Dragan Čubrić � Momčilo Krković

STRADANjE SRBA U PRAVOSLAVNOJ

CRKVI U GLINI I RU�ENjE SPOMENIKA

Treće dopunjeno izdanje

Beograd 2005

S A D R � A J

  Mr Du�anka Lukić

�PREDGOVOR

  Mr. Dragan Čubrić

�POČINjENI USTA�KI ZLOČINI OSTALI

SU BEZ KAZNE, POKAJANjA I OBELE�JA

�MAJSKA LIKVIDACIJA GLINSKIH SRBA

11-13 MAJA 1941. GODINE

�MASAKRIRANjE SRPSKIH CIVILA NA

BANSKOM GRABOVCU U JULU 1941. GODINE

�USTA�KI ZLOČIN NAD SRBIMA U GLINSKOJ

PRAVOSLAVNOJ CRKVI BIO JE ISPLANIRAN

ZA ILINDANSKI PRAZNIK

�INTEGRALNI TEKST IZJAVE LjUBANA JEDNAKA

SA SVEDOČENjA PRED ZAGREBAČKIM SUDOM

�FRAGMENTI IZJAVE HILMIJE BERBEROVIĆA,

KOLjAČA SRBA U GLINSKOJ PRAVOSLAVNOJ CRKVI

�IZ REZOLUCIJE EVROPSKE UNIJE 1993. GODINE

�ZAKLjUČAK

  Dr Dinko Davidov

�IKONOSTAS AKADEMSKOG SLIKARA  

PAVLA SIMIĆA (1818-1876) UNI�TEN U GLINSKOJ CRKVI

  Mr Momčilo Krković

�IZMEĐU DVA ZLOČINA

Mr Du�anka Lukić

PREDGOVOR

Ova monografija je svedočanstvo, opomena i poziv na pamćenje brutalnog pokolja Srba u glinskoj pravoslavnoj crkvi od strane hrvatskih usta�a za vreme Drugog svetskog rata, i uni�tavanja oko 4 000 spomenika borcima NOR-a i civilnim �rtvama na prostorima Hrvatske u vremenu od 1991-1995. godine.

Jedan od priređivača Dragan Čubrić, svoj motiv da prikupi građu i opi�e svoje viđenje pokolja glinskih Srba u Prekopi, Gornjem Tabori�tu, Banskom Grabovcu i u pravoslavnoj Bogorodičinoj crkvi u Glini, ističe stavom - �Na�i poklani mučenici obavezuju nas da o njihovoj tragediji govorimo, da je opisujemo, da je ne zaboravimo i da je obele�avamo kao vizuelnu opomenu, kako se ne bi ponovilo sutra ono �to je bilo juče."

Poruka u ovoj monografiji je utoliko značajnija �to je sledom događaja, koji su se na�alost ponovili krajem dvadesetog veka, 1991-1995. godine, kada je opet goloruki srpski narod bio prinuđen da u dugim kolonama be�i pred ostra�ćenim bojovnicima hrvatskih zengi, kao i pola veka ranije pred ozlogla�enim Pavelićevim usta�ama.

Srpski narod je, da bi tada opstao u ND Hrvatskoj podigao sve oru�ane ustanke na �njenim" prostorima 1941. godine, protiv fa�izma i krvavog usta�kog terora. Srbi su svojim masovnim uče�ćem u četvorogodi�njem ratu, pomagali hrvatskim antifa�istima da im se pridru�uju u NOB-u, naročito posle kapitulacije Italije 1943. godine. Vodeća uloga srpskog naroda u antifa�ističkoj borbi je najpovoljnije odredila budući status posleratne dr�ave Hrvatske. Tu istorijsku činjenicu zvanično je priznala i Narodna vlada Hrvatske u četvrtom stavu posebne Deklaracije 22. aprila 1945. godine u Splitu.

Na�alost, novim hrvatskim Ustavom iz 1990. godine, bezobzirno su poga�ene garantovane ZAVNOH-ovske i Vladine Deklaracije o ravnopravnosti hrvatskog i srpskog naroda i sprovedene drastične mere etničkog či�ćenja Srba iz Hrvatske...

Prosečan građanin biv�e Jugoslavije znao je da je u pravoslavnoj crkvi u Glini izvr�en usta�ki pokolj Srba sa Korduna i Banije, i da je iz te bogomolje-klanice istekao potok ljudske krvi, i da je tada uspeo da pre�ivi samo Ljubo Jednak. Za čuđenje je, da je ta glinska Golgota ostala bez obele�ja! I dokle god tako bude, to okrvavljeno mesto ostaće kao mrlja u istoriji Hrvatske.

Nema ni ostataka pravoslavne crkve na mestu gde je ona postojala, ni njenog čuvenog ikonostasa, o čijoj neprocenjivoj likovnoj vrednosti i duhovnom sadr�aju saznajemo iz priloga gospodina dr Dinka Davidova. Za vreme hrvatske �Oluje" 1995. godine, uni�teno je u Glini i Spomen-obele�je sa isklesanim Krkovićevim �Narikačama" i njihovim bronzanim pektoralima, na kojima su bila ispisana imena poklanih ljudi u pravoslavnoj Bogorodičinoj crkvi.

Zbog toga pobuda gospodina Čubrića, da svoje pisano svedočanstvo o neljudskim usta�kim postupcima prema srpskom narodu u Nezavisnoj Dr�avi Hrvatskoj, ostane - ad perpetuam memoriam - kao dugotrajni podsetnik Srbima iz tih krajeva, na period njihovog totalnog istrebljivanja, zaslu�uje po�tovanje, iako u ovu kratku monografiju nisu uvr�teni mnogobrojni vidovi terora Pavelićevih usta�a i na drugim, izostavljenim i nepomenutim mestima na Baniji i Kordunu.

Mr. Dragan Čubrić

POČINjENI USTA�KI ZLOČINI OSTALI SU

BEZ KAZNE, POKAJANjA I OBELE�JA

Jo� u toku kratkotrajnog rata vojske Kraljevine Jugoslavije protiv Sila osovine, progla�ena je u Zagrebu Nezavisna Dr�ava Hrvatska 10. aprila 1941. godine. Istog dana u hrvatsku metropolu umar�irale su elitne nemačke trupe, a građani su im priredili veličanstven doček i odu�evljeno ih pozdravljali kao oslobodioce.

Sedmog dana nakon progla�enja dr�avne samosvojnosti, poglavnik dr. Ante Pavelić, sa svojim visokodu�nosnicima M. Budakom, A. Artukovićem i M. Pukom, donosi �Zakonsku odredbu za obranu naroda i dr�ave", kojom se odobravala usta�ama likvidacija Srba, Jevreja, Cigana i nepoćudnih Hrvata, iako su oni bili lojalni podanici dr�ave Hrvatske.

