|
Mitropolit Kalist Ver: �Ja
čestitam, kad se ljudi često priče�ćuju� Mitropolit Kalist Ver dobro poznat na�im čitateljima, ne samo blagodareći njegovim knjigama, čiji se tira�i brzo rasprodaju. Pro�le godine internet prezentacija �Pravoslavlje u Ukrajini� opublikovalo je intervju s tim istaknutim savremenim bogoslovom i crkvenim radnikom, gde su se pokretala pitanja jedinstva Crkve i polo�aja pravoslavlja u Ukrajini. Danas vam mi predla�emo upoznati se s pastirskom stranom slu�enja vladike Kalista, arhijereja Konstantinopoljske Patrijar�ije i Oksfordskog profesora. Na� razgovor s uva�enim bogoslovom doticao se danas aktuelnih pitanja pripreme Svetom Priče�ću, odnosu priče�ća prema ispovesti i nekim od razlika u grčkoj i ruskoj praksi.
Pro�le godine u Moskvi organizovan je okrugli sto tema je bila
pastirsko savetovanje, na kome se raspravljalo o pitanjima posta,
molitvenog pravila i ispovesti pred priče�će. U Ruskoj Crkvi se
udomaćila tradicija da je obavezno pred Sveto Priče�će postiti tri
dana, pročitati tri kanona i molitve pred priče�će, a takođe je
obavezno ispovediti se. �ta vi mislite, dali se mo�e olak�ati i
uprostiti priprema
ljudi
pred priče�će?
Mi smo obavezni uzeti u obzir tradiciju svake
pomesne Crkve i potrebe ne menjati iznenedno. Postavljeno od vas
pitanje je vrlo va�no, posebno za nas koji �ivimo na Zapadu, gde
pravoslavni grci �ive bok uz bok sa rusima katkada
nalaze se čak pri istoj parohiji, kako
je na primer u Oksfordu. Lično ja podr�avam često priče�ćivanje.
Često no ne lakomisleno ili ne pa�ljivo. Često priče�ćivanje da, no
uvek sa potrebnom pripremom. �ta se podrazumeva pod potrebnom
pripremom?
Kao prvo, �to se tiče tajne ispovesti. U vizantijskoj i savremenoj
grčkoj tradiciji, koliko ja mogu to videti, nikada nije tra�eno da
se svaki puta ispoveda pred priče�će. Ispovest i Priče�će se uzimaju
kao dve odvojene tajne. Nije mi poznato, da su Vasenjenski Sabori
donosili bilo kakve kanone u odnosu na obaveznu ispovest pred
priče�će. Taj običaj je imao osnovu u Rumunskoj i slavenskim
crkvama. Ja dajem prednost grčkom prilazu ovom pitanju. Pri tom je
svaki hri�ćanin obavezan regularno ispovedati se, no nije obavezno
svaki put kada pristupa Priče�ću.Takva je praksa u Oksfordu, kako
kod grka tako i kod rusa. Ja bi hteo da ispovest razmatramo kao
odvojenu tajnu, a ne prosto element pripreme pred Sveto Priče�će. Ja
razumem da, u Rusiji postoje pastirske pote�koće, gde vrlo mnogo
ljudi �eli da pristupi priče�ću, a sve�tenici prosto nemaju dovoljno
vremena da saslu�aju sve ispovesti. Mislim, da bi bilo bolje ne
ispovedati se tako često, da bi ispovest bila shvaćena ozbiljnom
tajnom. Da bi bilo dovoljno vremena za onoga koji se kaje da svoje
srce otvori, a za sve�tenika da ozbiljno istra�i njegovo duhovno
stanje, �to je nemoguće napraviti, kada za onim koji se kaje stoji i
čeka na ispovest stotinu ljudi.
Postavlja se pitanje: kako ja mogu pristupiti Svetom priče�ću, ako
sam za vreme od zadnje ispovesti, napravio neki greh? Iako ne tako
veliki i stra�an greh, kao ubistvo i preljuba, nego svakida�nji
greh, no ipak je greh.
Vi ste savr�eno u pravu: mi smo svi gre�nici i
gre�imo svaki dan i čas. Trebamo razdvojiti
vi�e ozbiljnije grehe, koje moramo
neodlo�no ispovediti i manje ozbiljnije grehe. Naravno, takva
kategorizacija greha nemo�e u potpunosti biti osnovana, jer pred
licem
Bo�ijim svaki je greh ozbiljan, no ipak
mi mo�emo razlikovati greh �ta je za hitno ispovedanje ili �ta
mo�e pričekati.
