Svečani čin kanonizacije svetog Irineja, episkopa bačkog, ispovednika vere, i svetih mučenika bačkih

U nedelju, 2. oktobra 2022. godine, na svetoj arhijerejskoj Liturgiji koju je, u porti Sabornog hrama u Novom Sadu, služio Njegova Svetost Patrijarh srpski g. Porfirije, uz sasluženje mnogobrojnih arhijereja Srpske Pravoslavne Crkve i arhijereja iz sestrinskih pomesnih Crkava, izvršen je svečani čin kanonizacije svetog Irineja, episkopa bačkog, ispovednika vere, i svetih mučenika bačkih.

Ispred Vladičanskog dvora u Novom Sadu Svetejšeg Patrijarha i arhijereje dočekalo je više hiljada vernog naroda iz svih krajeva Eparhije bačke, predvođenog Njegovim Preosveštenstvom Episkopom bačkim gospodinom Irinejem i sveštenstvom Bačke eparhije.

Pred početak svete Liturgije, ikone i kivot sa moštima novoprosijavših svetitelja naše Crkve iznete su pred verni narod u litijskom hodu sveštenstva i arhijerejâ predvođenih Patrijarhom srpskim.

Na svetoj arhijerejskoj Liturgiji koju je služio Svetejši Patrijarh srpski, sasluživali su: Mitropolit arkadijski g. Vasilije iz Antiohijske Patrijaršije, Mitropolit budimpeštanski i mađarski g. Ilarion iz Ruske Pravoslavne Crkve, Arhiepiskop ohridski i Mitropolit skopski g. Jovan, Mitropolit krfski g. Nektarije iz Jeladske Crkve, Arhiepiskop mihalovsko-košički g. Georgije iz Pravoslavne Crkve čeških zemalja i Slovačke; mitropoliti australijsko-novozelandski i administrator prespansko-pelagonijski g. Petar, debarsko-kičevski g. Timotej, povardarski g. Agatangel i bregalnički Marko iz Makedonske Pravoslavne Crkve – Ohridske Arhiepiskopije; Preosvećena gospoda episkopi sremski Vasilije, budimski Lukijan, banatski Nikanor, novogračaničko-srednjezapadnoamerički Longin, kanadski Mitrofan, bački Irinej, britansko-skandinavski Dositej, vranjski Pahomije, šumadijski Jovan, braničevski Ignjatije, zvorničko-tuzlanski Fotije, mileševski Atanasije, gornjokarlovački Gerasim, kruševački David, slavonski Jovan, bihaćko-petrovački Sergije, timočki Ilarion, niški Arsenije, dalmatinski Nikodim, osečkopoljski i baranjski Heruvim, valjevski Isihije i šabački Jerotej; vikarni episkopi remezijanski Stefan, hvostanski Justin, mohački Damaskin, marčanski Sava, stobijski David iz Ohridske Arhiepiskopije; umirovljeni episkopi zvorničko-tuzlanski Vasilije, srednjoevropski Konstantin, kanadski Georgije i mileševski Filaret; izabrani episkopi hvostanski Aleksej, novobrdski Ilarion, jegarski Nektarije, lipljanski Dositej, toplički Petar, protojerej dr Zoran Ranković, dekan Pravoslavnog bogoslovskog fakulteta Univerziteta u Beogradu, protojerej-stavrofor Jovan Milanović, rektor Karlovačke bogoslovije, sveštenstvo i monaštvo Srpske Pravoslavne Crkve i sestrinskih pomesnih Crkava.

Na malom vhodu, po blagoslovu Njegove Svetosti, Episkop dalmatinski Nikodim je pročitao odluke Svetog Arhijerejskog Sabora naše Crkve o pribrajanju mučenika bačkih i episkopa bačkog Irineja (Ćirića) liku svetih. Po pročitanoj saborskoj odluci, uz pojanje tropara mučenicima bačkim, Patrijarh srpski g. Porfirije je krstoliko uzdigao ikonu Bačkih mučenika, blagosiljajući sve prisutne. Potom je, uz pojanje tropara svetom Irineju, episkopu bačkom, ispovedniku vere, Episkop bački Irinej krstoliko uzdigao ikonu novoprosijavšeg svetitelja Irineja blagosiljajući prisutne. Posle pročitanog jevanđelskog odeljka, Njegova Svetost Patrijarh srpski gospodin Porfirije je proizneo besedu.