Pored brojnih specijalnih sudova koji su osnovani za zastra�ivanje naroda, prema Srbima je dodatno primenjivana i �Zakonska odredba o prelazu s jedne vjere na drugu''. Te odredbe podr�ao je i Papa Pije XII - uz preporuku biskupskoj konferenciji na Kaptolu, da reč PRAVOSLAVLjE treba zameniti sa �IZMATICI, jer (graeca fides - nulla fides), grčka vjera nije vjera! Dakle shodno takvim ''preporukama" Svete stolice; pravoslavci se mogu pokatoličavati!

Ne mo�e se govoriti o izvr�enim zločinima u ND Hrvatskoj a da se mimoiđe dr�avna zvanična politika koja je te zločine proizvodila, a ona je bila rasistička i usmerena na uni�tenje �nearijevaca". Genocidna politika prema srpskom narodu u NDH bila je, nesumnjivo, izgrađena na temelju rasističkog etnocentrizma "oca domovine" Ante Starčevića jo� iz druge polovine XIX veka, koja se nadovezala na ideju �velikohrvatstva" Pavla Ritera Vitezovića - a ona traje do danas! Pavelić je i od ekstremnih frankovaca preuzeo, dogradio i primenjivao metode nasilja, terora i netolerancije prema hrvatsko-srpskom zajedni�tvu - �to se najrečitije pokazalo u Drugom svetskom ratu.

�Jedan dio Srba ćemo pobiti, drugi raseliti, a ostale ćemo pokatoličiti i pretopiti u Hrvate", tako je dr. Mile Budak, ministar vera, slao preteće poruke Srbima.

�Ovo ima biti zemlja Hrvata i nikog drugog, i nema te metode koju nećemo kao usta�e upotrijebiti, da učinimo ovu zemlju hrvatskom i da je očistimo od Srba. Mi to ne tajimo, to je politika ove dr�ave, i to kad izvr�imo, izvr�it ćemo ono �to pi�e u USTA�KIM NAČELIMA." (Dr Milovan �anić, predsednik zakonodavnog odbora NDH.)

�Kod nas nema milosti. Mi znamo da velika Hrvatska mo�e opstati samo ako do korijena, jo� u koljevci, istrijebimo sve ono �to je Srpsko." (Andrija Artuković)

Najveći usta�ki ideolog dr. Mladen Lorković, podsećao je pučanstvo preko Radio-Zagreba da nastave uni�tavanje Srba i izvan granica ND Hrvatske: �Zato braćo, i djecu va�u koja se rode treba učiti da mrze Srbe."

Poglavnik NDH, dr. A. Pavelić je rekao svojim saradnicima: "Dobar usta�a je onaj koji mo�e svojim no�em da izvadi majci dijete iz utrobe". (Tajm-lajf, buks, 1978-87.)

Iz ovih par citata visokih usta�kih funkcionera, vidi se kako je bilo re�eno �srpsko pitanje" u ND Hrvatkoj.

Na tako pogubnoj usta�koj strategiji, formirana je nova, Hrvatska dr�ava - prva posle njene propasti 1097. godine, u kojoj, nakon osam i po dugih vekova, vi�e nije bilo mesta za narode druge nacionalnosti.

Sa hap�enjem, proterivanjem, pokr�tavanjem i ubijanjem pravoslavaca, paljevinama i osnivanjem konc-logora počelo je etničko či�ćenje na celoj teritoriji NDH.

Evo kako je �ime Balen prokomentarisao srpsku tragiku u svojoj knjizi �Pavelić" - Zagreb 1952.

�Pavelić je u svoj program stavio nečuven zadatak da fizički istrijebi čitav jedan narod, srpski narod, koji je sačinjavao jednu trećinu stanovni�tva njegove NDH. Masovnim pokoljima srpskog naroda koje je provodio Pavelić nema primjera u historiji, osim mo�da kod Atile, D�ingis Kana, ili Abdul Hamida."

Nezavisna Dr�ava Hrvatska je bila jedina zemlja u kojoj je, od ukupnog broja njenih stanovnika, samo u Jasenovcu ubijeno oko 16% podanika srpske nacionalnosti.

MAJSKA LIKVIDACIJA GLINSKIH SRBA

11-13 MAJA 1941. GODINE

U Pavelićevoj Nezavisnoj Dr�avi Hrvatskoj Glina je ostala bez Srba - a u Tuđmanovoj Republici Hrvatskoj Srbi su ostali bez Gline...

Pojedinačna masovna hap�enja i pokolj Srba u Glini, Veljunu i Blagaju počeli su na pravoslavni praznik Đurđevdan, i neprekidno su trajali do 13. maja 1941. godine. Prvi čovek iz Gline koji je do�iveo mučeničku smrt bio je Adam Resanović. Nevite�ki ga je ubio usta�a Joso Vrebac, inače njegov predratni kum. I Rada Ratkovića, takođe glinskog Srbina, i uva�avanog op�tinskog bele�nika, ubili su njegovi stari poznanici, �ime Naglić i Nikola Lipak - "Čuklje", usta�ki dragovoljci. Ratkovićevo ispresovano telo pronaćeno je na jukinačkoj utrini pod te�kim valjkom za kultivisanje oranja sa isčupanim brkovima i zakucanim iglama "nitnjačama" ispod nokata na rukama. Posle njegove sahrane na glinskom groblju, ti isti zlikovci, sa jo� nekoliko lokalnih usta�a, poubijali su i Ratkovićeve sinove. Dragana in�enjera i Milana studenta.

Prve selektivne �rtve u Glini bile su uvod u masovnu likvidaciju mu�kog dela srpskog stanovni�tva izr�enu od 11. do 13. maja. 1941 godine.

Ignac Haluz je, pred komisijom za utvrđivanje ratnih zločina, izjavio da je uoči hap�enja Srba u mestu Glina bilo mnogo usta�a u gostionici usta�e Jure Muretića. Oni su prije jela ustali, sklopili ruke i molili se Bogu. Pre hap�enja Srba, svetlo u Glini je bilo isključeno. Glinske i zagrebačke usta�e, uz pomoć jednog dela domaćeg stanovni�tva, pohapsili su 433 Srbina, od 12 do 60 godina, i oko 80 omladinaca iz popravili�ta - dom za prevaspitavanje. Sve pohap�ene glinske Srbe usta�e su tokom noći odvodili Jukinačkom cestom do hrvatskog sela Prekopa, i brutalno ih ubijali pored iskopanih jama na poljima ispod Had�era.

