Mitropolit Kalist Ver:

�Ja čestitam, kad se ljudi često priče�ćuju�

Mitropolit Kalist Ver dobro poznat na�im čitateljima, ne samo blagodareći njegovim knjigama, čiji se tira�i brzo rasprodaju. Pro�le godine  internet prezentacija �Pravoslavlje u Ukrajini� opublikovalo je intervju s tim istaknutim savremenim bogoslovom i crkvenim radnikom, gde su se pokretala pitanja jedinstva Crkve i polo�aja pravoslavlja u Ukrajini. Danas vam mi predla�emo upoznati se s pastirskom stranom slu�enja vladike Kalista, arhijereja Konstantinopoljske Patrijar�ije i Oksfordskog profesora.

Na� razgovor s uva�enim bogoslovom doticao se danas aktuelnih pitanja pripreme Svetom Priče�ću, odnosu priče�ća prema ispovesti i nekim od razlika u grčkoj i ruskoj praksi.

 

Pro�le godine u Moskvi organizovan je okrugli sto tema je bila pastirsko savetovanje, na kome se raspravljalo o pitanjima posta, molitvenog pravila i ispovesti pred priče�će. U Ruskoj Crkvi se udomaćila tradicija da je obavezno pred Sveto Priče�će postiti tri dana, pročitati tri kanona i molitve pred priče�će, a takođe je obavezno ispovediti se. �ta vi mislite, dali se mo�e olak�ati i uprostiti priprema ljudi pred priče�će?

Mi smo obavezni uzeti u obzir tradiciju svake pomesne Crkve i potrebe ne menjati iznenedno. Postavljeno od vas pitanje je vrlo va�no, posebno za nas koji �ivimo na Zapadu, gde pravoslavni grci �ive bok uz bok sa rusima katkada nalaze se čak pri istoj parohiji, kako je na primer u Oksfordu. Lično ja podr�avam često priče�ćivanje. Često no ne lakomisleno ili ne pa�ljivo. Često priče�ćivanje da, no uvek sa potrebnom pripremom. �ta se podrazumeva pod potrebnom pripremom?

Kao prvo, �to se tiče tajne ispovesti. U vizantijskoj i savremenoj grčkoj tradiciji, koliko ja mogu to videti, nikada nije tra�eno da se svaki puta ispoveda pred priče�će. Ispovest i Priče�će se uzimaju kao dve odvojene tajne. Nije mi poznato, da su Vasenjenski Sabori donosili bilo kakve kanone u odnosu na obaveznu ispovest pred priče�će. Taj običaj je imao osnovu u Rumunskoj i slavenskim crkvama. Ja dajem prednost grčkom prilazu ovom pitanju. Pri tom je svaki hri�ćanin obavezan regularno ispovedati se, no nije obavezno svaki put kada pristupa Priče�ću.Takva je praksa u Oksfordu, kako kod grka tako i kod rusa. Ja bi hteo da ispovest razmatramo kao odvojenu tajnu, a ne prosto element pripreme pred Sveto Priče�će. Ja razumem da, u Rusiji postoje pastirske pote�koće, gde vrlo mnogo ljudi �eli da pristupi priče�ću, a sve�tenici prosto nemaju dovoljno vremena da saslu�aju sve ispovesti. Mislim, da bi bilo bolje ne ispovedati se tako često, da bi ispovest bila shvaćena ozbiljnom tajnom. Da bi bilo dovoljno vremena za onoga koji se kaje da svoje srce otvori, a za sve�tenika da ozbiljno istra�i njegovo duhovno stanje, �to je nemoguće napraviti, kada za onim koji se kaje stoji i čeka na ispovest stotinu ljudi.

 

Postavlja se pitanje: kako ja mogu pristupiti Svetom priče�ću, ako sam za vreme od zadnje ispovesti, napravio neki greh? Iako ne tako veliki i stra�an greh, kao ubistvo i preljuba, nego svakida�nji greh, no ipak je greh.

Vi ste savr�eno u pravu: mi smo svi gre�nici i gre�imo svaki dan i čas. Trebamo razdvojiti  vi�e ozbiljnije grehe, koje moramo neodlo�no ispovediti i manje ozbiljnije grehe. Naravno, takva kategorizacija greha nemo�e u potpunosti biti osnovana, jer pred licem  Bo�ijim svaki je greh ozbiljan, no ipak mi mo�emo razlikovati greh �ta je za hitno ispovedanje ili �ta mo�e pričekati.

