Episkop Pavle Nenadović
(17
44-1749)

Pavle Nenadović, tređi episkop gornjokarlovački rodio se u Budimu 1699. Stekao je solidno humanitarno obrazovanje.  Po zavr�etku �kolovanja dobiva namje�tenje u budimskom Magistratu. Uvidjev�i njegove sposobnosti mitropolit Mojsije Petrović skloni ga  da se zamona�i. 1726. rukoplo�en je za đakona a dve godine kasnije za jeromonaha. Mitropolit ga odmah postavlja za svoga egzarha. Parijarh Arsenije povjerava mu pol�aj svog generalnog ezgarha. Na Markovdan 1742. izabran je za episkopa gornjokarlovačkog. U Beču nije i�lo lako s carskom potvrdom. Marija Terezija potvrdila je njegov izbor tek aprila 1744. godine. Upravi eparhije primio je kao čovjek velikog iskustva  i u zrelim godinama. Jedno vrijeme prije izbora za episkopa administrirao je Sečujsko-osječkom eparhijom.

Pavle Nenadović do�ao je u Pla�ki poslije carske potvrde početkom maja 1744. Dopratio ga je Viktenije Jovanović � Vidak, kasniji mitropolit. U ime vlade ustoličio ga je karlovački vise general Josif Depoteri. Na ustoličenje general je pozvao sve srpske knezove, Srbe oficire i sve�tenstvo. Ovo je bilo prvo slu�beno ustoličenje pravoslavnog episkopa u eparhiji gornjokarlovačkoj. Zagrebački je biskup negodovao zbog toga, pa je čak, kao zamjenik bana, vladici zabranio dolazak na njegovu teritoriju na Baniji. Tako je maja 1745. godine vladika Pavle nasilno vraćen kada je htio posjetiti parohije: Sjeničak, Slavsko polje, Kirin, Topusko i Pernu. Ove parohije iako su bile na teritoriji Karlovačkog generalata, nalazile su se na teritoriji zagrebačke biskupije. Episkop Pavle pismeno je protestirao kod biskupa zbog njegovog ovakvog postupka.

Episkop Pavle upravljao je Eparhijom u nesrađenim prilikama. Vlasti su maltretirale sve�tenike, jedva čekajući njihove stvarne ili izmi�ljene krivice da bi ih ka�njavali. Sve�tenici su plaćali sve vojne i op�tinske namete. Vladika uputi u Beč memorandum, moleći da se privilegije primjenjuju i po�tuju u njegovoj eparhiji. Godine 1746. Gornja krajina potpuno je preuređena u vojnu oblast. Nestaju i posljednji tragovi narodne samouprave. Oficiri su zamijenili knezove, vojvode i sudije. Ovi oficiri obično su bili Njemci. Zbog krutosti vojne uprave počele su se dizati bune. Najprije u Brinju a zatim i u drugim mjestima. Iz predostro�nosti Beč je obrazovao posebnu Dvorsku komisiju za srpska pitanja, pod predsjedni�tvom dvorskog kancelara. Komisija je odmah odbila molbu episkopa Pavla da se privilegije primjenjuju i u Gornjoj krajini. Srpski zahtijevi razmatrani su i pred ratnim savjetom.

1745. carica obrazuje posebnu Dvorsku komisiju za srpska pitanja.  Dve godine kasnije komisija je pretvorena u takozvanu Dvorsku deputaciju, kao neku posebnu vladu za srpska pitanja. Dvorska deputacija godine 1747. predlo�ila je carici da se obe eparhije na području Gornje krajine legaliziraju. Tek sada ustoličen je kostajnički vladika  Aleksije Andrejević (1741-1749), koji je pet godina u Medaku čekao ustoličenje. Napokon carica izve�tava patrijara Arsenija IV da je udovoljila tra�enju arhijereja da se privilegije proglase i na području karlovačkog i vara�dinskog generalata. Dozvoljava se gradnja novih i popravak starih hramova. Iz Beča je preporučeno patrijarhu i episkopima da u konzistorijama postavljaju po jednog pravnika radi boljeg provođenja privilegija i drugih prpisa.

U sporazumu sa kostajničkim vladikom Aleksijem Andrejevićem godine 1746. episkop Pavle osniva u Pla�kom za obe eparhije �centralno učili�te�, neku vrstu bogoslovije. Slična �kola osnovana je i u Zalu�nici kod Vrhovina. Obe bogoslovske �kole izdr�avale su crkvene op�tine i sve�tenstvo, uplaćujući godi�nje od tri do osam forinti.

Vladika Pavle osniva u Pla�kom eparhijski arhiv. Raniji je, kako izgleda, bio uni�tio unijatski episkop Teofil Pa�ić. 1748. episkop Pavle Nenadović premje�ten je u Arad, a po�to je aradski episkop Isaija Antonović  izabran za mitropolita .

Episko Pavle ostavio je vidnog traga i lijepo ime u Eparhiji.


 

 Atanasije Ljubojević
(1688-1712)

Danilo Ljubotina
(1713- 1739)
Danilo Jak�ić
(1751-1771)
Josif Stojanović
(1771-1774)
Petar Petrović
(1774-1784)
Jovan Jovanović
(1783-1786)
Genadije Dimović
(1786-1796)
Stevan Blagorodni
ot Avakumović

(1798-1801)
Petar Jovanović
 Blagorodni ot Vidak

(1801-1806)

Mojsije Blagorodni
ot Mioković

(1807-1823)
Lukijan Mu�icki
(1828-1837)
Evgenije Jovanović
(1839-1854)
Sergije Kaćanski
(1858-1859)
Petar Jovanović
(1859-1864)
Lukijan Nikolajević
(1865-1872)
Teofan �ivković
(1874-1890)
Mihailo Grujić
(1891-1914)
Ilarion Zeremski
(1920-1931)
Maksimilijan Hajdin
(1932-1936)
Sava Trlajić
(1938-1941)
Nikanor Iličić
 (1947-1951)
Simeon Zloković
(1951-1990)
Nikanor Bogunović
(1991-1999)
Fotije Sladojević
(
2000-2004 )

Gerasim Popović
(2004 -  )

[novosti] [eparhija] [sv.sava gk] [episkop] [istorija] [manastir]
[
publikacije] [adresar] [riznica] [apel] [linkovi]

   
 

Ћирилица

Copyright � 2003 Gornjokarlovačka Eparhija.
Designed by SeRGio