„Blagosloven je danas Novi Sad, blagoslovena je danas Bačka, blagoslovena je Srbija, blagosloven je danas čitav svet gde se služi sveta Liturgija, gde postoji Pravoslavna Crkva, jer smo blagosloveni danas sabravši se ovde da proglasimo za svete, da uvrstimo u kalendar svetih mučenike šajkaške i svetoga Irineja, episkopa bačkog, koje je Gospod, blagodaću Svojom, proslavio da budu naši zastupnici pred Njim, pred Njegovim Prestolom; da se mole za nas i onda kada se mi njima molimo da nas zastupaju, ali i onda kada to ne znamo i onda kada toga nismo svesni, kada nemamo vremena za to, a i onda kada mislimo da nam molitva nije potrebna. Uvek je potrebna molitva, uvek je potrebno zastupanje svetiteljâ Božjih u naše ime molitvama pred Gospodom. Jer molitva nije ništa drugo nego naša zajednica sa Bogom zato što se svaka molitva temelji i izvire iz svete Liturgije ili, bolje reći, zato što je sveta Liturgija molitva po sebi. A tu je Gospod naš, mi oko Njega, i jedno smo sa Njim kroz Njegovu Krv i Njegovo Telo.

Blagosloveni smo, braćo i sestre, jer Gospod je ukazao na svete mučenike iz Šajkaške i još nekih mesta, koja administrativno nisu ubrojana u Šajkašku, i proslavio je i svetoga Irineja, episkopa bačkog, da budu takođe nama primer za ugled. Jer ko su svetitelji Božji? Mi često mislimo da se tu radi o nekim nadljudima, o svojevrsnim supermenima, o onima koji imaju natprirodne moći iz sebe i po sebi. Ali svetitelji Božji jesu obični ljudi kao i svako od nas, sazdani po slici i prilici Božjoj, a to znači ljudi koji su – kako nam je saopštila jevanđelska priča – imali svoje darove i talante, a te darove i talante doživeli su, pre svega, kao darove, ne kao nešto što njima pripada kao njihova sposobnost, kao nešto pred čim treba ljudi da se dive. Dobili su darove da bi ih umnožili, ali opet ne oslanjajući se samo na sebe, jer sve je u Bogu – On je Početak i Kraj. Dobili su darove da bi molitvom, podvigom, smirenjem, pre svega, njihovi darovi bili prostor u kojem se projavljuje blagodat Božja. Istinski dar koji dobijamo od Boga postaje istinski plod onda kada taj svoj dar umnožavamo i činimo sa njim sve što možemo, ulažući sve svoje napore i snage da bismo proslavili Boga. Dakle, najpre blagodareći Bogu na daru, ulažemo svoj trud, kako bi Gospod onda i rezultat našeg truda učinio da on bude i nama i svim ljudima i čitavom svetu na korist. Da bi bio izraz ljubavi prema Bogu, ali i izraz ljubavi prema ljudima. Dobili smo dar da bismo projavili jedinstveni, neponovljivi i najveći dar koji ima svaki čovek, a to je ljubav. Imaš nešto što si dobio od Boga da bi kroz to potvrdio svoju veru u Boga, svoju ljubav prema Bogu, blagodarnost i ljubav prema drugom čoveku.

Svetitelji Božji jesu oni koji su kao i mi – obični ljudi. Nisu bili bezgrešni, imali su brojne brige, raspeća, krstove, stradanje, ali su znali tu činjenicu, braćo i sestre, da je dar – dar; da to što imaš dobio si od Boga da bi služio Bogu i Rodu, Crkvi Hristovoj, ma koji dar da je u pitanju. Ne postoji bezvredan, beznačajan dar. Svetitelji Božji su kao i mi ljudi obični, ali ljudi smireni. A šta je smirenje? Nije to tek neko psihološko stanje u koje nas dovode razne psihološke metode ili religijske prakse, nama poznate naprimer kao meditacija. Smirenje je svest upravo o tome da smo prolazni, nemoćni, slabi, smrtni ljudi, ali da imamo darove i da nas Bog voli i da smo stvoreni za večnost.

