U susret prazniku Svetog ispovednika Dositeja

Dana 13. januara po novom, a 31. decembra po starom kalendaru, kada Pravoslavna Crkva proslavlja Svetog ispovednika Dositeja Zagrebačkog, Eparhija gornjokarlovačka molitveno se seća ovog divnog Božijeg ugodnika i stradalnika koji je našim vladičanstvom administrirao od 1936. do 1938. godine.

Sveti Dositej (Vasić) i Karlovačko vladičanstvo

„U spomenu večnom biće pravednik,
od zla glasa neće se uplašiti.“ (Ps. 111,6 i 7)

Sveti ispovednik Dositej (Vasić) Mitropolit zagrebački, rođen je 5. decembra 1887. godine u Beogradu. Gimnaziju i bogosloviju završio je u rodnom gradu, a Kijevsku duhovnu akademiju sa stepenom magistra bogoslovlja završava 1904. godine. Zamonašen je kao učenik bogoslovije i rukopoložen za jerođakona. Bio je profesor bogoslovije u Beogradu. Za Episkopa niškog izabran je u maju 1913. godine, a iste godine 25. maja hirotonisan je za episkopa. Za prvog Mitropolita zagrebačkog izabran je 1931. godine.
Za vreme zasedanja Svetog arhijerejskog sinoda Srpske pravoslavne crkve u Sremskim Karlovcima Episkop gornjokarlovački dr Maksimilijan (Hajdin) iznenada je preminuo u Beogradu dana 25. februara 1936. godine od posledica zapaljenja pluća i srčane iznemoglosti. Sinod je na vanrednoj sednici sutradan, 26. februara, za administratora udove Eparhije gornjokarlovačke postavio Mitropolita zagrebačkog Dositeja (Vasića).
Na opelu vladike Maksimilijana, u subotu 29. februara u Sabornom hramu u Plaškom, uzeli su učešća Mitropolit zagrebački Dositej i episkopi: bački dr Irinej (Ćirić) i dalmatinski dr Irinej (Đorđević). Sa pokojnim Episkopom gornjokarlovačkim u ime Patrijarha srpskog Varnave oprostio se mitropolit Dositej istakavši: „U životu i radu episkop Maksimilijan uvek se isticao svojom retkom vrednoćom, savesnošću i trudoljubljenju… Svojim solidnim pravničkim znanjem i temeljnom bogoslovskom spremom episkop Hajdin znatno je doprinosio da se regulišu i srede odnosi u ujedinjenoj Srpskoj pravoslavnoj crkvi. Pastva i sveštenstvo naše gajilo je prema blaženopočivšem najbolje osećaje pouzdanosti i gotovosti, da pomaže svog arhijereja u svim poduhvatima korisnim za narod i Crkvu našu.“ Nakon toga u ime Svetog arhijerejskog sinoda oprostio se Episkop bački dr Irinej.
Upravu udove Eparhije gornjokarlovačke mitropolit Dositej preuzeo je nakon sahrane episkopa dr Maksimilijana u Plaškom, početkom marta 1936. godine u prisustvu Episkopa bačkog dr Irineja (Ćirića).
U periodu administracije mitropolit Dositej obišao je nekoliko mesta u Karlovačkom vladičanstvu, hram Svetog Spiridona u Petrinji, hram Rođenja Svetog Jovana Krstitelja u Topuskom, hram Vaskrsenja Hristovog na Veljunu, kao i manastir Gomirje.
Povodom osamdeset godina od rođenja našeg najvećeg naučnika Nikole Tesle, mitropolit Dositej posetio je Smiljan u julu 1936. godine i tom prilikom otkrio spomen ploču na Teslinoj rodnoj kući. Nakon svečanosti u Smiljanu obišao je u pratnji prote Gedeona – Gene Ilića hram Svetog velikomučenika Georgija u Gospiću.
U hramu Svetog velikomučenika Georgija u Cvijanović Brdu osvetio je 1937. godine novi ikonostas koji su hramu darivali braća Milutin i Stanko Lovrić, trgovci iz Karlovca.