Sada je ta Jukinačka cesta Glina - Prekopa - Glina posvećena Dinku �akiću, kapitalcu među ratnim zločincima, a trebalo je da nosi trajni naziv Srpska VIA DOLOROSA! Nikola Lipak -"Čuklje" (Čuklje je bio bez dela leve ruke - prim. D. Č.) hvalio se da su u Prekopi te svibanjske noći poubijali oko 437 Srba...

Toliki broj nasilno oduzetih �ivota bio bi prevelik čak i za neku svetsku metropolu - ali u srazmeri sa Glinom, maloj banijskoj varo�ici, ta apokaliptična majska noć značila je za domicilne Srbe - totalno biolo�ko istrebljenje. Istrebljenje u ime USTA�KIH NAČEPA! Jedini glinski Srbin koji se spasao bekstvom na putu prema gubili�tu u Prekopi bio je Nikica Samard�ija. On je zapisnički ostavio op�irno autentično svedočanstvo o tragediji njegovih saplemenika.

Posle majske likvidacije glinskih Srba, Pavelić je organizatorima tog besprimeriog zločina, kao i ubicama koji su u njemu učestvovali, uputio ličnu poruku: �Ja sam ponosan na Glinu koja je prva na�la put i shvatila kako treba pravi usta�a da se bori za na�u Nezavisnu Dr�avu Hrvatsku..."

Herman Nojbaher, specijalni izaslanik nemačkog Ministarstva ino-poslova za Jugoistok zapisao je, da je NDH zemlja "najgroznijih masovnih ubistava u svetskoj istoriji" -�to se inače, ne mo�e demantovati!

Bilo bi ljudski upitati se, kada, i gde su ti Poglavnikovi zlodelnici naučili i usvojili takav krajnje neetički zanat - a usto "bili uzorni" KATOLICI?

Usta�e su, na Đurđevdan, doveli iz Veljuna u Hrvatski Blagaj 520 srpskih seljaka i izmasakrirali ih u Ti�kovoj dolini, između 8. i 9. maja 1941. godine. �Tukli smo ih krampovima i čekićima, a zatim bacali u jame... Mene je zapao red na četvrtoj partiji. Ja sam tada ubio osam ljudi isto tako �eljeznim batom, udarav�i ih dva do tri puta po glavi. Tako smo ubijali čitavu noć, sve dok nije svanulo... Ujutro smo ljude bacali u �ivi kreč, zatrpavali jamu, a onda je Mijat izorao dolinu u kojoj su bili pobijeni ljudi i posijao zob po ljudima." (Svedočenje Joze Medveda, usta�e, pred OZNO-m 1946)

�

U julu 1941. godine usta�e su poubijale 60 srpskih seljaka iz Gornjeg Tabori�ta u �umi Kobiljači, a preostalo stanovni�tvo pokrstili. Onaj deo od 298 pokatoličenih tabori�ćanskih Srba masakriran je na groblju Sovinjak krajem iste godine. Bučičko Tabori�te ostalo je bez Srba, i zatim je selo kasnije naseljavano hrvatskim prido�licama...

Godine 1991. u Gornjem Tabori�tu na kućnom broju 42 pronađen je SRBOSJEK kod Josipa Gloca, odbornika Hrvatske Demokratske Zajednice. Na ko�nom dr�aču tog koljačkog no�a i danas se mogu videti tragovi sasu�ene ljudske krvi. Pitanje je ostalo bez odgovora - da li je taj SRBOSJEK bio 50 godina pohranjen kao suvenir - ili je mo�da, bri�ljivo čuvan za reprizu!?

�

U decembru 1941. godine usta�e Maksa Luburića i Juce Rukavine, poubijali su preko 1500 ljudi i dece u Rakovom jarku i kod Lasinje - severnoi delu područja Vrginmosta.

MASAKRIRANjE SRPSKIH CIVILA

NA BANSKOM GRABOVCU U JULU 1941. GODINE

�Mi znamo kako rana peče,

- i kako boli no�...
Istina je na�a
krvlju zapisana"

(epitaf na spomeniku grabovačkim �rtvama -Jure Ka�telan)

Krajem jula 1941. godine, glinske, petrinjske i zagrebačke usta�e, dovele su na Banski Grabovac preko 1200 pohap�enih srpskih seljaka, od 16 do 60 godina starosti iz srezova: Glina, Petrinja i Dvor na Uni. Pavelićev Pokrijetni prijeki sud sve ih je proglasio �krivim" i osudio ih na smrt. Usta�e su tehniku egzekucije, nad tim nesrećnicima, primenjivali prema svojim ličnim sklonostima. Krvavi pir na Grabovcu uspelo je da pre�ivi samo sedam ljudi.

Evo za ovu priliku nekoliko delova iz neobjavljenog dnevnika dr. Juraja Perina, Hrvata, glinskog lekara, koji je predao publicisti Đuri Roksandiću 1971. godine.

�Kada je vlak krenuo iz Hrastovice, usta�e su u�urbano legitimirali putnike, a sve pravoslavce su sprovodili u susjedni vagon, iz kojeg je dopirala velika galama... Kada se vlak zaustavio na Banskom Grabovcu, usta�e su iz tog vagona na silu izvodili van isprebijane ljude. Prvi čovjek koji je izguran iz vagona bio je sav krvav od uboda bajoneta. Sve te ljude je pored vlaka dočekala druga grupa usta�a sa uperenim pu�kama na gotovs. Počeli su tada novi ubodi sa bajonetima, uz psovanje, jauke, vikanja i pu�karanja... Ubili su ga. Moja supruga, videv�i te prizore, i jo� jedna saputnica dobile su �ivčani napad... Domobranski poručnik koji je sjedio sa nama zanijemio je od �oka kao i ja..."

Dr. Perin je svoje usputno viđenje usta�kog divljanja saop�tio svom kumu dr. Juraju Reboku u Glini.

�Prve moje riječi bile su da mu ispričam �ta sam do�ivio u vlaku od Petrinje do Grabovca i osudim postupak usta�a sa pravoslavcima. Dr. Rebok je odgovorio, trebali su se pokoriti vlasti ili iseliti u Srbiju kada je to bilo određeno. Mjesto toga oni su počeli bje�ati u �umu. Dr. Perin mu je uzvratio: zar nijesu mu�ki Glinjani Srbi iz čistog mira one svibanjske noći odvedeni iz kuća, digli su ih usta�e iz kreveta i poklali. Tko će posle toga vjerovati."