Svetitelji su – iako neko od nas, jedni od nas – oni kojima je Hristos na prvom mestu, oni kojima je Bog na prvom mestu. To je smirenje, jer znaju da će sve onda ostalo biti na svome mestu. Bog na prvom mestu znači poverenje u Njega, znači vera u to da – iako prolazni i slabi, nemoćni – u ljubavi Božjoj sazdani smo za večnost, sazdani po slici i prilici Božjoj. To je smirenje – svest o svojoj nemoći i prolaznosti i, u isto vreme, svest o beskrajnoj ljubavi i pomoći Božjoj koja nas drži u svojoj ruci, na svojim grudima.

I zato, braćo i sestre, onda kada je Bog na prvom mestu, sve je na svome mestu. Svi smo pozvani da budemo sveti. Gospod Sâm, pozivajući se na Stari Zavet, veli: Budite sveti! I na bezbroj mesta u Jevanđeljima, u Poslanicama apostola Pavla i drugim Poslanicama reč Božja nas poziva na svetost. I to nije ništa drugo nego prihvatanje činjenice da smo stvoreni po slici i prilici Božjoj. Imamo darove i talente po obrazu i podobiju Božjem. Obraz znači upravo darovi koje smo dobili, a podobije – uz blagodat Božju – naš trud da se upodobimo Hristu sa ciljem da dođemo do reči apostola Pavla koji kaže: Ne živim više ja nego Hristos u meni. Zato, braćo i sestre, svetost nije ništa drugo nego učestvovanje u svemu onome što jeste Hristovo, a pre svega i iznad svega, u Crkvi Njegovoj. Kada pred sveto Pričešće sveštenik uzdiže Agnec izgovara reči: Svetinje svetima,a narod odgovara: Jedan je svet, jedan Gospod Isus Hristos, u slavu Boga Oca! I apostol Pavle kada se obraća hrišćanima veli: Svetima u tom i tom gradu. Hrišćani su sveti jer je Crkva sveta – to je dato. Međutim, braćo i sestre, to je u isto vreme i zadato. Da bi ono što smo dobili od Boga zaista postalo aktuelno u našem životu, postalo naša realnost, moramo dati prostora Hristu Bogu, našim životima. Braćo i sestre, neki on nas, naši srodnici, susedi, braća i sestre, roditelji, jesu sveti mučenici šajkaški. Sâm sam odrastao u Čurugu, u molitvenoj atmosferi tog mesta – i kada se znalo, i kada se nije znalo, i kada su ljudi bili svesni, i kada nisu obraćali pažnju na atmosferu i na ambijent u kojem žive – sve je bilo zapečaćeno i dan-danas u Čurugu, kao i na svakom mestu gde su stradali mučenici iz našeg roda, zbog svoje vere od 1941. do 1942. godine. Sve je u tim mestima zapečaćeno njima, njihovim stradanjem, ali i njihovom pobedom, jer je to stradanje i taj krst, bio Krst Hristov. Nikada neću zaboraviti priče iz Čuruga u kojima su mi stari govorili o tome kako su Čuružani posle raspeća naroda, koji je bacan živ, poluživ pod led u Tisu, kako su na kolenima dolazili u sveti hram, na svetu Liturgiju, a sneg je bio iznad pojasa. Čurug ni danas nije tako malo mesto, a tada je bilo još veće – oko dvanaest hiljada stanovnika. Četvrtina naroda je stradala. U isto vreme oni koji su izgubili nekoga – i to ne može da razume onaj ko nije Hristov – nikada nisam čuo nijednu reč mržnje u odnosu na one koji su zlo učinili. Bezbroj puta sam čuo, kada smo posećivali usamljene bake: „Čedo, Gospod neka im bude milostiv.ˮ I sva je takva Šajkaška. Nije li to, braćo i sestre, Crkva Hristova?