Povodom 150 godina karlovačkog hrama Svetog oca Nikolaja i 100 godina od smrti Episkopa gornjokarlovačkog Lukijana (Mušickog), Patrijarh srpski Varnava posetio je grad Karlovac i Crkvenu opštinu karlovačku u nedelju 23. maja 1937. godine. U pratnji patrijarha bili su: mitropolit Dositej, episkopi: zvorničko-tuzlanski dr Nektarije (Krulj), raško-prizrenski Serafim (Jovanović) i mukačevsko-prjaševski dr Damaskin (Grdanički). Patrijarh sa arhijerejima služio je liturgiju u karlovačkom hramu, a u popodnevnim časovima prisustvovali su svečanoj akademiji povodom jubileja u Sokolovom domu.
Mitropolit zagrebački Dositej u svojstvu administratora vladičanstva, osvetio je temelje za novi hram Svetog velikomučenika Georgija na Sušaku, dana 01. septembra 1938. godine uz sasluživanje protojereja Isaka Pejinovića, protojereja Simeona Omčikusa. Ovom činu su prisustvovali predstavnici gradske opštine, državnih ustanova, vojske, kao i veliki broj stanovništva. Hram na Sušaku projektovao je poznati arhitekta Momir Kordunović iz Beograda.
Sveti arhijerejski sabor Srpske pravoslavne crkve izabrao je dana 9/22 juna 1938. godine za episkopa upražnjene Eparhije gornjokarlovačke vikarnog Episkopa sremskog Savu (Trlajića). Mitropolit Dositej sačekao je u Zagrebu episkopa Savu i zajedno se sa njim uputio u Plaški, gde je novoizabrani episkop ustoličen u tron Karlovačkog vladičanstva dana 04. septembra. Upravu Eparhije gornjokarlovačke mitropolit Dositej predao je 05. septembra episkopu Savi u prisustvu Episkopa šabačkog Simeona (Stankovića), izaslanika Svetog arhijerejskog sinoda.
Na poziv episkopa Save mitropolit Dositej posetio je Eparhiju gornjokarlovačku prilikom osvećenja hrama Svetog velikomučenika Georgija na Sušaku. Tom prilikom hram je svečano osvetio i tronosao Patrijarh srpski dr Gavrilo (Dožić) uz sasluženje mitropolita Dositeja i episkopa: niškog dr Jovana (Ilića) i gornjokarlovačkog Save, dana 01. oktobra 1939. godine. Patrijarh i arhijereji posetili su Rijeku, Karlovac, Ogulin, Srpske Moravice i Plaški u periodu od 29. septembra do 04. oktobra.
Početkom 1940. godine zdravstveno stanje Mitropolita zagrebačkog Dositeja bilo je prilično loše. Prema lekarskim izveštajima bolovao je od neuropatije, akutne srčane slabosti i bronhitične pojave. Sredinom januara 1941. godine mitropolit Dositej je i lično umolio patrijarha Gavrila da ga zbog lošeg zdravstvenog stanja u poslovima Velikog crkvenog suda zameni neki drugi arhijerej. Sveti arhijerejski sinod je uslišio molbu obolelog Mitropolita i na njegovo mesto postavio Episkopa timočkog Emilijana (Piperkovića).
Episkop gornjokarlovački Sava za vreme bolesti mitropolita Dositeja zamenjivao ga je na bogosluženjima u Mitropoliji zagrebačkoj od 1940 do 1941. godine.
