Itervju Episkopa gornjokarlovačkog g. Gerasima za “Anadolu Agency”

Episkop gornjokarlovački g. Gerasim dao je itervju za “Anadolu Agency (AA)” о sve učestalijim porukama kojim se potpiruju sukobi i nova stradanja, iseljavanju ljudi sa prostora Balkana, stradanjima stanovnika na Baniji u najnovijim razornim zemljotresima, migrantskoj krizi koja se dešava na granici između Bosne i Hercegovine i Hrvatske, te da li mu nedostaje rodni Teslić.

AA: Vaše preosveštenstvo u posljednje vrijeme se ponovno širom regiona mogu čuti poruke i pokliči kojim se poziva na rat, sukobe, stradanja. Zar nam nije dosta sukoba i rata? Kome i zašto odgovaraju takve stvari?

Vladika Gerasim: “Na Balkanu nema mira ni tišine, a ni sna…“ Ovako počinju reči jedne pesme koja se peva širom ovih naših prostora gde živi skoro jedan te isti narod. Na Balkanu ratnih pokliča nikada nije nedostajalo, dolazili su čas sa jedne, a čas sa druge strane ili uglas sa svih strana. No, danas se ratni pokliči čuju širom Evrope i sveta, a naše Balkansko bure baruta nažalost ne može mimo sveta. Ono što želim naglasiti, jeste da sve što se dešava u svetu reflektuje sa na čitav ovaj region, jer kod nas su glave usijanije, granice nikad nisu bile definisane, a rešenja su donesena polovična. Takva polovična rešenja najviše odgovaraju onima koji svoj životni i radni vek ne provode u tom regionu, a koji iz svojih centara moći uvek i u svako doba mogu dodatno podgrijati uzavrele strasti na ovom našem napaćenom podneblju.

Upravo radi sopstvene neangažovanosti i neorganizovanosti, dopustili smo da zavisimo od “milosti” nekoga ko nam na kapaljku daje pomoć u vidu finansijskih paketa i garancija, koje ćemo mi, a nažalost, i naši potomci vraćati čitav svoj radni vek. Oni koji nam tu siću velikodušno daju, daju nam zapravo ono što je naše i što vodi poreklo sa ovih prostora, i samim tim postavljaju sami sebe na pijedestal moći, kako bi određivali šta ćemo činiti, kako ćemo živeti i s kim.

Moramo se otarasiti vanjskog uticaja i faktora, koji nam se prodaju kao beli golubovi sa maslinovom grančicom, a u stvari su sve, osim mira. Dakle, kada se oslobodimo vanjskog uticaja i sufliranja, a pre toga pokažemo da smo zreli i da se možemo dogovoriti i urediti svoju zemlju po onoj narodnoj „ti meni, ja tebi i svak’ svakome“ na korist našeg naroda koji živi u tom delu Evrope, gde i sami živimo i radimo. Tek kada tako uredimo sopstvene prilike, moćićemo se povesti stihovima pesme koju citirah na samom početku, koja počinje rečima da na Balkanu nema mira, ali se nastavlja u dobrom duhu i opštoj ljubavi koja nam je svima preko potrebna. Dakle, ako volimo sami sebe i jedni druge, onda ćemo dopustiti da svako svoju kuću uređuje po pravilima kako mu odgovara da u njoj živi, a u isto vrijeme u kući u kojoj ima života i za drugačije mislećeg našeg brata. Ne smemo dopustiti sebi da jedni drugima ograničavamo da slavimo i poštujemo ono što nikoga ne vređa. ’’Sve, dakle, što hoćete da čine Vama ljudi, tako činite i vi njima…’’ (Mt. 7,12). Zemlja je Božija tvorevina i dana je nama ljudima na dar, da njome vladamo poput dobrih gospodara, da na njoj živimo i usavršavamo se u ljubavi Božijoj po Njegovim zakonima, potpuno slobodni od greha i telesnog neduga. Bog je stvorio Adama i Evu, stvorio je čoveka i ženu, nije stvorio nacije, nego se čovek od postanja do danas toliko raslojio, i ako tim tempom nastavi, od njega neće ostati ništa. Suština je ostati Božiji, a kroz Boga i u Bogu biti čovek. Pored toga što ćemo biti Božiji i biti ljudi, mi sami moramo rešiti stanje u svome domu, jer ovo drugo ćemo rešiti lako, ako prvo krenemo od sebe i ako sebe oplemenimo vrlinama, kao što o tome govori vladika Nikolaj Velimirović: “Vrlina je kao žeđ. Kad čovek počne da je pije, sve više žedni i sve češće traži da je pije.”

