Sveštena episkopija Gornjokarlovačka Srpska pravoslavna crkva
Svako je slavlje podsjećanje na svoju vlastitost u mjeri onoga koji je pored nas, u mjeri drugoga. Svetosavsko slavlje jest prvenstveno vlastita provjera sama sebe u sebi. Svetosavsko slavlje jest i rasprostiranje naše vlastitosti u svoj narod i mjerenje koliko i jednoga i drugoga ima, a ovo riječko slavlje govori da itekako ima i pojedinca i njegova naroda. U prepunoj dvorani osjetio se dah namnožene osmovjekovne istorije – nevidljive, ali prisutne, koja snažno, kao najbolji genetski marker, teče žilama kolektiviteta. U tišini i polumraku malobrojni Hor sv. Nikolaja pjeva himnu sv. Savi koja nas sadržajem i umilnim glasom horista smiruje i uvodi nekoga u molitvu, a nekoga u njegovu vlastitu misao. Dostojanstvenost i veličinu slavlja priredili su nam braća Teofilovići s jedinstvenim božanskim glasom i posebnim jednoglasnim načinom pjevanja. Oni su izvođači drevne srpske i balkanske vokalne muzike. Braća su blizanci i sami kažu: „Stvoreni smo da budemo dvojica, a da pjevamo kao jedno.“
Stvarnost množine ima veličinu u tome da kada diše i udiše bude jedno. To je ideja slavljenja sv. Save, ujedinjenje i ideje, i misli, i vjere i života u svom narodu. Tu snagu srpske tradicijske muzike koja pokreće i ujedinjuje izvodio je Trio Veljak, riječka muzička porodica, otac Valter i kćeri violinistice Maja i Nataša. O važnosti povezanosti grada i građana i kontinuirane uzajamnosti preko tri stotine godina, u ovom slučaju srpske zajednice i Grada Rijeke, riječi pohvale i pozdrave prisutnima je uputio zamjenik gradonačelnika Rijeke dr. sc. Nikola Ivaniš.
U ime organizatora ove svečanosti, Srpske pravoslavne crkvene opštine i uprave parohije na Rijeci, prisutne je pozdravio prezviter Jovan Galamić i podsjetio je na uzajamnost vjere, naroda i sv. Save. Svetosavsku besedeu izgovorio je đakon Budimir Kokotović iz Karlovca.
Kao sastavni dio programa, uz prigodan koktel, posjetitelji su mogli razgledati i izložbu reprodukcija fresaka i ikona loze Nemanjića. Pokazane slike najupečatljivije govore o vjekovnoj duhovnosti i kulturi koja je po svojim životnim manifestacijama i vrijednostima išla u korak s tadašnjom Evropom. U doba vlasti Nemanjića na području slikopisanja bili su angažirani ponajbolji slikari pa se zato iz tog perioda najvrednija evropska likovna djela nalaze po zadužbinama Nemanjića. Izložba je priređena tako da kroz reprodukcije fresaka i ikona približi značaj i veličinu vladara i zaslužnih članova loze Nemanjića. Postavlja se o velikom prazniku, o slavljenju sv. Save, ličnosti koja je utemeljila pismenost srpskog naroda, svete ličnosti koja je učvrstila pravoslavnu vjeru u svom srpskom narodu i svojom mudrošću i svetošću učinila ju autokefalnom.
Svečana akademija i izložba osvješćuju nas u saznanju veličine naše vlastite tradicije, kulture i vjere -našega identiteta.
Borislav Božić, prof
foto: Đoko Glušica