Ako je bilo ko sgre�io preljubom on je obavezno du�an ispovediti se
i poneti određenu epitimiju. S druge strane ako smo sgre�ili
mi�lju, to nije prepreka da se mi pričestimo. Ako smo se grdno
posvađali s drugom, najpre smo se du�ni pokajati zbog toga, pre nego
�to pristupimo Priče�ću; no ako je ta svađa bila letimična i mi smo
se odmah pomirili, čini mi se da, se mi zbog toga greha mo�emo
pričestiti bez ispovesti. Dajte prvo da shvatimo, za�to se Priče�će
daje za
opro�taj grehova, jer mi
takve reči govorimo pred priče�će. Iako, naravno, Priče�će ne
zamenjuje ispovest. Osim toga, u molitvama pred Priče�će mi tra�imo
opro�taj za grehove.
Vratimo se takvom aspektu pripreme za Priče�će kao �to je post.
Tradicija postiti tri dana ili nedelju pred Priče�će je takođe mesni
ruski običaj. Ako potra�imo u kanonima ili u odlukama Vaseljenskih
sabora, takvog kanona, propisa nećemo naći. Kanoni govore o postu
sredom i petkom, o četiri vi�ednevna posta u toku godine. Osim toga,
u bogoslu�benim knjigama mi nailazimo na upućivanje na jo� nekoliko
posnih dana, naprimer; dan Usekovanja glave Jovana Krstitelja ili
praznik Časnog Krsta Gospodnjeg. No u kanonima nije ni�ta rečeno o
neophodnosti postiti tri dana ili celu nedelju pred priče�će. Pre
bih rekao da se, potreba za ispove�ću pre svakog priče�ćivanja i
postiti tri dana ili nedelju pojavila tada, kada su se ljudi počeli
ređe priče�ćivati, jedan i tri-četiri puta u godini. Ja to vidim kao
nazadovanje. U drevnoj crkvi hri�ćani su se priče�ćivali svake
nedelje. Smatram da, u tim Crkvama, gde je priče�će postalo retko,
ne
bi bilo dobro naglo menjati tradiciju i tra�iti da se ljudi
priče�ćuju svake nedelje. No uveren sam da priče�ćivati se dva-tri
puta u godini nije dovoljno. U praksi je vrlo dobro pristupati
Priče�ću svake nedelje. Zato ću reći da: postite sredom i petkom,
uzdr�avajte se subotom uveče, ispovedajte se bar jedan put u mesecu,
ali priče�ćujte se po mogućnosti često. Takvu praksu preporučujem
ljudima, koje spremam pristupanju Pravoslavnoj Crkvi. Ako se čovek
priče�ćuje jedan put u mesecu ili ređe, ja ka�em da je to suvi�e
retko. Ako se osvrnemo na praksu drevne Crkve i učenje svetih Otaca,
videti će
mo da oni svedoče o čestom priče�ćivanju. Ne
samo rani Oci Crkve, nego i
kasniji, kao Sveti Simeon Novi Bogoslov
ili Nikodim Svetogorac koji je �iveo u 13 veku, pisac
�Dobrotoljublja�, govore u korist čestoga priče�ćivanja. I ja
smatram da je pokret u Grčkoj Crkvi za često priče�ćivanje, dobra
pojava. I pozdravljam to da se ljudi često priče�ćuju. Smatram da
pravila u odnosu na ispovest i post pred Sveto Priče�će mogu biti
izmenjena. No ta se pitanja nalaze u kompetenciji pomesnih Crkava.
Sećam se kada sam tek primio pravoslavlje pedeset godina nazad,
sve�tenik na liturgiji je izlazio s Ča�om i izgovarao �Sa strahom
Bo�ijim, verom i ljubavlju pristupite�, no niko nije pristupao. Niko
se nije priče�ćivao. Jo� sam tada osetio da to nije ispravno. Danas
na Zapadu u pravoslavnim crkvama priče�ćuju se skoro svi. I ja sam
radostan zbog toga.
Naravno, priče�ćujemo se zato ne �to smo uvereni u sopstvenu
pravednost, nego zato �to verujemo u milost Bo�iju. Prilazimo Svetoj
Ča�i zato �to smo prizvani, jer Priče�će mi zovemo Svetim Darovima.
Priče�će nije ne�to �to se mo�e zaraditi ili zaslu�iti, to je uvek
slobodni dar ljubavi Bo�ije.
Pred priče�će sve�tenik vozgla�ava �Svetinje svetima�, u smislu
�sveti Darovi za one koji su sveti�, na �to hor odgovara: �Jedan je
Svet, jedan Gospod Isus Hristos...�. Međutim mi nismo sveti u tom
smislu, no ipak smelo pristupamo priče�ću... S druge strane, znamo,
u Novom Zavetu i u liturgijskim tekstovima svetima se nazivaju svi
pravoslavni hri�ćani ko nije odlučen od crkve za posebno te�ke
grehove. Kako se u tom slučaju odnosi svetost i lično moralno
savr�enstvo čoveka?