�

Na Grabovačkoj poljani iza �elezničke stanice, nedaleko od Sokolskog doma, bio je stacioniran ratni logor za usta�ke jedinice, sabirno mesto i poligon surove smrti za pohap�ene ljude.

Prema svedočenju uhvaćenog usta�e Ivana Mu�kona iz Petrinje, pred komisijom za ratne zločine, zabele�eno je:

�Komandno jezgro kaznene ekspedicije na Grabovcu sačinjavali su visoki hrvatski du�nosnici: Eugen Kvaternik - Dido, zapovednik UNS-e za NDH, Bo�idar Cerovski zapovednik usta�kog redarstva u Zagrebu, Ivan Turki komandant usta�kih postrojbi sa Prijekim sudom, Dragutin Imper predstojnik Gline, Dr. Mirko Jerec veliki �upan". Ivan Mu�kon u svojoj izjavi koju je dao pred komisijom za ratne zločine, imenovao je veći broj poznatih usta�a iz Gline i Petrinje, koji su na Grabovačkom strati�tu, svirepo mučili svoje �rtve pre ubijanja.

�Mrcvarenje privedenih Srba nije bilo ni za gledanje ni za slu�anje", izjavilo je pred komisijom nekoliko pre�ivelih svedoka tog u�asa: Ani�a �teković, Stevan, Petar i Janko Jekić, Petar Stanković, Buda Popović, Jovan Orlić i Vasilj Nevajda (njihove izjave delimično su redigovane). Svi ljudi koje su usta�e dovele na Grabovac, morali su da sede na zemlji okrenuti prema velikim grobnicama, ne sluteći da će njihovu nasilnu smrt usta�e ispratiti bučno i veselo uz muziku i narodne pesme... Između bivaka i kaznene ekspedicije i iskopanih jama, bio je tambura�ki orkestar sa �enskom pevačkom grupom. Pristigli su pevajući i u svečanim �okačkim no�njama - kao da su do�li na smotru narodnog stvarala�tva.

Uz razigrano kolo sa alkoholisanim d�elatima, pesme i �enlučenja, počela je i likvidacija - na smrt osuđenih Srba.

Jedan konjanik je u galopu dojahao ispred usta�kih �atora s povijenim telom prema konjskoj grivi, i kamom u ispru�enoj ruci - kao da je bio pod Sigetom! Taj je juri�nik skrenuv�i sa �ljunkovite ceste, dovukao za sobom oguljeno telo učitelja Matijevića - sa privezanim rukama za tegleći vagijer!

U ve�tini mučenja posebno su se istakle čuntićke i petrinjske usta�e: Ive �arića, Duje Krpana, Ive Sverine, Mate Mrvića... Kasapili su na Grabovcu Đuru �tekovića, solunskog dobrovoljca. Odsekli su mu jednu a zatim drugu ruku do lakta, isto tako i obe noge do kolena. Đuro je neartikulisano zapomagao da ga ubiju -ali mu tu milost nisu učinili.

Tako je taj borac sa Kajmakčalana iz Prvog svetskog rata, okončao svoj �ivot u Drugom svetskom ratu umirući kao �ivi �torzo". Pavelićevi �mesari" u�ivali su u kasapljenju čoveka pred očima njegovog maloletnog sina Janka. Mali�an je od toga prizora onemeo.

Takav sadizam je bio perverzniji čak i od onog kada je Jakub pa�a - posle Krbavske bitke - zarobljenom banu Derenčinu kod svakog obroka stavljao na trpezu i odsečenu glavu njegovog sina!

�Dvojica usta�a su igrala po leđima Nikole Borote, �elezničara, da bi mu ispravili urođenu grbu." Samo je Nikola znao sa kakvim je bolovima umirao. Dragutin Labo�, �ef �elezničke stanice u Petrinji, izjavio je pred komisijom za utvrđivanje usta�kih zločina i ovo "kada sam 26. srpnja do�ao na Grabovac, Turki mi je rekao - odo�e i va�i �eljezničari, a Boroti smo "ispravili grbu" (Ivan Turki je bio komandant usta�kih postrojbi i predsednik Prijekog suda - prim.D.Č.)

Stjepan Pje�ak je sa svojim usta�ama poubijao iz pu�aka u teme sve kopače na dnu tek dovr�enih predubokih jama. Naredne �rtve padale su preko njih pod udarcima sekira, maljeva, no�eva... Bile su to omiljene ubistvene alatke za mučenje i masakriranje Srba na svim strati�tima Pavelićeve Nezavisne Dr�ave Hrvatske.

Usta�ki koljači su na Grabovcu, uz trodnevno orgijanje, stimulisani alkoholom i muzikom, brutalno poubijali 1200 nedu�nih srpskih civila, a grabovačku poljanu natopili sa vi�e tona njihove krvi. Zlikovci su po izvr�enom zadatku egzekutivnog �taba, u svojoj patolo�koj mr�nji prema �rtvama, prekrili srpske grobove le�evima grabovačkih pasa...

Dopisnik američke TV mre�e AVS NEWS, Sergej Bodić upitao je (1991) na konferenciji za �tampu, tada aktuelnog ministra rata Republike Hrvatske, dr. �imu Đodana - �Da li ste ikada bili na Baniji, i da li znate da je Ljuban Jednak jedini pre�iveli u pokolju Srba u glinskoj crkvi 1941. godine, ponovo u sličnoj i jo� goroj situaciji. Kuća mu je demolirana, a on prinuđen kao pre pola veka da be�i i spasava �ivot od Hrvatske narodne garde?"

�Gospodine, odgovorio je ministar rata Đodan, nemojte ovdje �iriti četničku propagandu!... Taj gospodin kog pominjete 1941. godine imao je a i sada ima projekat da uni�ti sve �to je hrvatsko."

Bilo bi ovde izli�no komentarisati zbog čega je nedoklani Ljuban Jednak, nakon 50 godina, po drugi put pobegao između kame i jame, ili pak o nivou integralne ličnosti �ime Đodana, kao resornog ministra rata Republike Hrvatske!

USTA�KI ZLOČIN NAD SRBIMA U GLINSKOJ

PRAVOSLAVNOJ CRKVI BIO JE ISPLANIRAN ZA ILINDANSKI PRAZNIK

�Čujte ovo starci,

počujte svi �igelji zemlje!

Je pi ovako �to ikad bilo u va�e dane,

il' u dane va�ih otaca?

Recite ovo svojim sinovima,

Va�i sinovi svojim sinovima,

a njihovi sinovi potonjem koljenu."

(Riječ Jahve 1, 2, 3.)