– Manje politikanstva, a više rada i dobrih rezultata –

AA: Već duže vremena, ne samo u Bosni i Hercegovini, nego i Srbiji, a i Hrvatskoj, posebno kada je u pitanju Slavonija, izražen je odlazak ljudi. Zar to nije pitanje broj jedan za sve političare? Vaše preosveštenstvo šta ćemo ako ostanemo bez ljudi? Koliko su ovo opasne stvari, jer zatvaraju se škole, naselja ostaju bez stanovnika, vjerske institucije bez vjernika…?

Vladika Gerasim: Tehnološkim dostignućima i napretkom nauke, ogromnom broju ljudi, ako ne i svima, ništa nije tako daleko i nedostupno, sve je na dohvat ruke. Treba omogućiti ljudima da odu i u druge krajeve sveta kako bi videli i spoznali mnogo toga, a možda će tako bolje spoznati vrednost svog kraja i rodne zemlje. Svakako da od politike i vođa naroda jedne države zavisi mnogo toga, pa i radna mesta i bolji život, ali nekada moramo i sami sebi pomoći, moramo raditi i stvarati sebi raj tamo gde živimo. Prvenstveno, napraviti raj u svome srcu i svojim mislima, a onda će nam rajski ugođaj biti i u našem okruženju.

Ovo što rekoh ni najmanje ne abolira vođe naroda za njihov deo krivice, jer oni su prvenstveno birani da ljudima pomognu svojim znanjem, sposobnostima i kreativnošću. Kada posmatramo, sa ove naše strane, tamošnje krajeve u Srbiji i u delu Bosne, vide se ohrabrujući pomaci i znatan napredak u stvaranju novih radnih mesta i boljeg života, samo se nadamo da niko ne uplete svoje prste i isto iskvari svojim kreacijama i stvaranjem nekog novog globalnog poretka. U svakom slučaju, moja je preporuka i poruka, manje politikanstva, a više rada i dobrih rezultata koji će dovesti do boljeg položaja, kvalitete života i mira na ovim prostorima.

AA: Još uvijek smo na udaru pandemije koronavirusa. Kakve su Vaše preporuke vjernicima, građanstvu? Kako se na najbolji način zaštititi od svega što se na nas nadvilo?

Vladika Gerasim: Vremena u kojima se nalazimo svakako su veoma izazovna i sve je to svojevrstan test za čoveka i njegov odnos prema tvorevini i prema bližnjima. Bili smo svedoci kako se celokupna tvorevina Božija u samo nekoliko dana potpunog lockdowna u celom svetu, počela oporavljati i regenerisati od decenija i vekova čovekovog nemara prema onome što mu je na upravljane povereno od Boga. Isto tako, trebamo i sebe prepustiti volji Božijoj, jer On će nam dati preko potrebnu snagu i mir. Bog je stvorio ovaj svet i sve što je u njemu i On neće ni dozvoliti da se ovaj svet uruši kao da ga je čovek gradio, a naš domaći zadatak i jeste da budemo konstruktivna tvorevina, da ne rušimo ono što nismo ni stvorili. Ako smo štogod dobro i učinili u ovome svetu to je isključivo zato što smo instrument u Božijim rukama.

Kada bismo bili ljudi i Bogu se usrdno i čistim srcem molili, Bog ne bi dopustio ovakva iskušenja i stradanja. Moramo biti svesni da je ponekad i ovo potrebno kako bismo se kroz bolest i iskušenja očistili i povratili Bogu, koji jeste Tvorac i Spasitelj naš, izvor našeg bitisanja.