Pre svega, ako govorimo o pojmu
svetosti, treba iskoristiti tri reči: Jedan, pojedini, svi. Jedan
svet � Isus Hristos. Svetost pripada Bogu, samo je On svet po Svojoj
prirodi. Mi mo�emo biti sveti samo kroz sudelovanje u svetosti
Bo�ijoj. Dalje, mi govorimo da su svetosti
prizvani svi.
Kada apostol Pavle adresuje svoje poslanice svima svetim u Rimu, u
Kolo�anu, i.t.d., on se obraća hri�ćanskim op�tinama. Takođe i
apostol Petar pi�e o hri�ćanima kao o �svetom narodu�. U tom smislu
sveti su svi hri�ćani. Na kraju mi govorimo o tim svetima koji su
proslavljeni Crkvom i koji su uneseni u crkveni kalendar.
To isto mo�emo reći i o sve�tenstvu.
Samo je jedan Prvosve�tenik � Isus Hristos, kako se ka�e u Poslanici
Jevrejima. Zatim, kroz kr�tenje svi hri�ćani postaju sve�tenici,
kako pi�e apostol Petar, nazivajući hri�ćane ne samo svetim narodom,
nego i �carskim sve�tenstvom�. Dalje, sve�tenici postaju pojedini �
koga je Crkva izabrala i postavila na tu slu�bu kroz polaganje ruku.
Na taj način i kod svetosti i sve�tenstva postoje tri nivoa.
Pozvani smo svi da budemo sveti. Zato, ako prilazim Priče�ću,
neradim to zato �to sam već svet, nego zato �to sam gre�nik, koji
treba pomoć Bo�iju, koja mi se daje kroz Sveto Priče�će. Razume se
da, pojedini ljudi iz razloga učinjenoga greha nemogu primati
Priče�će. Naravno, Priče�će nije nagrada svetima, nego pomoć
gre�nima. U pojedinim �itijama nalazimo, da pojedini sveti posle
priče�ća nisu dugo pristupali ponovo Svetoj Ča�i, kao naprimer sveta
Marija Egipćanka. Ona se pričestila u hramu Groba Gospodnjeg, a
zatim je oti�la u pustinju, gde mnoge godine nije primala Svete
Darove, pričestila se tek na kraju zemaljskog �ivota.
Mo�e li to biti op�te pravilo?
Naravno, to nije op�te pravilo. To je pravilo za svete, koji u toku
mnogih godina mogu �iveti jednim Priče�ćem. No mi smo du�ni
priče�ćivati se često. Ne zato �to smo sveti, nego zato �to smo
slabi i imamo potrebu u pomoći u blagodati.
Koje mesto u pripremi za priče�će zauzima moralno savr�enstvo? Kod
nas u Kijevu mnogi se ljudi ispovedaju i priče�ćuju svake nedelje, a
biva i to da pojedini iz njih, po�to su se ispovedili uoči Priče�ća,
ujutro opet tra�e da se ispovedaju, zato �to su u toku večeri i noći
nečim sagre�ili. Ili neblagočestivim mislima, �eljama srca ili
drugim. Osim toga, mnogi hri�ćani svaki put iz nedelje u nedelju
ispovedaju jedan te isti greh. Kako je moguće davati obećanje na
ispovesti da se neće ponavljati ti �svakida�nji� gresi, ako ja tačno
znam da ću ih opet napraviti?
Suvi�e čest odlazak na ispovest
mo�e značiti kao svojevrsno sujeverje. Treba zapamtiti da je
Priče�će blagodat, a demon ne �eli da mi primamo blagodat. I on
tra�i bilo kakav način da nas spreči da se mi priče�ćujemo. Kada se
dogodi da nas spopadne grehovna misao čak za vreme Bo�anstvene
liturgije, treba da se pokajemo u sebi, po�to je to demonsko
isku�enje i da pristupimo Priče�ću. Blagodat koja se daje tajnom
ispovesti i pokajanja, vrlo je va�na za svakoga od nas. Du�ni smo
uzeti na sebe odgovornost �kretati se svojom dionicom�. Ne sme se
pretvarati ispovest u mehaničko prebrojavanje jednih te istih greha.