Ako je bilo ko sgre�io preljubom on je obavezno du�an ispovediti se i poneti određenu epitimiju. S druge strane ako smo sgre�ili mi�lju, to nije prepreka da se mi pričestimo. Ako smo se grdno posvađali s drugom, najpre smo se du�ni pokajati zbog toga, pre nego �to pristupimo Priče�ću; no ako je ta svađa bila letimična i mi smo se odmah pomirili, čini mi se da, se mi zbog toga greha mo�emo pričestiti bez ispovesti. Dajte prvo da shvatimo, za�to se Priče�će daje za opro�taj grehova, jer mi takve reči govorimo pred priče�će. Iako, naravno, Priče�će ne zamenjuje ispovest. Osim toga, u molitvama pred Priče�će mi tra�imo opro�taj za grehove.

 

Vratimo se takvom aspektu pripreme za Priče�će kao �to je post.

Tradicija postiti tri dana ili nedelju pred Priče�će je takođe mesni ruski običaj. Ako potra�imo u kanonima ili u odlukama Vaseljenskih sabora, takvog kanona, propisa nećemo naći. Kanoni govore o postu sredom i petkom, o četiri vi�ednevna posta u toku godine. Osim toga, u bogoslu�benim knjigama mi nailazimo na upućivanje na jo� nekoliko posnih dana, naprimer; dan Usekovanja glave Jovana Krstitelja ili praznik Časnog Krsta Gospodnjeg. No u kanonima nije ni�ta rečeno o neophodnosti postiti tri dana ili celu nedelju pred priče�će. Pre bih rekao da se, potreba za ispove�ću pre svakog priče�ćivanja i postiti tri dana ili nedelju pojavila tada, kada su se ljudi počeli ređe priče�ćivati, jedan i tri-četiri puta u godini. Ja to vidim kao nazadovanje. U drevnoj crkvi hri�ćani su se priče�ćivali svake nedelje. Smatram da, u tim Crkvama, gde je priče�će postalo retko, ne bi bilo dobro naglo menjati tradiciju i tra�iti da se ljudi priče�ćuju svake nedelje. No uveren sam da priče�ćivati se dva-tri puta u godini nije dovoljno. U praksi je vrlo dobro pristupati Priče�ću svake nedelje. Zato ću reći da: postite sredom i petkom, uzdr�avajte se subotom uveče, ispovedajte se bar jedan put u mesecu, ali priče�ćujte se po mogućnosti često. Takvu praksu preporučujem ljudima, koje spremam pristupanju Pravoslavnoj Crkvi. Ako se čovek priče�ćuje jedan put u mesecu ili ređe, ja ka�em da je to suvi�e retko. Ako se osvrnemo na praksu drevne Crkve i učenje svetih Otaca, videti će mo da oni svedoče o čestom priče�ćivanju. Ne samo rani Oci Crkve, nego i  kasniji, kao Sveti Simeon Novi Bogoslov ili Nikodim Svetogorac koji je �iveo u 13 veku, pisac �Dobrotoljublja�, govore u korist čestoga priče�ćivanja. I ja smatram da je pokret u Grčkoj Crkvi za često priče�ćivanje, dobra pojava. I pozdravljam to da se ljudi često priče�ćuju. Smatram da pravila u odnosu na ispovest i post pred Sveto Priče�će mogu biti izmenjena. No ta se pitanja nalaze u kompetenciji pomesnih Crkava.

Sećam se kada sam tek primio pravoslavlje pedeset godina nazad, sve�tenik na liturgiji je izlazio s Ča�om i izgovarao �Sa strahom Bo�ijim, verom i ljubavlju pristupite�, no niko nije pristupao. Niko se nije priče�ćivao. Jo� sam tada osetio da to nije ispravno. Danas na Zapadu u pravoslavnim crkvama priče�ćuju se skoro svi. I ja sam radostan zbog toga. Naravno, priče�ćujemo se zato ne �to smo uvereni u sopstvenu pravednost, nego zato �to verujemo u milost Bo�iju. Prilazimo Svetoj Ča�i zato �to smo prizvani, jer Priče�će mi zovemo Svetim Darovima. Priče�će nije ne�to �to se mo�e zaraditi ili zaslu�iti, to je uvek slobodni dar ljubavi Bo�ije.

 

Pred priče�će sve�tenik vozgla�ava �Svetinje svetima�, u smislu �sveti Darovi za one koji su sveti�, na �to hor odgovara: �Jedan je Svet, jedan Gospod Isus Hristos...�. Međutim mi nismo sveti u tom smislu, no ipak smelo pristupamo priče�ću... S druge strane, znamo, u Novom Zavetu i u liturgijskim tekstovima svetima se nazivaju svi pravoslavni hri�ćani ko nije odlučen od crkve za posebno te�ke grehove. Kako se u tom slučaju odnosi svetost i lično moralno savr�enstvo čoveka?