Ilindansku pesmu i molitvu zamenili su udarci no�eva, maljeva, krikova strave i u�asa u ovom genocidnom zločinu, nepoznatom u istoriji civilizacije, izvr�enom na sveti�tu i oko njega. Tada je usmrćeno 1567 ljudi sa područja Korduna i Banije. Usta�ki �misionari" hteli su pred ikonama, krstom i oltarom zatrti �ivot, kulturu, duh i veru jednog naroda.

Glavni organizator i inspirator svih počinjenih zločina u Glini, Banskom Grabovcu, Gornjem Tabori�tu, �u�njaru, Velikom Gracu, Veljunu, Blagaju, Ivanović Jarku i �ire... bio je dr. Mirko Puk¹⁾, ministar pravosuđa u NDH i visoki usta�ki funkcioneri, dr. Juraj Rebok, dr. Mirko Jerec, dr. Juraj Devčić, dr. �ime Cvetanović, Ivica Ikica, Ivica �imek, Matija Ro�anković...

�Svi mu�karci stariji od 16 do 60 godina du�ni su se prijaviti 28. jula 1941. godine u općinu Vrginmost, gdje će ih dočekati rimokatolički �upnici i prevesti ih u drugu vjeru, i time sačuvati �ivot. Tko to ne učini bit će li�en �ivota kod svoje kuće. Isto tako svaki je du�an ponijeti sa sobom biljeg od 25 kuna koji će staviti na pokr�tenicu."

Tako je glasio usta�ki poziv na �pokrst".

Srbi kojima je bio upućen taj zločinački poziv, nisu bili nekr�ten narod, ni četnici ni partizani, niti su ugro�avali stabilnost NDH. Da bi ljudi spasili svoje �ivote i postali legalni i za�tićeni podanici, trebalo je da se �pokrste". Jedan deo Srba odazvao se na konverziju - dok su ostali dovedeni prinudno. Na�alost, krajnji ishod la�nog usta�kog pokrsta, za prevarene Srbe, bio je podjednako tragičan.

�Na mnogim mjestima pokr�tavanje Srba bilo je samo izlika, da se narod lak�e sakupi, pohvata i pobije, kao �to se dogodilo u Glini, gdje su sakupljeni narod stjerali u pravoslavnu crkvu i poklali sve od reda." (�ime Balen: �Pavelić", Zagreb 1952.)

Brojna svedočanstva o usta�kom terorisanju Srba u Glini dali su njihovi sugrađani hrvatske nacionalnosti. To su bili časni članovi iz porodica Bačak, Bak�ić, Despot, Mrgan, Opačić, Prpić, Vejin, Turković, Rukavina, Kuhar, Kačkov... Značajno je i kazivanje Tome Poropatića (Ivanova), Hrvata iz Maje pored Gline, o surovosti usta�e Nikola Lipaka -"Čuklje", koji se javno hvalio kako je u glinskoj crkvi čekićem drobio "četničke" glave...

Najbitnije dokaze koje imamo o mučenju i metodama masovnog umorstva srpskih civila sa Korduna i Banije u Bogorodičnoj crkvi, dobijeni su od dvojice krunskih svedoka tog tragičnog događaja. Jedan od tih svedoka bio je nedoklani Ljuban Jednak, koji se, mo�da s Bo�jom pomoći, izvukao iz jame prepune njegovih mrtvih sunarodnika, a onaj drugi, Hilmija Berberović, koljač, mesec dana posle �polo�enog mesarskog ispita" u crkvi, uhvaćen je u Beogradu. Izjave tih svedoka, �rtve i d�elata, autentične su i zaprepa�ćujuće. Berberović je do�ao u Beograd, ne kao dezerter iz usta�ke satnije, nego kao instruiran potencijalni ubica nemačkih vojnika, jer su glave vojnika vermahta bile vrednovane, u odnosu prema srpskim glavama - jedan prema sto. Nakon saslu�anja u Specijalnoj policiji Hilmija je vraćen u NDH- u nove domoljubive �podvige"...

INTEGRALNI TEKST IZJAVE LjUBANA JEDNAKA

SA SVEDOČENjA PRED ZAGREBAČKIM SUDOM

(�ime Balen "Pavelić", Zagreb 1952.)

�... On je metnuo glavu na stol, a usta�e su mu narezale grkljan. �Pjevaj sada". Kako je on pjevao, krv mu je udarila iz grkljana na 2-3 metra daleko. Bilo je to svakako jako neugodno svima nama gledati. Kad je krv udarila prema nama, jedan mi je rekao: �Tako će biti i s nama, jaoj nama." Nato su usta�e povikali - �Udari ga no�em, majku mu njegovu..." I udarili su ga 2-3 puta no�em iza vrata, a kada je pao na pod, priskočili su mu drugi, posebno određeni, koji su mrvili glave. Priskoči�e mu dva usta�e i smrvili mu svu glavu. Zatim su ga bacili iz crkve na jedan kamion.

Tako je to i�lo - jedan kamion, pa drugi kamion itd. Kada su gotovo sve u crkvi poklali i kada broj nas �ivih spao na nas desetak, ja sam bio u jednom kutu crkve i u jednom času vidim kako nema nikoga u crkvi. Bilo nas je svega desetak. Pogledam iz kuta prema vratima i vidim usta�e kako iznose krvave i zakrvavljene ljude... Krv teče svuda po crkvi. Sve je bilo mirno, cijela crkva bila je osvijetljena svijećama. Ja preskočim na sreću - i bacim se među zaklane ljude koji su le�ali na podu. Ispru�im ruke i legnem među njih, a ostalih 5-6 nisu se mogli nikamo sakriti i tih 5-6 su zatim zaklani.

Za nekoliko časova počeli su zaklane iznositi iz crkve, jedan, drugi, treći i tako redom. Ne znam vi�e koliko ih je bilo. Ja sam ostao le�ati. Već su do�li i do mene. Idu od jednog do drugog i tuku ih no�em. Jedan stane meni na kičmu i tuče sve oko mene no�em, jednog za drugim, ovako... (pokazuje rukom). Dođe red na mene, udari me cokulom u glavu i reče: �To je sve gotovo". Kad dođe malo dalje i vidi jednog �ivog. �Eto, nemojte mene ljudi, ja sam �iv. Nemojte mene, ja nisam nikome ni�ta kriv". �Dobro", reko�e usta�e, �di�i se". On im reče: �Pa nemojte mene zaklati, ja nisam kriv, evo, već su svi ljudi ovdje poklani. Nema vi�e čovjeka koji nije ubijen". Ja sam malo okrenuo glavu, koliko sam mogao, i vidim tog čovjeka kako stoji, a ima duge brkove. On ih je i dalje molio, da ga ne zakolju. Usta�e ga pitaju koga sve ima, a on im odgovara da ima jednu sestru od 18 godina, a drugu od 22 godine. �Hoće� li meni dati onu sestru od 18 godina", a drugi pita: �Hoće� li meni dati onu od 22 godine". Kada sam ja opet malo digao glavu, vidio sam kako ga jedan usta�a dr�i za jednu ruku, a drugi za drugu ruku. Jedan ga pali svijećom, i vidim -gore mu brkovi. Onda su počeli �ivome paliti oči. To su bile neizdr�ive muke, mislim najveće muke na svijetu. Kad su mu spalili jedno oko i počeli paliti drugo, čovjek zaviče, a jedan ga usta�a tuče kundakom u kičmu. �A jao" vikao je čovjek. Oni su mu i dalje palili drugo oko, a zatim ga oborili na zemlju i smrvili mu glavu. Udarali su ga no�em u rebra i svega ga izboli. Kada su mu mrvili glavu, dijelovi lubanje pr�tili su mu na sve strane i padali po meni.