Ona je potrebna biti dosta retkom, da postane
događaj,
stvarnog otvaranja svoga unutra�njeg stanja. Svaki dan u večernjim
molitvama mi se molimo za opro�taj na�ih sagre�enja. I ako se mi
iskreno molimo Bog će nam oprostiti taj čas. No to ne znači da na
ispovest ne treba ići. Neki na�i postupci su prepreka priče�ću sve
dotle dok ih ne ispovedimo. Obavezni smo se ozbiljno odnositi prema
pokajnim molitvama iz na�eg svakodnevnog pravila. Ispovest ne treba
da bude suvi�e česta. S vi�e odgovornosti treba da prilazimo tome
pitanju. Česti odlasci na ispovest obezvređuju je. Treba da shvatimo
da zaista imamo potrebu u tome da, opet i opet ispovedamo jedan te
isti greh. Ne treba, zato �to se gresi ponavljaju, izbegavati
ispovest. Jednostavno za noć mi nećemo postati sveti. Potrebna nam
je borba, neprestani asketski napor nad nama. No Bo�ija blagodat u
nama čini promenu. Moguće je, mi ju ne primećujemo, no ona se
de�ava. Uz pomoć svakodnevnih napora, blagodati Bo�ije, ispovesti, a
pre svega priče�ća mo�emo se kretati napred � smireno i tiho.
Postoji i to da se ljudi razočaravaju u svoje
napore, po�to ispovedaju jedno te isto,
priče�ćuju se, a nikakve promene na
bolje nema. To se posebno oseća u velikim gradovima s njihovom
sujetom, kada čoveku ne ostaje mnogo vremena za duhovni �ivot.
Posao, dugi krivudavi put u gu�vi, porodične brige... Svi ne nalaze
vremena čak ni za jutarnje i večernje molitve.
Na samom delu mi klirici, a posebno monasi
koji ne trebaju da se brinu o porodici i deci, shvatamo te uslove u
kojima �ive porodični hri�ćani. Ljudi su prinuđeni mnogo raditi,
dugo putovati na posao i kući, a kada se vrate kući mnogo posla ih
čeka da urade... Moramo da shvatimo te nejednostavne uslove, u
kojima �ive mnogi mirjani. Ne gledajući na to, svaki hri�ćanin mo�e
naći bar malo vremena uveče i ujutro da se pomoli pred ikonom. Čak
pet minuta uveče i ujutro imaju mnogo značaja.
Te minute zadaju �smer� celom danu i
dubinu koju je drugačije ne moguće dostić. Potrebno je reći i o
kratkim molitvama koje je moguće proiznositi tokom dana. Mo�emo se
moliti i dok se tu�iramo, dok putujemo u metrou, vozimo kola ili
stojimo u gu�vi. Mo�emo koristiti kratke molitve na primer, Isusovu
molitvu: �Gospode Isuse Hriste Sine Bo�iji pomiluj me gre�nog�, ili
�Slava Tebi Gospode, slava Tebi�, ili �Presveta Bogorodice spasi
nas� ili bilo koju drugu kratku molitvu. Tako se mo�emo moliti u čak
najzauzetije vreme, ili, na primer, kada idemo iz jednog mesta u
drugo. Veoma je va�no videti, da osim specijalno odvojenog vremena
za molitve pred ikonom (koje je potrebno svakom od nas) postoji
mogućnost slobodno moliti se i u toku dana, na bilo kom mestu. No
ako se hoćemo moliti u toku dana potrebno je izabratai kratke
molitve poput Isusove molitve. Izgovarati Isusovu molitvu mo�emo
uvek: kada ne�to čekamo, kada putujemo, hodamo, u toku promene
zadatka na poslu itd. Apostol Pavle ka�e: �Molite se neprestano�. On
govori o tome da je to veoma te�ko, odpočinje se s veoma prostim: s
čestim i kratkim molitvama u toku dana. Pomoću takvih molitava mi
mo�emo ispuniti sav svoj dan prisustvom Hrista - i to je put prema
istinskoj molitvi. Tra�ite Hrista svagde. Isusovu molitvu mogu
izgovarati ne samo klirici i monasi, nego i mirjani koji imaju
porodicu i mirske obaveze. Dr�ite Isusovu molitvu u svakom momentu,
osim,
kada se od vas iziskuje povi�ena
koncentraciona pa�nja. Mo�emo objediniti vreme molitve i rada. Učiti
se takom načinu Isusove molitve je vrlo va�no u na�em svakodnevnom
�ivotu. Takođe decu učiti Isusovoj molitvi. Oni mogu s vremena na
vreme ponavljati Isusovu molitvu jo� od pred�kolskog uzrasta, zato
�to je ona kratka i jednostavna.
Apostol Pavle ka�e: �Uvek se radujte. Neprestano se molite. Za sve
blagodarite�. Veoma je te�ko radovati se svagda i blagodariti, kada
vidi� koliko je zla u ovom svetu.
Ne zaboravljajte
da je,
ljubav Hristova jača, nego bilo koje zlo u
na�im srcima. Vaskrsli Hristos je jači od svakog zla. Verujte da je
vaskrsli Hristos
uvek sa nama i da nam daje Svoju blagodat.
Prevod sa ruskog:
Episkop Gerasim |
|||
[novosti] [eparhija] [sv.sava
gk] [episkop] [istorija] [manastir]
Copyright � 2003, 2004, 2005 Gornjokarlovačka
Eparhija. |