ARHIPASTIRSKA POUKA EPISKOPA SILUANA POVODOM VIRUSA COVID – 19

Draga mi duhovna deco u Bogočoveku Hristu,

Posmatrajući kako se strah i panika širi oko novonastalog virusa, ne štedeći ni Hrišćane, imali smo potrebu da se iz očinske brige i odgovornosti obratimo vama, svojoj bogoljubivoj pastvi, sa kratkom besedom i poukom.

U vremenu kada je svetom zavladao veliki strah i panika, kao Hrišćani smo pozvani da trezveno stojimo na čvrstom Kamenu Vere i Nade naše, Koji je Gospod Hristos.

Posmatrajući, čitajući i slušajući ono što se dešava u svetu i oko nas, strah obuzima čovekovo srce, i ukoliko nekontrolisano, prelazi u optšu paniku i borbu po svaku cenu za svoj goli život. Ovakav strah je plod podsvesnog hominiziranog uzdanja samo u silu i moć ljudsku, u spasenje koje dolazi od čoveka i čovekom; razgoneći u nama Carstvo Mira Božijeg koje nam je dato u Hristu i Hristom, od kojega se neće zbunjivati i bojati srce naše (Jn. 14, 27).

Da li smo se u celoj ovoj panici setili Gospoda Hrista?

Kako ćemo Ga se setiti kada i pored vela straha koji je pokrio čovečanstvo, ovih dana Pravoslavni Hrišćani slušaju i čitaju kako se iz bogoslužbenog prostora pojedinih hrišćanskih bogomolja izbacuje sveta vodica zbog bojazni od zaraze?! Kakva je to sveta voda od koje se čovek može zaraziti?! Zar nije ona na isceljenje i osvećenje? Sa Svetim Pričešćem uvode se mere i restrikcije?! Kakav je to Hristos u Čaši? Je li to Onaj isti koji pobedi svet – smrt, greh i đavola, ili neki drugi?

Zato danas, možda više nego ikada, Pravoslavlje treba da nepokolebljivo stoji na straži vere, da budemo trezveni i da bdijemo, da se molimo za ceo svet.

Svaka kriza je prilika data nama ljudima da se zamislimo nad svojim životom, nad time gde stojimo naspram večnog života, naspram Jevanđelja Bogočoveka Hrista.

Stojeći pred smrti, sećajući se iste svakoga dana, sa nadom na Vaskrsenje i Život Večni, bila je i ostala svakodnevnica trezvenoumnog monaštva i svetog Hrišćanstva. Virus sa kojim smo se suočili jeste baš pravi trenutak da zastanemo i da pomislimo, da li smo spremni da izađemo pred Gospoda Hrista?

Kakav je to naš život koji živimo? Kakav nam je sistem vrednosti? Da li smo u srca dece posejali seme vere ili korov prolaznosti? Šta ako nas Gospod pozove danas, kakvi ćemo se obresti pred NJim?

Imajući ovo u vidu, kao Hrišćani treba da smo uvek spremni, da živimo u veri i nadi i ljubavi, da se molimo za ceo svet, osobito za one koji su oboleli, a i one koji brinu o bolnima, neizostavljajući pri tom Jevanđelsku Istinu koja nas uči, da čoveku ni dlaka sa glave ne može propasti bez Božijeg znanja i dopuštenja (Lk. 12, 7).

Pored preventivnih mera koje preduzimamo po savetima zdravstvenih stručnjaka i državnih organa, prizvani smo kao Hrišćani da ovoga Časnog Posta sa još većim usrđem, ispoveđeni, ispitavši svoja srca, pristupamo što redovnije sa strahom Božjim i verom Svetim Tajnama.

Sveto Pričešće jeste sam Bogočovek Hristos – Izvor Života i Lekar od svih bolesti, Koji se useljava u nas, razgoneći svaku bolest, svaku smrt, svaki mrak i ovozemaljski strah.

Pored Svetog Pričešća, imamo braćo i sestre, i Svetu Bogojavljensku vodu i naforu, koju trebamo uz propisne molitve kod kuće tokom sedmice svakoga dana da uzimamo.
Treba da nam domovi zamirišu svetim tamjanom, da palimo kandilo pred svojim ikonama, da se molimo, da čitamo molitve pred svakim obrokom blagosiljajući svoju trpezu.
Neka se deca naša, poučeni primerom svojih roditelja, ohrabre verom i nadom u silu, moć i ljubav Bogočoveka Hrista koji pobedi svet.
Učinivši sa naše strane što možemo, polažemo svu svoju nadu na Gospoda, predajući se volji Božijoj koja uvek sve čini na spasenje čoveka.

U Hristu vas celivajući i blagosiljajući, sa očinskom ljubavu,

+Ep. Siluan
Episkop australijsko-novozelandski

 

Izvor: http://www.soc.org.au

Scroll To Top
Descargar musica