Sveti vladika Irinej je u to doba živeo. U svetom vladici Irineju – iako ima atribut ispovednika, imamo i mučenika, imamo i prepodobnog – sabrano je mnoštvo vrlina. Ispovedao je i propovedao je Ime Hristovo na sve četiri strane sveta, ali za vreme Drugog svetskog rata, bezbroj puta – možda, spolja posmatrano, ponižavajući se – zastupao je svoj narod na svakome mestu, molio i kumio da prestane sa zločinima koji su izvođeni na teritoriji Bačke 1941. i 1942. godine.

Braćo i sestre, dobili smo nove svetitelje, tojest oni su sveti u Gospodu oduvek, ali Crkva naša ih je prepoznala i uvrstila u kalendar da bi oni nama svoju veru u svojim životima, smirenjem, bez trunke gordosti, bili primer za ugled i bili zastupnici pred Bogom. Zato i danas svi zajedno molitveno da kličemo: sveti mučenici šajkaški i sveti vladiko Irineje, molite Boga za nas i za čitav svet, da Gospod svima dâ čistu veru, istinsku ljubav i pravu nadu, da spusti Svoju ruku, svoj mir na nas ovde sabrane, na ovaj grad, na Bačku, na sav naš narod, na čitav svet, da bismo onda zajedno sa svetim mučenicima, sa svetim vladikom Irinejem i svima svetima, uvek slavili Njega, Jednoga u Trojici Boga, Oca i Sina i Svetoga Duha, sada uvek i u vekove vekova! Amin.ˮ

Blagoljepiju svete arhijerejske Liturgije doprineli su članovi hora studenata Pravoslavnog bogoslovskog fakulteta Univerziteta u Beogradu i Škole crkvenog pojanja „Sveti Jovan Damaskinˮ pri Crkvenoj opštini novosadskoj, kao i hor Saborne crkve u Novom Sadu „Sveti Georgije”.

Po otpustu Liturgije, Njegova Svetost Patrijarh srpski gospodin Porfirije dodelio je orden Svetog Save drugog stepena gospodinu Milošu Vučeviću, gradonačelniku Novog Sada, u znak priznanja za njegov dragoceni doprinos unapređenju odnosa između Crkve i Države, posebno pak Eparhije bačke i Novog Sada, naročito po pitanju negovanja sećanja na nevino postradale u Pogromu u Bačkoj (1941 – 1944). Akt o dodeli ordena Svetog Save gradonačelniku Novog Sada pročitao je arhimandrit Nektarije (Đurić), glavni sekretar Svetog Arhijerejskog Sinoda. Svetejši Patrijarh je gradonačelniku Novog Sada uputio čestitke, a potom se prisutnima obratio Njegovo Preosveštenstvo Episkop bački g. Irinej:

„Časni oci, draga braćo i sestre! Posle otpusta svete i božanstvene Liturgije, ovako svečane i blagodatne kao što je i svaka, ali posebno danas kada smo imali svečano proslavljenje – unošenje u Diptihe svetih Bačkih mučenika i stradalnika, kao i svetoga i bogonosnoga oca našega Irineja, episkopa bačkog, ispovednika vere, tom prilikom moja je sveta dužnost i čast i radost da, u ime svih vas ovde sabranih – sveštenika, monaha, monahinja, vernog naroda Božjega, čitave naše Eparhije bačke, koja je ovde prisutna, znam da nije samo iz Novog Sada nego iz čitave Bačke, a sigurno je da ima među nama i braće i sestara iz drugih gradova i krajeva naše zemlje i naše svete Crkve – da u ime svih zahvalim najpre Gospodu što nam je, molitvama novoproslavljenih svetih ugodnika Svojih, podario ovaj blagoslov i ovu radost današnjeg molitvenog liturgijskog sabranja; zatim da zablagodarim Njegovoj Svetosti, našem Patrijarhu, svoj braći arhijerejima koji su u ovakvom broju došli i uzeli učešća u ovom događaju tako znamenitom za naš grad, za našu Crkvu i za Pravoslavlje u celini.

