Mitropolit Mesogejski Nikolaj Hadžinikolau – Pandemija gripa i Sveto pričešće

Draga moja braćo,

naša Crkva već dva milenijuma prenosi blagodat svojih Svetih tajni, na dobro poznat, toliko human i istovremeno blagosloven način, a za “isceljenje i ozdravljenje duše i tela”.

Crkvu nikada nije problemotizovala niti kompromitovala moderna logika omalovažavanja, već Crkva svakodnevno živi s iskustvom potvrde jednog velikog čuda.
Da li je moguće da Sveto pričešće bude uzrok bolesti ili da nanese čak i najmanju štetu?
Da li je moguće da telo i krv našeg Gospoda i Boga inficira naše telo i našu krv? Da li je moguće da će svakodnevno dvehiljadegodišnje iskustvo biti urušeno racionalnošću i hladnom plitkošću savremene epohe?

Vernici se vekovima pričešćuju, kako zdravi tako i bolesni, iz iste Sveta čaše i istom kašičicom, koje nikada ne dezinfikujemo i nikada se nikakva bolest nije pojavila.

Bolnički sveštenici, čak i oni infektivnih klinika i odeljenja, pričešćuju vernike, a nakon toga sa pobožnošću i sami upotrebljavaju ostatke istog božanskog pričešća i bez obzira na sve to, ovi sveštenici nastavljaju da žive veoma dugo.

Sveto pričešće je ono najsvetije što Crkva i ljudi imaju, najveći lek ikada duše i tela. Ovo je učenje i iskustvo naše Crkve.

Oni koji ne veruju u Vaskrsenje Gospoda, oni koji ismevaju Njegovo rođenje od Djeve Marije, oni koji poriču miris svetih moštiju, oni koji preziru svetost i prepodobnost, oni koji mrmljaju protiv naše Crkve, oni koji žele ukinuti i najmanji trag vere iz naših duša, prirodno je da pokušaju da iskoriste ovu priliku da napadnu i vređaju Svetu tajnu božanske evharistije.

Činjenica da su anglikanci i rimokatolici iz predostrožnosti odlučili da prekinu davanje božanskih darova u oba vida (i hleba i vina), ne pokazuje, kako neki tvrde, njihovu razboritost, opreznost i slobodu, već ta činjenica najbolje pokazuje njihovu ogromnu udaljenost od naše Svete Crkve, koja je evharistijska kako u svom bogoslovlju tako i u životu. To pokazuje udaljenost drugih hrišćanskih crkava od naše Crkve koja živi, veruje i propoveda ovu Svetu tajnu pričešća. Udaljenost drugih hrišćanskih grupa, koje indirektno priznaju odsustvo Božje blagodati i znakova Božijih iz njihovih takozvanih svetih tajni, kao i gubitak njihovog crkvenog identiteta. Život bez Svete tajne pričešća izgleda kao ozbiljna bolest bez leka.

Nažalost, veliki problem nije virus gripa – kako to tvrde “mas mediji”, niti globalni virus panike – kako tvrde medicinske asocijacije, već virus omalovažavanja i mikrob maloverja.

A najbolja vakcina za sve ovo je naše često “sa čistom savešću” i “neosuđeno” učešće u Božanskim Svetim Tajnama. Naš odgovor na ovaj nečasni izazov naših dana jesu naši sopstveni životi.

Dobro je da naši pronicljivi duhovnici, nakon rasuđivanja, kod vernika za koje smatraju da ne postoje duhovne prepreke, podstaknu što češće pristupanje Svetim besmrtnim tajnama u ovim teškim vremenima, a onima koji nemaju blagoslov da tako često pristupaju životodavnoj Čaši, da kada to čine, čine sa „strahom Božijim, sa puno vere i iskrene ljubavi”.

Sa grčkog preveo: Antonije Nedeljković

Scroll To Top
Descargar musica