", gde bezrasudno i nesavesno - mada za sebe veli: "sve�tenik sam već 56 godina"! - kleveta "nekoliko mlađih, inteligentnih, enegričnih, ali samovoljnih i prepotentnih episkopa" (moja malenkost ima 70 godna, a, milo�ću Bo�jom i dugotrpljenjem, sve�tenujem 48 godina!), pa ka�e: "Pregledao sam bar stotinu liturgijskih rukopisa na ko�i i papiru - i veliki broj �tampanih Slu�abnika - i nisam takvu Liturgiju na�ao"! Aferim učeni Proto, ali ka�ite: kojih? od kada? i koju to "takvu Liturgiju" niste na�li? Ja to isto radim, ali upravo ovakvu Liturgiju kakvu slu�imo nalazim u njima (=Liturgiju bez Tropara 3. Časa; Liturgiju gde je "tajno" čitanje molitava tek ponegde ukazano, a ni izdaleko ne za sve molitve; Liturgiju u kojoj peva Narod Bo�iji, a ne italijanski horovi; Liturgiju sa Priče�ćem svih i čitanjem naglas Molitve po Priče�ću svih, itd.) - i to sve objavljujem i �tampam, i neposredno iz rukopisa i sa najboljih savremenih izdanja, dok je učeni Prota preveo sa prevoda (19.vek) "Stare Liturgije", koji prevod nisam mogao da koristim zbog lo�eg, nestručno obavljenog posla, pa sam koristio direktno ruski predlo�ak i jo� vi�e grčke i slovenske originale. Ima jo� mnogo mutnoga u pomenutom Protinom tekstu (na jo� mutnijem sajtu "novinar"), i beskrupuloznog blaćenja, kako: "samovolji nekolicine episkopa nema granica" (to ponavlja dvaput!); "za njih - a reč je, po njemu, o "na�im samovoljnim i preučenim episkopima obnovljačima" (podvukao on) - nema zakona, nema kanona, nema pravila", itd. itsl., a izvori za takve Protine zaključke su: "priča se", "gledao sam na Internetu" (čitaj: na antisrpskom i anticrkvenom Studiju B92), etcetera. No pomenusmo protu M.M, poznatog ljotićevca, ne zato �to mu podmuklo napisani tekst to zaslu�uje, nego �to se na njega poziva g. Vlada Dimitrijević, na koga se osvrćemo dalje).

U Ćelijama je u Nedelju prodavana jedna takva bro�ura (d�epnog formata, od 110 strana) naslovljena: "Hleb nebeski i Ča�a �ivota - Vladika Nikolaj i Otac Justin o Svetoj Liturgiji i Priče�ću, priredio Vladimir Dimitrijević, izd. "Lio"/Gornji Milanovac/, 2007, tira� 1000". Da je reč o svojevrsnoj propagandnoj podvali prostom svetu, vidi se već po tome �to je, po nekoj ironiji "sudbine", na korici bro�ure, između slike Nikolaja i Justina, dat u boji prazan Putir! i prazan Diskos! (kao da je snimljeno iz nekog izloga ili kataloga, gde se prodaju crkvene stvari!). Ako je prazan Putir i Diskos simvol Liturgije i Priče�ća, onda to pokazuje praznost sve ove i ovakve rabote. Sadr�aj pak same bro�ure je većinom van konteksta i stvarne veze sa temom u naslovu, jer u njoj najmanje ima stvarnih reči ove dvojice Svetih Liturg� o Liturgiji i Priče�ću, tako da ova knji�ica i nije o Svetoj Tajni i Tajnovodstvu, niti je o Nikolaju i Justinu, nego o Vladi Dimitrijeviću i sekta�kom mentalitetu koji ga, na�alost, poodavno karakteri�e. "Priredio" je on do sada desetak manjih i većih po formatu, a po mentalitetu istovetnih, knjiga /u tzv. "Obrazu Svetačkom", gde su on i J. Srbulj neprikosnoveni autoriteti/, u kojima se uglavnom nekritički prevodi i jo� nekritičkije komentari�e, mahom sa engleskog i ruskog, mnogo �ta spornog sadr�aja i kvaliteta, od Serafima Rouza do Aep. Averkija, i gde su prezentirana zbrkana, haotična, a negde i direktno nepravoslavna shvatanja (npr.: Averkijeve tvrdnje da se "mo�e i treba za vreme Liturgije koristiti Molitvenik sa ličnim molitvama"; ili "ne slu�iti sa Grcima koji imaju novi kalendar"; ili sporni stavovi Rouza o "zagrobnom �ivotu"; ili direktno antikanonske tvrdnje V. Dimitrijevića: da se mo�e, i treba, "postiti u Subotu"! - dakle kao Latini; ili "klečati u Nedelju"!).