– Narod na Baniji strada i na svakodnevnoj bazi –

AA: Stanovništvo na Baniji doživjelo je novo stradanje u nedavnom potresu. Ovo je drugi put da ljudi obnavaljaju svoje kuće, imanja. Jeste li zadovoljni napretkom s obzirom na to da su, čini se, domaćinstva u tome prepuštena sama sebi i pomoći pojedinaca i organizacija?

Vladika Gerasim: Narod je iznova stradao i to je ono što nas sve žalosti. Taj narod strada i na svakodnevnoj bazi, tlo se ne smiruje i manji potresi su skoro pa svakodnevno prisutni. I pored same situacije, koja je i bez ovog stradanja bila izuzetno teška, ovaj narod ne odustaje, a to se najbolje vidi u želji i volji za nastavkom života onih koji su na svojim ognjištima ostali.

Mi, kao i ljudi koji su ostali bez svojih domova u prošlogodišnjem zemljotresu, priželjkujemo da obnova krene što pre, mada, nažalost, realno stanje je sasvim drugačije. Papirologija, začkoljice i birokratija to mnogo koče i usporavaju. Ušli smo u drugu godinu sa pričom i nadom da će svakoga časa obnova započeti. Nadamo se i želimo da verujemo da Vlada Republike Hrvatske čini sve da do obnove dođe već sutra. Za sada, što je urađeno na tom polju, urađeno je u ličnoj režiji samih ljudi ili pojedinih organizacija koje su u određenoj meri pomogle obnovu nekolicine najugroženijih porodica. Zahvalni smo svima koji su do sada u obnovi pomogli, i ljudima dobrog srca i organizacijama koje su nesebično pomogle kada je to bilo najpotrebnije. Ovdašnja štampa najavljuje početak radova na obnovi domova već ovog proleća. Iskreno se nadamo da će tako biti i sve ostaje da se vidi u skorije vreme.

AA: Nalazite se na čelu jedne od eparhija koja je dosta stradala u proteklom ratu, a ujedno je i među najvećim u Srpskoj pravoslavnoj crkvi. Kakvo je stanje pravoslavnih vjernika?

Vladika Gerasim: Eparhija gornjokarlovačka obuhvata područja Banije, Korduna, Like, Gorskog Kotara i Istre i samim tim mnogo je stradala u prethodnih stotinu godina. U periodima kada neke druge stvari prevladaju zdrav razum, stradaju nevini ljudi, stradaju svetinje i sve ono što u miru doživljava svoj procvat. Ova eparhija, kao i druge naše eparhije u Hrvatskoj, iz godine u godinu broje sve manje vernika, a uzrok svega toga i nije nepoznat; ratovi, iseljavanja u potrazi za boljim životom, unutarnja raseljavanja, pandemija. Ovaj poslednji uzrok je mnogo uticao na okupljanja vernog naroda koji svoje običaje i kulturu neguje uz svoju Crkvu. Letnji sabori i okupljanja vernika umnogome su se smanjila usled pandemije, ali, ipak, pokušavamo, koliko nam to uslovi dozvoljavaju, da pružimo utehu i duhovno okrepljenje svim našim eparhiotima. Nadamo se da će i ova situacija da splasne, i da se situacija vrati u normalu kao prije skoro dve godine, kako bismo se svi zajedno ponovno okupljali oko naših svetinja, na Svetim Liturgijama i zahvalili se Bogu za dragoceni dar života.

– Obnova svetinja i duhovnog života –

AA: Šta su prioriteti budućeg djelovanja? Koji su planovi za ovu, naredne godine kada je u pitanju unapređenje stanja u eparhiji?

Vladika Gerasim: Prioritet je ostati živ u ovom moru bolesti, da bi se naredne godine nešto uradilo. Jer, ovde šta god se uradi veliki je pomak napred. Trudimo se i u ovim uslovima da radimo na obnovi kako naših svetinja, tako i duhovnog života naših vernika. Mnogo je hramova koji vapiju za obnovom, jer je zub vremena nemilosrdan. Eparhija gornjokarlovačka je nekada imala na desetine puta više vernika koji su svoje hramove podizali u slavu Božiju i trudili se na uljepšavanju i održavanju istih.