Već je kamion po peti puta dolazio po ove ljude. Usta�e su ih iznosili van iz crkve. Mene su primili jedan za ruke, a jedan za noge i nosili me van. Ni�ta nisam govorio. Mene su bacili na kamion, na kojemu su poklani ljudi bili poslagani u tri hrpe, svi potrbu�ke. Kada su mene bacili na treću hrpu, ona se nagnula i svalila se. Ja sam udario glavom o daske. Po�to je ovaj kamion bio pretrpan, bacili su me na drugi kamion. Jedan me primio za noge i vukao me van, tako da sam si sva leđa izgrebao, a kada me je izvukao, udario mi glavom o kamen da mi je lubanja napukla. Bacili su me na drugi kamion gdje je već bilo le�ina, a zatim na mene jo� bacili 4-5 zaklanih ljudi. Jedan od zaklanih pao je na mene tako da mi je njegov prerezani grkljan do�ao upravo na usta. Bilo mi je jako neugodno, jer me je svega zalila njegova krv. Krv mi je tekla u oči, u usta, i niz cijelo tijelo. Jedan usta�a ka�e: �Je li mrtav? - Mrtav je", odgovori drugi. Pregledali su crkvu, nije li jo� netko ostao. Nisu znali za onu trojicu koja su se sakrila u oltaru. Kako sam kasnije čuo, ova trojica ostala su u crkvi dva dana, a treću noć popeli su se na toranj i tra�ili od ljudi vode. Usta�e su na njih pucali i svu trojicu pobili.

Nakon toga krenuo je kamion s poklanim ljudima, u kojem sam se i ja nalazio. One koji su pratili na� kamion, opomenuli su : �Pazite dobro je li tko �iv ostao. Ako je koji gdje �iv ostao, bolje da se ne vraćate u Glinu''.

Mislim ja, jo� sam �iv i jo� ima nade da ću �iv ostati. Krenuo je kamion preko Jukinaca i Prekope, ja malo nadignem glavu vidim kako sjede dva usta�e, �ute i ni�ta ne govore. Znam da je kamion zakrenuo desno prema Novom Selu. Ja sam poznavao taj teren. Kamion je krenuo preko njive, a kada se zaustavio, već su ga dočekali usta�e �trajbari", koji su počeli le�ine izbacivati iz kamiona. Dotjerali su kamion tik uz jamu, da bi lak�e u nju izbacivali ljude. Jedna je jama već bila prepuna. Mene su primili za noge i za glavu i bacili u jamu.

Bio sam zguren, četiri do pet su mi bacili preko nogu, jedna �enska je davala znakove �ivota. Ajme, �to sve nisu od nje radili. Silovali su je nad jamom, ona jauče i viče. �Odakle si ti?" - upitali su je. Ja sam učiteljica iz Bovića. Onda su je udarili u glavu i ona padne u jamu. Kada, jedan ka�e drugome: �Ajde, ka�e, da nema zlatni prsten, to će se dati prodati" I jedan siđe, nađe na lijevoj ruci prsten i reče: �To će se dati prodati." Tamo nad jamom stajali su usta�e i tukli s čekićem i sjekirama. Dođe jedan kamion, pa drugi, pa treći, pa četvrti. Moglo se samo čuti gdje čovjek rida: �Joj, djeco moja, joj, majko moja, pa nikom nisam ni�ta kriv". Napola �ivoga udarali su jedan do dvaputa sjekirom ili čekićem. Nisam mogao vidjeti koliko je jama dugačka, nego sam samo čuo jauk ljudi. Kada su te istrpali iz kamiona, dolaze novi. Tu su tri jame jedna do druge. Jednu su natrpali punu, gdje nisam bio. Poda mnom je bilo oko 100 ljudi. Preko mene le�ali su četiri do pet. Slu�am ja: umirilo se sve, ni�ta se ne čuje. Ja malo okrenem glavu i vidim da se ne�to miče i čujem gdje jedan usta�a govori: �Slu�ajte, ljudi, neće oni svi stati tu, treba njih prebaciti u drugu jamu i trebat ćemo ih slo�iti lijepo, da ih �to vi�e stane". Tu dva dođo�e pa poče�e odnositi. Dođe red i na one, koji su bačeni meni preko nogu. Bace jednog, drugog i trećeg, a jedan koji je bio na donjem kraju, taj se micao: �Majku im... evo ih �ivih, pucaj u onaj ćo�ak". Garili oni dva do tri puta i jedan mene pogodi u nogu. Udari se (svjedok pokazuje mjesto iznad koljena, gdje je bio ranjen), vidim ja, ide krv niz nogu. Ja malo poku�am mogu li micati prstima i vidim: dobro, nije prebijena kost.

Kada su bacali one s mene, primili su i mene za ruke, da će me baciti na drugi kraj. Tada su vidjeli da imam debelu ličku majicu. �Ovaj ima dobru haljinicu, ovo treba svući s njega". Uhvatili su me za ruke i svukli majicu s mene. Ja sam prestao disati. Okrenuli su mi lice k zemlji i pru�ili noge. Ali u meni je bila nada da ću odatle �iv izići. Umirim se, a oni izi�li van. Niti se �to čuje, nitko ne govori. Ja pogledam oko sebe i vidim da se ne�to miče. Ne znam �to je je li usta�a ili �to. Počela je padati ki�ica. Vidim netko se �ulja, ja bolje pogledam - ide čovjek na nogama i rukama. Zgurio sam se, Dođe čovjek i pita me: �Jesi li �iv?" Ne znam ni�ta tko je, pa se ne javljam. On se opet pru�i dalje u jami. Kada za nekoliko, opet ide k meni. Ide na rukama i nogama, dođe k meni i pita: �Jesi li �iv?" �Jesam". Pa �to ćemo mi: �Slu�aj, bje�mo van". Ja odem u jedan ćo�ak, a on u drugi. Malo se obazrem -tamo ima 30 do 40 usta�a oko jednoga i taj im govori. Ja preko te �ice, pa u kukuruz, da čujem �to od toga. Nisam ni�ta čuo. Onaj drugi nije okrenuo za mnom, okrenuo je u drugo selo. Njega je rodbina izdala, pa su ga treći dan ubili usta�e. Ja okrenuo ispod Novog Sela i dođem u Majsku Poljanu ujaku."

