![]() ![]() ![]() ![]() ![]() ![]() ![]() ![]() ![]() ![]() ![]() ![]() ![]() |
Episkop
Pavle
Nenadović Pavle Nenadović, tređi episkop gornjokarlovački rodio se u Budimu 1699. Stekao je solidno humanitarno obrazovanje. Po završetku školovanja dobiva namještenje u budimskom Magistratu. Uvidjevši njegove sposobnosti mitropolit Mojsije Petrović skloni ga da se zamonaši. 1726. rukopložen je za đakona a dve godine kasnije za jeromonaha. Mitropolit ga odmah postavlja za svoga egzarha. Parijarh Arsenije povjerava mu polžaj svog generalnog ezgarha. Na Markovdan 1742. izabran je za episkopa gornjokarlovačkog. U Beču nije išlo lako s carskom potvrdom. Marija Terezija potvrdila je njegov izbor tek aprila 1744. godine. Upravi eparhije primio je kao čovjek velikog iskustva i u zrelim godinama. Jedno vrijeme prije izbora za episkopa administrirao je Sečujsko-osječkom eparhijom. Pavle Nenadović došao je u Plaški poslije carske potvrde početkom maja 1744. Dopratio ga je Viktenije Jovanović – Vidak, kasniji mitropolit. U ime vlade ustoličio ga je karlovački vise general Josif Depoteri. Na ustoličenje general je pozvao sve srpske knezove, Srbe oficire i sveštenstvo. Ovo je bilo prvo službeno ustoličenje pravoslavnog episkopa u eparhiji gornjokarlovačkoj. Zagrebački je biskup negodovao zbog toga, pa je čak, kao zamjenik bana, vladici zabranio dolazak na njegovu teritoriju na Baniji. Tako je maja 1745. godine vladika Pavle nasilno vraćen kada je htio posjetiti parohije: Sjeničak, Slavsko polje, Kirin, Topusko i Pernu. Ove parohije iako su bile na teritoriji Karlovačkog generalata, nalazile su se na teritoriji zagrebačke biskupije. Episkop Pavle pismeno je protestirao kod biskupa zbog njegovog ovakvog postupka. Episkop Pavle upravljao je Eparhijom u nesrađenim prilikama. Vlasti su maltretirale sveštenike, jedva čekajući njihove stvarne ili izmišljene krivice da bi ih kažnjavali. Sveštenici su plaćali sve vojne i opštinske namete. Vladika uputi u Beč memorandum, moleći da se privilegije primjenjuju i poštuju u njegovoj eparhiji. Godine 1746. Gornja krajina potpuno je preuređena u vojnu oblast. Nestaju i posljednji tragovi narodne samouprave. Oficiri su zamijenili knezove, vojvode i sudije. Ovi oficiri obično su bili Njemci. Zbog krutosti vojne uprave počele su se dizati bune. Najprije u Brinju a zatim i u drugim mjestima. Iz predostrožnosti Beč je obrazovao posebnu Dvorsku komisiju za srpska pitanja, pod predsjedništvom dvorskog kancelara. Komisija je odmah odbila molbu episkopa Pavla da se privilegije primjenjuju i u Gornjoj krajini. Srpski zahtijevi razmatrani su i pred ratnim savjetom. 1745. carica obrazuje posebnu Dvorsku komisiju za srpska pitanja. Dve godine kasnije komisija je pretvorena u takozvanu Dvorsku deputaciju, kao neku posebnu vladu za srpska pitanja. Dvorska deputacija godine 1747. predložila je carici da se obe eparhije na području Gornje krajine legaliziraju. Tek sada ustoličen je kostajnički vladika Aleksije Andrejević (1741-1749), koji je pet godina u Medaku čekao ustoličenje. Napokon carica izveštava patrijara Arsenija IV da je udovoljila traženju arhijereja da se privilegije proglase i na području karlovačkog i varaždinskog generalata. Dozvoljava se gradnja novih i popravak starih hramova. Iz Beča je preporučeno patrijarhu i episkopima da u konzistorijama postavljaju po jednog pravnika radi boljeg provođenja privilegija i drugih prpisa. U sporazumu sa kostajničkim vladikom Aleksijem Andrejevićem godine 1746. episkop Pavle osniva u Plaškom za obe eparhije «centralno učilište», neku vrstu bogoslovije. Slična škola osnovana je i u Zalužnici kod Vrhovina. Obe bogoslovske škole izdržavale su crkvene opštine i sveštenstvo, uplaćujući godišnje od tri do osam forinti. Vladika Pavle osniva u Plaškom eparhijski arhiv. Raniji je, kako izgleda, bio uništio unijatski episkop Teofil Pašić. 1748. episkop Pavle Nenadović premješten je u Arad, a pošto je aradski episkop Isaija Antonović izabran za mitropolita . Episko Pavle ostavio je vidnog traga i lijepo ime u Eparhiji. |
Atanasije
Ljubojević |
|
[novosti]
[eparhija]
[sv.sava
gk]
[episkop]
[istorija]
[manastir] |
|||
Copyright © 2003 Gornjokarlovačka
Eparhija. |