Pre svega, ako govorimo o pojmu svetosti, treba iskoristiti tri reči: Jedan, pojedini, svi. Jedan svet � Isus Hristos. Svetost pripada Bogu, samo je On svet po Svojoj prirodi. Mi mo�emo biti sveti samo kroz sudelovanje u svetosti Bo�ijoj. Dalje, mi govorimo da su svetosti prizvani svi. Kada apostol Pavle adresuje svoje poslanice svima svetim u Rimu, u Kolo�anu, i.t.d., on se obraća hri�ćanskim op�tinama. Takođe i apostol Petar pi�e o hri�ćanima kao o �svetom narodu�. U tom smislu sveti su svi hri�ćani. Na kraju mi govorimo o tim svetima koji su proslavljeni Crkvom i koji su uneseni u crkveni kalendar.  To isto mo�emo reći i o sve�tenstvu. Samo je jedan Prvosve�tenik � Isus Hristos, kako se ka�e u Poslanici Jevrejima. Zatim, kroz kr�tenje svi hri�ćani postaju sve�tenici, kako pi�e apostol Petar, nazivajući hri�ćane ne samo svetim narodom, nego i �carskim sve�tenstvom�. Dalje, sve�tenici postaju pojedini � koga je Crkva izabrala i postavila na tu slu�bu kroz polaganje ruku. Na taj način i kod svetosti i sve�tenstva postoje tri nivoa.

Pozvani smo svi da budemo sveti. Zato, ako prilazim Priče�ću, neradim to zato �to sam već svet, nego zato �to sam gre�nik, koji treba pomoć Bo�iju, koja mi se daje kroz Sveto Priče�će. Razume se da, pojedini ljudi iz razloga učinjenoga greha nemogu primati Priče�će. Naravno, Priče�će nije nagrada svetima, nego pomoć gre�nima. U pojedinim �itijama nalazimo, da pojedini sveti posle priče�ća nisu dugo pristupali ponovo Svetoj Ča�i, kao naprimer sveta Marija Egipćanka. Ona se pričestila u hramu Groba Gospodnjeg, a zatim je oti�la u pustinju, gde mnoge godine nije primala Svete Darove, pričestila se tek na kraju zemaljskog �ivota.

 

Mo�e li to biti op�te pravilo?

Naravno, to nije op�te pravilo. To je pravilo za svete, koji u toku mnogih godina mogu �iveti jednim Priče�ćem. No mi smo du�ni priče�ćivati se često. Ne zato �to smo sveti, nego zato �to smo slabi i imamo potrebu u pomoći u blagodati.

 

Koje mesto u pripremi za priče�će zauzima moralno savr�enstvo? Kod nas u Kijevu mnogi se ljudi ispovedaju i priče�ćuju svake nedelje, a biva i to da pojedini iz njih, po�to su se ispovedili uoči Priče�ća, ujutro opet tra�e da se ispovedaju, zato �to su u toku večeri i noći nečim sagre�ili. Ili neblagočestivim mislima, �eljama srca ili drugim. Osim toga, mnogi hri�ćani svaki put iz nedelje u nedelju ispovedaju jedan te isti greh. Kako je moguće davati obećanje na ispovesti da se neće ponavljati ti �svakida�nji� gresi, ako ja tačno znam da ću ih opet napraviti?

Suvi�e čest odlazak na ispovest mo�e značiti kao svojevrsno sujeverje. Treba zapamtiti da je Priče�će blagodat, a demon ne �eli da mi primamo blagodat. I on tra�i bilo kakav način da nas spreči da se mi priče�ćujemo. Kada se dogodi da nas spopadne grehovna misao čak za vreme Bo�anstvene liturgije, treba da se pokajemo u sebi, po�to je to demonsko isku�enje i da pristupimo Priče�ću. Blagodat koja se daje tajnom ispovesti i pokajanja, vrlo je va�na za svakoga od nas. Du�ni smo uzeti na sebe odgovornost �kretati se svojom dionicom�. Ne sme se pretvarati ispovest u mehaničko prebrojavanje jednih te istih greha. Ona je potrebna biti dosta retkom, da postane događaj, stvarnog otvaranja svoga unutra�njeg stanja. Svaki dan u večernjim molitvama mi se molimo za opro�taj na�ih sagre�enja. I ako se mi iskreno molimo Bog će nam oprostiti taj čas. No to ne znači da na ispovest ne treba ići. Neki na�i postupci su prepreka priče�ću sve dotle dok ih ne ispovedimo. Obavezni smo se ozbiljno odnositi prema pokajnim molitvama iz na�eg svakodnevnog pravila. Ispovest ne treba da bude suvi�e česta. S vi�e odgovornosti treba da prilazimo tome pitanju. Česti odlasci na ispovest obezvređuju je. Treba da shvatimo da zaista imamo potrebu u tome da, opet i opet ispovedamo jedan te isti greh. Ne treba, zato �to se gresi ponavljaju, izbegavati ispovest. Jednostavno za noć mi nećemo postati sveti. Potrebna nam je borba, neprestani asketski napor nad nama. No Bo�ija blagodat u nama čini promenu. Moguće je, mi ju ne primećujemo, no ona se de�ava. Uz pomoć svakodnevnih napora, blagodati Bo�ije, ispovesti, a pre svega priče�ća mo�emo se kretati napred � smireno i tiho.