 FRAGMENTI IZJAVE HILMIJE BERBEROVIĆA,

KOLjAČA SRBA U GLINSKOJ PRAVOSLAVNOJ CRKVI

Istorijski arhiv Beograda UGB IV IV-146/32)

Ubijanje je vr�eno na taj način �to smo neke udarali pravo u srce, neke klali preko vrata, a neke udarali gđe stignemo. Ako neki Srbin ne bi bio od prvog udarca smrtno pogođen, toga usta�e priklali no�em. Za vrijeme klanja nije gorjela svjetlost u crkvi, već su bili određeni specijalni vojnici koji su rukama dr�ali baterijske električne lampe i time nam osvjetljivali prostor. U vi�e mahova desilo se da je neki Srbin naletio na nas pesnicom, ili pak da je nekoga udario nogom, ali je taj bio odmah iskasapljen. Za vrijeme ovoga klanja bila je u crkvi velika galama. Prisutni Srbi vikali su ��ivio Kralj Petar", ��ivjela Jugoslavija", ��ivjela Kraljica Marija", ��ivjela Srbija", �Dole usta�e", �Dole Pavelić", itd. Klanje je počinjalo u 22 sata uveče, a trajalo je do dva sata (po ponoći). Za sve vrijeme dok je posljednji Srbin bio �iv, ove su manifestacije trajale. Ovako klanje u crkvi desilo se sedam do osam puta, a ja sam učestvovao tri puta. Za vrijeme klanja svi smo bili toliko uprljani krvi, da se uniforma nije mogla očistiti, već smo je zamjenjivali u magacinu, a kasnije se prala. Crkva je poslije svakog klanja prana. Kad se klanje zavr�ilo, dolazili su kamioni i nosili le�eve..."

�

Među poznatim glinskim usta�ama bili su po zlu jo� poznatiji Francek Butorac, mesar, Joso �inić, mesar, Pavao Kalajd�ić, Anton Gor�eta, Financ �ivčić, braća Stipo i Nikica Vidaković, braća Pajo, Stevo i Nikola Kre�talica, Janko Kihalić, �ime Naglić! Neke usta�e su, jo� za vreme majskih zločina u Glini, otkrivali svoj primitivizam i �hrabrost", brisanjem okrvavljenih no�eva - jezikom, a u toku julske �Vartolomejske noći" u pravoslavnoj crkvi, braća Kre�talica i Janko Kihalić vadili su srca iz umirućih �rtava i poku�ali da ih ispeku u kafani Ljerke Zibar - �to je ona sa gnu�anjem odbila da uradi. Usta�e Nikola Lipak Čukljo i Stevo Mulac, takođe su iskazali svoj kanibalski poriv prema glinskim �rtvama. Ustupili su svoje oranice da se na njima iskopaju grobnice za poubijane Srbe, da bi se na njima udvostručili prinosi. Tom ogavnom slučaju nameće se jedan suprotan primer sa ostrva Vida iz Prvog svetskog rata. Janus Janulis, iz sela Agios Mateos, pastir, ali liturgijski obo�en, preporučio je svojim sinovima da ne obrađuju ono zemlji�te koje pokriva kosti srpskih vojnika iz Drinske divizije, �to su ostale izvan svoje domovine. Ta dvojica hri�ćana (Latina i Vizantinca) jasno su pokazala disproporciju moralnog odnosa prema kultu mrtvih i - kultu zamlje! U prilog ove moralne razlike, mo�e da se navede jo� jedno poređenje dvojice prosvećenijih hri�ćana - onih sa �Parnasa"

Posle aneksije Bosne i Hercegovine, Aleksa �antić se s pesmom OSTAJTE OVDJE humano obratio ne samo Hri�ćanima - nego i muslimanima-Anadolcima, potomcima vi�evekovnih okupatora, da ne odlaze sa tih prostora... dok je Mile Budak svojim kom�ijama Srbima ostra�ćeno klicao s rimovanom pretnjom: BJE�TE PSINE PREKO DRINE!

Fra Miroslav Filipović, sotona u mantiji, obećavao je svojim usta�ama indulgencije za zločine nad srpskim narodom. �Ubijajte, a ja ću vas razrije�iti grijehova"! On je u osnovnoj �koli u Krivaji poklao male pravoslavne đake u prisustvu �okiranih muslimanskih i katoličkih mali�ana i njihove učiteljice Mare �unjik Hrvatice, koja je od u�asnog prizora poludela...

Taj morbidni koljač, fra "Sotona", pokazao je pred svojim usta�ama ličnim primerom kako treba ubijati nemilosrdno - i u ekstazi, tako �to je ispio ča�u punu krvi iz arterija tek zaklanog čoveka, i u ritualnom zanosu izgovorio- "Ala je slatka partizanska krv"! Jasno je stoga, �to je Pavelić preko takvih i sličnih "fra Sotona" mogao uspe�no da podstiče i glorifikuje usta�ki varvarizam u NDH.

Fra Dionisije Juričev²⁾ �ef vjerskog odjela u vladi ND Hrvatske, je blagosiljao usta�e pred polazak na likvidaciju Srba: �Koljite ih po crkvama da izgube vjeru u Boga!" I ubijali su ih po pravoslavnim crkvama u GLINI, KOLARIĆU, SADILOVCU, DOBROM SELU, ZBORI�TU, VELIKOJ KLADU�I, DRAKSENIĆU... i poru�ili oko 700 crkvenih objekata do kraja Drugog svetskog rata. �tedeći municiju, usta�e su za brutalno ubijanje svojih �rtava, radije koristile sekire, kame, maljeve, testere...