U ovoj bro�uri od sto strana, Nikolajevog i Justinovog teksta, za koji niste sigurni gde počinje i gde se zavar�ava (a negde ni odakle je uzet, jer su iseckani, istrgnuti iz konteksta, protkani "prosvetarskim" komentarima sveznadara, skromno nazvanog "priređivač"), nema jedva pola knji�ice, a inače su u knji�ici mnoga pitanja koja nemaju mnogo veze sa naslovom knjige ("o postu", "o modernizmu", "o konzervatizmu", "o obnovljencima u Rusiji", o "kalendarskoj reformi", o "liku sve�tenika", o "klečanju na slu�bama"), skoro sve same teme danas izrazito svojstvene (psevdo)zilotima, koji u Bo�anskoj Liturgiji "od drveća ne vide �umu", od sitnica ne vide Glavninu na�eg Spasenja. Sve ostalo u knji�ici su mudrovanja iliti nagva�danja V. Dimitrijevića. I to se prodaje, boljereći nameće, kao "pranje mozga" - u ime Svetih Nikolaja i Justina, i to jo� u Leliću i Ćelijama! To nije ni "dono�enje sove u Atinu", nego sholastička i racionalistička kazuistika, "tra�enje dokaza" za unapred smi�ljene i prezumcirane sekta�ke teme i stavove (λήψις του ζητουμένου, kako bi rekli atinski mudraci).

Gospodina i brata Vladu Dimitrijevića smo u razgovoru, pastirskom i očinskom, i kao �ički Episkop, i potom nedavno, savetovali i podsećali ga na Sv. Apostola: "Vama nije tesno u nama, nego vam je tesno u srcima va�im. A za isto uzdarje od vas, kao deci govorim, budite �iroka srca i vi" (2Kor.6,12-13), s nadom da će uvideti koliko su njegovi ovakvi tekstovi, "priređivanja" ovakvih bro�ura i knjiga "sva�tara", duboko pro�eti duhom skolasticizma i sekta�tva, "duhom ovoga doba", nerazlikovanjem duhova, toliko tuđim Pravoslavlju!

Ne bismo da citiramo ovde njegove nesuvislosti i ve�tačke konstrukcije (poput npr.: "u na�oj Crkvi - post, ispovest, priče�ćivanje, bogoslu�enje - sve kao da je pod znakom pitanja"!) - to ćemo, ako ustreba, posebno uraditi kad budemo donosili svedočanstva o Bogočovečanskoj Liturgiji Svetih Nikolaja i Justina, ljudi - odgovornih Pastira u ovom narodu Arhipastira Hrista i Sv. Save, koji su Hristom u Duhu Svetom bili iznad "modernizma i konzervativizma", iznad "Istoka i Zapada", iznad svih psevdozilotskih i sekta�kih jednostranosti i defektnosti, jer su bili u visinama i dubinama katafatike i apofatike bogatstva Pravoslavnog Bogoslovlja i Bogoslavlja, kako na�a Crkva peva. Savetujemo, opet i opet, gospodinu i bratu Vladi (a i onima koji mu sufliraju, ili on njima), da trudoljubivo, postom i molitvom, vrlinama koje drugima preporučuje, stekne, ili makar malo-pomalo stiče, iskrenu ljubav i revnost za Istinu, ali uz sebegraditeljsko i crkvograditeljsko smirenje i smirenoumlje, kakvo su imali Sv. Nikolaj i Justin. I takođe da zna, kao oni: da ni "revnost po Bogu" nije dovoljna, ako nije "revnost po razumu" /κατ' επίγνωσιν = "po poznanju"/ Istine = Tajne Hristove (Rm.10,2; Kol.2,2). I da se samo sa svima Svetima mo�e razumevati �irina i du�ina, i dubina i visina, zajedni�tva i sapričastija Svetih u blagodati Hristove Liturgi�uće Crkve (The Worshipping Church, kako se zove tekst o. G. Florovskog, koji oni u "Svetačkom obrazu" nisu preveli) - Telu i Punoći Onoga Koji sve ispunjava u svemu.

Učesnici toga Tela i Punoće, po meri vere i dara Hristova, bili smo u Nedeljnoj Liturgiji u manastiru Ćelijama.

+Ep. Atanasije (Jevtić)

 

 
   

[novosti] [eparhija] [sv.sava gk] [episkop] [istorija] [manastir]
[
publikacije] [adresar] [riznica] [apel] [linkovi]

Ћирилица

Copyright � 2003, 2004, 2005 Gornjokarlovačka Eparhija.
Designed by S.eRGio