 

Postoji i to da se ljudi razočaravaju u svoje napore, po�to ispovedaju jedno te isto,  priče�ćuju se, a nikakve promene na bolje nema. To se posebno oseća u velikim gradovima s njihovom sujetom, kada čoveku ne ostaje mnogo vremena za duhovni �ivot. Posao, dugi krivudavi put u gu�vi, porodične brige... Svi ne nalaze vremena čak ni za jutarnje i večernje molitve.

Na samom delu mi klirici, a posebno monasi koji ne trebaju da se brinu o porodici i deci, shvatamo te uslove u kojima �ive porodični hri�ćani. Ljudi su prinuđeni mnogo raditi, dugo putovati na posao i kući, a kada se vrate kući mnogo posla ih čeka da urade... Moramo da shvatimo te nejednostavne uslove, u kojima �ive mnogi mirjani. Ne gledajući na to, svaki hri�ćanin mo�e naći bar malo vremena uveče i ujutro da se pomoli pred ikonom. Čak pet minuta uveče i ujutro imaju mnogo značaja.  Te minute zadaju �smer� celom danu i dubinu koju je drugačije ne moguće dostić. Potrebno je reći i o kratkim molitvama koje je moguće proiznositi tokom dana. Mo�emo se moliti i dok se tu�iramo, dok putujemo u metrou, vozimo kola ili stojimo u gu�vi. Mo�emo koristiti kratke molitve na primer, Isusovu molitvu: �Gospode Isuse Hriste Sine Bo�iji pomiluj me gre�nog�, ili �Slava Tebi Gospode, slava Tebi�, ili �Presveta Bogorodice spasi nas� ili bilo koju drugu kratku molitvu. Tako se mo�emo moliti u čak najzauzetije vreme, ili, na primer, kada idemo iz jednog mesta u drugo. Veoma je va�no videti, da osim specijalno odvojenog vremena za molitve pred ikonom (koje je potrebno svakom od nas) postoji mogućnost slobodno moliti se i u toku dana, na bilo kom mestu. No ako se hoćemo moliti u toku dana potrebno je izabratai kratke molitve poput Isusove molitve. Izgovarati Isusovu molitvu mo�emo uvek: kada ne�to čekamo, kada putujemo, hodamo, u toku promene zadatka na poslu itd. Apostol Pavle ka�e: �Molite se neprestano�. On govori o tome da je to veoma te�ko, odpočinje se s veoma prostim: s čestim i kratkim molitvama u toku dana. Pomoću takvih molitava mi mo�emo ispuniti sav svoj dan prisustvom Hrista - i to je put prema istinskoj molitvi. Tra�ite Hrista svagde. Isusovu molitvu mogu izgovarati ne samo klirici i monasi, nego i mirjani koji imaju porodicu i mirske obaveze. Dr�ite Isusovu molitvu u svakom momentu, osim,  kada se od vas iziskuje povi�ena koncentraciona pa�nja. Mo�emo objediniti vreme molitve i rada. Učiti se takom načinu Isusove molitve je vrlo va�no u na�em svakodnevnom �ivotu. Takođe decu učiti Isusovoj molitvi. Oni mogu s vremena na vreme ponavljati Isusovu molitvu jo� od pred�kolskog uzrasta, zato �to je ona kratka i jednostavna.

 

Apostol Pavle ka�e: �Uvek se radujte. Neprestano se molite. Za sve blagodarite�. Veoma je te�ko radovati se svagda i blagodariti, kada vidi� koliko je zla u ovom svetu.

Ne zaboravljajte da je, ljubav Hristova jača, nego bilo koje zlo u na�im srcima. Vaskrsli Hristos je jači od svakog zla. Verujte da je vaskrsli Hristos uvek sa nama i da nam daje Svoju blagodat.

Prevod sa ruskog:

Episkop Gerasim

 

 

 
   

[novosti] [eparhija] [sv.sava gk] [episkop] [istorija] [manastir]
[
publikacije] [adresar] [riznica] [apel] [linkovi]

Ћирилица

Copyright � 2003, 2004, 2005 Gornjokarlovačka Eparhija.
Designed by S.eRGio