Mi danas težimo da obnovimo i sačuvamo ono što smo nasledili od naših predaka, kako bismo to i mnogo više predali budućim pokolenjima na dušekorisnu upotrebu. Pored materijalne obnove, težimo i ka kulturnom unapređenju i uzrastanju, pa tako i preko naše izdavačke kuće “Martiria” radimo na štampanju dela duhovnog sadržaja koji okrepljuje duše vernog naroda, ali i istorijskog sadržaja, kako bi od zaborava bilo sačuvano ono što je bilo u nekim vremenima koja su iza nas.

AA: Kako ste zadovoljni saradnjom sa predstavnicima Islamske zajednice i Katoličke crkve? Radite li na nekim zajedničkim projektima?

Vladika Gerasim: Pamtim bolje i plodonosnije dane naše saradnje. Pandemija je nažalost uspela nešto što je bilo u najavi da omete, ali iskreno se nadam boljoj saradnji u budućnosti. Saradnja je svakako potrebna kako bismo pomogli jedni drugima, jer čovek bez brige o bližnjem nije potpuni čovek, već samo materija koja duhovno prazna tumara prostranstvima beznađa. Sveto Pismo nas uči dvema glavnim zapovestima: ljubavi prema Bogu i ljubavi prema bližnjem. Te dve ljubavi su na ovim prostorima na ispitu svakodnevno.

AA: Prostor Vaše eparhija je i na udaru migrantske krize. Mnogi migranti preko Une pokušavaju kroz Hrvatsku domoći se Evrope. Kakva su Vaša iskustva sa terena?

Vladika Gerasim: Dok ne pređemo državnu granicu i ne uđemo u Veliku Kladušu mi takoreći i ne osetimo da migrantska kriza postoji, jer tek tada vidimo te izmučene i nesretne ljude kako čekaju priliku da se domognu Hrvatske i tla Evropske unije da bi otišli nekuda dalje. Još jedan momenat koji nas podseti na migrantsku krizu je taj da često možemo sresti policiju od granice prema unutrašnjosti, koji zaustavljaju sabraćaj kontrolišući sva prevozna sredstva u potrazi za otkrivanjem ilegalnih prelazaka granice.

Ipak, možda nekad ne bi zgoreg bilo da se prisetimo parabole o milostivom Samarjaninu koji je u stradalniku ugledao svog bližnjeg. Naš bližnji vrlo često nije samo onaj koji nam može pružiti pomoć, već i onaj kojem je naša pomoć preko potrebna.

AA: Na službi ste u Karlovcu, to je nedaleko od Bosne i Hercegovine, nedostaje li Vam rodni Teslić? Kakvi su kontakti sa rodnim krajem?

Vladika Gerasim: Dugo sam već u Hrvatskoj u koju sam prvi put došao kao učenik Bogoslovije sveta Tri Jerarha u duhovnom biseru Dalmacije, manastiru Krka kod Kistanja. Nakon diplomskih studija na Duhovnoj akademiji u dalekoj Moskvi, 1998. godine ponovo me put doveo pod ovo podneblje i od tada do danas nisam napuštao ove prostore. U Teslić odlazim povremeno na dan-dva, koliko mi obaveze dopuštaju.

Sve što sam duže u Hrvatskoj, sve više mi nedostaje Teslić i moje rodno Liplje u kojem sam odrastao. Iskreno verujem da sam i negde drugo na službi u Evropi ili u nekim još udaljenijim krajevima, da bi to bilo nepromenjeno, a možda bih i još više čeznuo za rodnim krajem, što je i prirodno, jer iz tog perioda odrastanja svi nosimo samo lepe uspomene koje nas vežu za naš kraj i uvek ih se sa radošću prisećamo.

Scroll To Top
Descargar musica