Hteo bih da naglasim da sa posebnom radošću zahvaljujem našim dragim gostima iz drugih pomesnih Pravoslavnih Crkava. Sa nama je mitropolit Vasilije iz Sirije. To ste mogli da prepoznate po arapskom jeziku na kome smo se, takođe, molili Bogu danas. On je predstavnik najstarije hrišćanske Crkve, pored Jerusalimske – to su dve prvobitne, apostolske Crkve, sve kasnije su nešto ili mnogo kasnije osnovane. Tu je i nama uvek dragi mitropolit Ilarion, koji nam je sada i blizu, u Budimpešti, u Mađarskoj. Tu je sa nama i vladika Nektarije, mitropolit Krfa, koji je za nas Srbe uvek sveto mesto i gde odlazimo da vršimo pomen nad Plavom grobnicom na Vidu i na Krfu, koji je neizbrisiv iz našeg sećanja, iz naše istorije najnovijih stradanja. Naravno, tu je i naš vladika Georgije iz Slovačke, Košica i Mihalovca, čiji narod i današnja pastva je bila i pastva svetog vladike Irineja, jer se on tada trudio na učvršćivanju pravoslavne vere u Prikarpatskoj Rusiji, kako se tako zvala, pripadala je Čehoslovačkoj. Pravoslavlje je živo i vladika Georgije se tamo trudi sa svojim vernim narodom. I naša braća, pre svega arhiepiskop Jovan, koji je toliko postradao za jedinstvo Crkve, ali i naša braća, sada iz Makedonske Pravoslavne Crkve – Ohridske Arhiepiskopije, koji su, hvala Bogu, ponovo, svojim trudom i smirenjem, pre svega blagodaću Duha Svetoga, u punom kanonskom i liturgijskom jedinstvu, ne samo sa našom pomesnom Crkvom nego sa svim Crkvama Božjim u svetu. Zahvaljujem svima i, naravno, koristim priliku – nadam se da nisam izostavio nikoga od bratije iz drugih Crkava – da zahvalim i ocu Jakobu Pfajferu, koji je poslednji Nemac, rimokatolički sveštenik kod nas u Bačkoj, a znamo sami da je bilo veoma mnogo nemačkog stanovništva u Bačkoj i on je, takođe, došao da se zajedno sa nama danas pomoli Gospodu i ugodnicima Božjim na ovaj svečani i radosni dan. Vama, takođe, braćo i sestre, hvala, jer, kako rekoh, niste žalili truda, kako Novosađani tako i ostali ovde sabrani. Neka sveti mučenici i stradalnici, strastoterpci, budu naši zastupnici pred Gospodom. U tom broju nevinih žrtava samo je sveštenika bilo šesnaest. To u procentima nije manje nego u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj, zloglasnoj i zločinačkoj. S obzirom na mali prostor Bačke i na kraće vreme progona i zuluma, to je isto takvo stradanje kakvo je bilo i tamo. Ali je Gospod proslavio Svoje verne svedoke. A sveti vladika Irinej je, kao što je Njegova Svetost naglasio, sve date mu od Boga prirodne i blagodatne talante, darove Duha Svetoga, umnožio. Što je dobio kao deset talanata, on je udvostručio; što je dobio kao pet talanata, i to je udvostručio. Ništa nije ostalo besplodno u njegovom svetom i, svakog ugledanja i podražavanja, dostojnom životu.

Neka i njegove svete molitve – od danas mu se molimo kao svetome – i svetih mučenika bačkih i svih svetih, znanih i neznanih, jer ima ih neizbrojivo mnoštvo tokom svih ovih vekova, neka budu sa svima nama i, daj Bože, uvek u dobru i u zdravlju, sa blagoslovom Božjim da se sabiramo. Gospod neka nas, molitvama svetih Svojih, sve pomiluje i spase! Amin!ˮ

 

Scroll To Top
Descargar musica