Drugi svetski rat je mitropolita Dositeja zatekao u Zagrebu, u njegovoj rezidenciji. Na dan proglasa NDH, 10. aprila 1941. godine, uhapšen je od ustaša i sa svojim đakonom Lazarom Živadinovićem zatvoren u zloglasni zatvor u Petrinjskoj ulici. O njegovom stradanju svedoči i izjava belgijskog konzula Arnolda Roberta koji je kroz otvor na vratima ćelije broj 8, videvši telo iznakaženog mitropolita Dositeja, rekao: “No, bogami, ovo je divljaštvo što ovi ljudi rade”. Teško bolestan mitropolit je premešten u bolnicu Milosrdnih sestara. Po svedočenju Božidara Cerovskog, šefa ustaške policije u Zagrebu, “Mitropolit je bio tako strašno izmrcvaren da je jedva živ utrpan u voz za Beograd”. U Zemunu iz teretnog vagona bolesnog mitropolita preuzimaju Nemačke okupacione vlasti i sprovode ga u Beograd meseca maja 1941. godine.
Na sednici Svetog arhijerejskog sinoda u Beogradu održanoj 9.jula/26. juna 1941. godine pod predstavništvom Episkopa bačkog dr Irineja (Ćirića) doneta je Odluka: „Za zamenika obolelom Mitropolitu zagrebačkom Gospodinu Dositeju odrediti Njegovo Visokopreosveštenstvo Episkopa gornjokarlovačkog Gospodina Savu s pravom na nagradu prema odluci Svetog arhijerejskog sabora ASBr.24/zap. 32 od 29.maja/11. juna 1938. godine.“ Nažalost, nekoliko dana kasnije, tačnije 17. jula, episkop Sava uhapšen je u svojoj rezidenciji u Plaškom i nakon toga mu se gubi svaki trag.
Mitropolit zagrebački Dositej upokojio se u subotu 13. januara 1945. godine u manastiru Vavedenje u Beogradu. Posle zaupokojene liturgije u manastirskom hramu služeno je opelo mitropolitu Dositeju u nedelju 14. januara 1945. godine. Na opelu su načastvovali Episkopi niški dr Jovan (Ilić) i mukačevsko-preševski Vladimir (Rajić). Od pokojnog mitropolita oprostio se episkop dr Jovan. Kovčeg sa telom Mitropolita Dositeja sahranjen je sa severne strane manastirskog Svetovavedenjskog hrama. Mitropolija zagrebačka podigla je velelepni spomenik Mitropolitu Dositeju sa natpisom: † DOSITEJ PRAVOSLAVNI MITROPOLIT ZAGREBAČKI 1877-1945, SVOM PRVOM MITROPOLITU ZAHVALNA EPARHIJA. Na drugoj stani spomenika isklesan je stih: „Znam dela tvoja, i trud tvoj i trpljenje tvoje. I trudio si se za ime moje i nisi sustao (Otkr.Jov. 2.2-3)“.
Sveti arhijerejski sabor Srpske pravoslavne crkve na svojoj sednici od 22. maja 1998. godine pod ASBr. 88/zap. 153 doneo je odluku da se za Ispovednika Pravoslavne crkve proglasi blaženopočivši Mitropolit zagrebački Dositej (Vasić). Svečana kanonizacija obavljena je u hramu Svetog Save na Vračaru, 21. maja 2000. godine. Obretenje moštiju Svetog ispovednika Dositeja obavljeno je u manastiru Vavedenje 12. i 13. maja 2008. godine, i svečano su položene u manastirski hram. Spomen Svetog ispovednika Dositeja zagrebačkog praznuje se 13. januara po novom kalendaru.
O ovom divnom svetitelju, velikom ispovedniku i arhijereju, u ovim svetlim danima Božićne radosti, Eparhija niška u kojoj je Sveti Dositej (Vasić) stolovao od 1913 do 1933 godine, objavila je bogatu monografiju pod nazivom „Služitelj mira i ljubavi – Sveti ispovednik Dositej, Episkop niški i Mitropolit zagrebački (1878-1945)“ autora protođakona Dalibora Midića. Ovo delo, kao i ranije objavljene studije i knjige predstavljaju najlepše kameničiće na velelepnom mozaiku životopisa Svetog Dositeja (Vasića).

Raduj se, Sveti jerarše Dositeje, ispovedniče Crkve Hristove!

Đakon Budimir Kokotović

Scroll To Top
Descargar musica