Episkop Danilo Ljubotina
(1713-1739)
fotije-bw.jpg (6513 bytes)

Vladika Danilo naslijedio je mitropolita Atanasija. Ljubotine su porijeklom iz Hercegovine. Iz zapadne Like neko se od Ljubotina preselio u Peroj u Istri, gdje i danas postoji nekoliko kuća ovog prezimena. Danilo se rodio oko 1660. godine u Srpskom polju, selu nedaleko grada Otočca u zapadnoj Lici. �kolovao se u Peroju u Istri, gdje je stanovao kod svoje rodbine. Mlad je do�ao u manastir Gomirje, gdje se i zamona�io. Bio je i stare�ina ovog manastira. Ranao ga je zapazio vladika Atanasije, pa je sa njim učestvovao u radu Kru�edolskog sabora.

Na Kru�edolskom saboru 1713. godine izabran je za episkopa gornjokarlovačkog. Od samog početka svog episkopskog rada, nosio se sa velikim nevoljama. Car Karlo �esti koje je nasljedio Josifa I , na tra�enje Kru�edolskog sabora u ljeto 1713. godine potvrdio je ranije date privilegije. Ali ni ovoga puta privilegije nisu objavljene na području Gornje krajine. Godine 1716. vojna komanda u Gracu naređuje karlovačkom generalu Rabati da se najsavijesnije zala�e za interese rimske crkve. Savjetovano mu je da se uzdr�ava od nasilja i da pritu�be protiv pravoslavnih Srba najprije ispituje.

Odmah poslije po�arevačkog  mira odr�an je crkvenonarodni sabor u Dalju. Sabor je uputio Beču memorandum, zahtijevajući, između ostalog i pobolj�anje prilika u Gornjoj krajini. Jo� uvijek narod je plaćao desetak katoličkim sve�tenicima.

I u ovako te�kim prilikama vladika Danilo uspijeva da se odr�i na visini. Uspijeva i u nastojanju oko gradnje crkava. 1719. godine sagrađena je i nova crkva manastira Gomirja. Koliko se zna, od 1722. do 1730. godine sagrađene su crkve u �irokoj Kuli, u Počitelju u Medku, u Raduču, u Ploči, u podlapači i u Krbavici. U početku vladika Danilo �ivi u manastiru Gomirju. I Medak i Komogovina sada su u drugoj Eparhiji. Ali godine 1722. sagradio je u Pla�kom drvenu kuću i u nju se uselio. U Pla�kom je podigao i drvenu crkvicu. Svemu ovome usprotivio se karlovački general, pa je godine 1724. poslao u Pla�ki posebnu komisiju da ispita vladičin rad. Ali narod je bio uz vladiku pa protera�e komisiju.

Prema novoj deklaraciji od 1734. godine Srbi su morali da svetkuju i velike katoličke praznike. I sve�tenstvo i narod ovome su se protivili. Karlovački general Rabata pravio je vladici Danilu smetnje prilikom postavljanja sve�tenika. On se �ali mitropolitu Vićentiju Jovanoviću kako mu civilne i vojne vlasti ometaju obila�enje eparhije. Mitropolit i crkveni sabor uviđaju da su u zapadnim krajevima prilike najte�e. Radi paralisanja rada na uniji godine 1734. osnovana je i sjeverinska eparhija sa sjedi�tem u Sjeverinu blizu Bjelovara. Prvi i jedini episkop ove eparhije Simeon Filipović mnogo je pretrpeo od propagatora unije. Sjeverinskoj eparhiji bio je pridodat i �umberak, dio Eparhije gornjokarlovačke.

Za vrijeme vladike Danila dogodila se i seoba pod Arsenijem IV �akabentom. Poslije smrti episkopa kostajničko-zrinopoljskog Stefana Ljubibratića vladika Danilo dobiva njegovu eparhiju u administraciju.

29. januara 1739. godine umire vladika Danilo. Bio je izdr�ljiv, neustra�iv i uporan. Iako s malim �kolskim kvalifikacijama, urođenom inteligencijom i čestitim �ivotom stekao je veliki ugled.

Ratni savjet u Gracu iskoristi je smrt vladike Danila da u Pla�ki dovede unijatskog vladiku Teofana Pa�ića. Reskriptom od 28. novembra 1739.godine on je postavljen za episkopa za predele � od Drave do Jadranskog mora�. 16. decembra iste godine senjski biskup Benconi postavlja ga za svog generalnog vikara na području Like. Karlovački general Herben�tajn naređuje vojnim vlastima da vladiku Teofila svuda lijepo primaju. S proljeća 1741. godine dođe vladika Teofil u Pla�ki i useli se u episkopski dvor. U pratnji oficira krene on u Liku. Ali narod i sve�tenstvo ne htedo�e ga primati. U Metku poku�avaju da ga ubiju. Pobijegne iz Like. I gomirski kaluđeri na čelu sa igumanom Rafailom Dobrijevićem odbijaju da ga prime. Iz crkvenog �ivota uklonile su ga i katoličke vlasti pa je umro u nekom manastiru.

Ovo vrijeme ispunjeno je i op�tim neprilikama za Srpsku crkvu u Austrougarskoj.

I Ugarska dijeta od 1741. godine na prijedlog plemstva iz ovih krajeva, zaključi da je vjera u opasnosti od �starovjeraca�. Marija Terezija. Pozivajući se na zakon od 1723. godine, naredi da javne slu�be mogu obavljati samo građani rimokatoličke vjere. Prilike su se ne�to popravile 1743. godine kada je carica potvrdila ranije davane privilegije.


 

 Atanasije Ljubojević
(1688-1712)

Pavle Nenadović
(1744-1749)
Danilo Jak�ić
(1751-1771)
Josif Stojanović
(1771-1774)
Petar Petrović
(1774-1784)
Jovan Jovanović
(1783-1786)
Genadije Dimović
(1786-1796)
Stevan Blagorodni
ot Avakumović

(1798-1801)
Petar Jovanović
 Blagorodni ot Vidak

(1801-1806)

Mojsije Blagorodni
ot Mioković

(1807-1823)
Lukijan Mu�icki
(1828-1837)
Evgenije Jovanović
(1839-1854)
Sergije Kaćanski
(1858-1859)
Petar Jovanović
(1859-1864)
Lukijan Nikolajević
(1865-1872)
Teofan �ivković
(1874-1890)
Mihailo Grujić
(1891-1914)
Ilarion Zeremski
(1920-1931)
Maksimilijan Hajdin
(1932-1936)
Sava Trlajić
(1938-1941)
Nikanor Iličić
 (1947-1951)
Simeon Zloković
(1951-1990)
Nikanor Bogunović
(1991-1999)
Fotije Sladojević
(
2000-2004 )

Gerasim Popović
(2004 -  )

[novosti] [eparhija] [sv.sava gk] [episkop] [istorija] [manastir]
[
publikacije] [adresar] [riznica] [apel] [linkovi]

   
 

Ћирилица

Copyright � 2003 Gornjokarlovačka Eparhija.
Designed by SeRGio