Italijanski pisac C.Malaparte je u svom romanu KARUTT (Vallecchi Editore S.p. A. Firenze) u svojstvu ratnog dopisnika, opisao slu�beni susret sa poglavnikom dr. Antom Pavelićem 1941. godine. Malaparte je na poglavnikovom pisaćem stolu video kotaricu od vrbovog pruća sa oči�ćenim ostrigama - tako mu se učinilo. �To su ostrige iz Dalmacije? - upitao sam poglavnika. Ante Pavelić di�e poklopac pokazujući mi te plodove mora, tu ljigavu i pihtijastu masu ostriga, reče sme�eći se na onaj njemu svojstven način: - To je poklon mojih vjernih usta�a: ovdje ima dvadeset kilograma ljudskih očiju".

Svi takvi sado-zločinci, kanibali i nekrofili, koji su u�ivali u predsmrtnom mučenju svojih �rtava, kao i i oni koji tako rade i danas, pripadaju ljudskom rodu samo antropolo�ki - dok je njihov mentalni supstrat ispod nivoa reptila. Bez obzira da li takvi zločinci dolaze iz Zagreba ili Tirane, Va�ingtona ili Beograda...

Po zavr�etku II svetskog rata, u Hrvatskoj je počelo uni�tavanje svekolikih tragova usta�kih zločina koji su preostali iz vremena Pavelićevog fa�ističkog terora.To je nesumnjivo pokazala i Komisija za ratne zločine kada je radila na ekshumaciji glinskih �rtava na prekopskim njivama 1947. godine. Za to iskopavanje bili su anga�ovani i me�tani iz hrvatskih sela, Prekope, Kihalca, Had�era, Marin broda.

Zameralo se tada članovima te Komisije, a mnogo vi�e ne�to kasnije, �to su tako značajnu ekshumaciju obradili neprofesionalno, povr�no - i bez naučne akribije. Sem prebrojavanja �rtava i njihovog prenosa u glinsku kosturnicu, nije napravljen nijedan foto-zapis za istorijsku građu. Naknadno se pokazalo da to nije bio slučajan propust! Ekshumirane �rtve su i numerički bile nepotpune, jer je četvrta grobnica ispod Had�era ostala neotkrivena, pa ona i dalje "pothranjuje" �itarice na njivi potomaka Nikole Lipaka-Čuklje, ili Stjepana Mulca. Zapremine tih jama koje su napunjene iskasapljenim srpskim telima, nisu bile ispod 150 m³. Za�to tada članovi Komisije, ni anga�ovani hrvatski seljaci, i tu grobnicu nisu locirali - a mogli su? Lakonski odgovor na ovo pitanje mogao bi se svesti najvi�e u dve reči - nisu hteli, ili - nisu smeli.

Regionalnim komisijama za utvrđivanje zločina u Drugom svetskom ratu bilo je preporučeno (1948.) ispred vlade FNRJ, da obustave dalja istra�ivanja, a da prikupljene dokazne materijale arhiviraju pod oznakom DR�AVNA TAJNA! Od tog vremena je, na terenu i drugde, nastavljeno intezivnije brisanje i prekrajanje istorijskih svedočanstava o počinjenom usta�kom teroru nad golorukim srpskim narodom u NDH-naročito onom u glinskoj pravoslavnoj crkvi! A u Glini su jo� tada, na samom gradskom omfalosu, �trčale podkorovljene crkvene ru�evine kao vidljivi tragovi besprimerne ljudske tragedije!

Dodatno je bilo nehumano i zloćudno istrajavanje vodećh zvaničnika Hrvatske, da glinsku istinu i ispoljeno arhajsko divlja�tvo Pavelićevih d�elata podupiru strategijom zaborava - umesto da su to okrvavljeno svetili�te dostojno obele�ili kao podsetnik za istorijsko pamćenje!

Nije ostalo nepoznato, da su svi tada�nji odgovorni činioci, kojima je fenomen glinske tragedije bio predmet za razmi�ljanja, bili u sukobu sa dilemom: Kako obele�iti - ili prikriti tu srpsku Golgotu? Da li o njoj reći punu istinu - ili je krivotvoriti?

Povodom desetogodi�njice tragičnog događaja na tom svetom mestu, na inicijativu Saveza boraca NOR-a Op�tine Glina, to crkvi�te je bilo oči�ćeno do temelja, a delovi preostalih zidova su konzervirani. Predlagano je tada, da se identifikuju sve �rtve usta�kog masakra Srba - na prekopskim poljima i onih u glinskoj crkvi, a da se njihova imena odliju u bronzi i postave na apsidni prostor - kako 6i se dobilo autentično Spomen obele�je.

Takvu racionalnu ideju iz Gline, zakočili su na početku moćnici iz "senke" partijskog vrha Hrvatske, s napomenom da jo� "nije trend" za obele�avanje spomen mesta �rtvama fa�ističkog terora, pogotovo ne bez saglasnosti Saborskih foruma Hrvatske. Zagreb je u međuvremenu nametnuo svoju viziju memorijalnog re�enja, koje će biti usklađeno sa tobo�e urbanističkim planom o prostornom uređenju naju�eg gradskog jezgra.

Razumljivo je �to je Zagreb stopirao Glinsku inicijativu, jer bi zasigurno te konzervirane crkvene krhotine vi�e smetale političarima - nego urbanistima.

Odlučujući faktori sa vi�eg mesta uzurpirali su ceo kompleks crkveno-pravoslavnog zemlji�ta, kao simbol stradanja srpskog naroda, i uklonili sa njega sve materijalne ostatke, tako besprekorno, da ni savremeni "�liman" ne bi uspeo ni sa geoelektronskim skenerom da detektuje da je na tom mestu ikad postojalo neko svetili�te - izuzev onog koje se, kao svedočanstvo, nalazi jo� samo na arhiviranoj katastarskoj mapi iz XIX veka.

Na prekopanom crkvi�tu izgrađen je i otvoren Spomen-dom 1972. godine, a ispred njegovog ulaza je bila postavljena Augustinčićeva skulptura "Majka sa djetetom" - valjda, kao personifikacija "novog �ivota"... Idejno, ni jedno od ta dva znamenja nije evociralo tragizam srpskih parohijana koji se dogodio u njihovoj crkvi - zbog čega, mo�da ne bi trebalo sumnjičiti njihove autore. Jer sa glinskim memorijalnim obele�jem, samovoljno su manipulisali predestinirani hrvatski nacionalisti. Te mračne snage iz političkog �ivota, doprinele su tome �to je Spomen-dom (za nespomeničke namene) izgrađen na oltarskom mestu biv�e pravoslavne crkve, i �to je uva�eni maestro Augustinčić ostao neobave�ten o tome da će njegov kip "MAJKA SA DJETETOM" "krasiti" najkrvavije banijsko strati�te u Glini. A da je to autoru te skulpture bilo predočeno od Zagrebačkih naručilaca, verovatno da on tu bronzanu "Majku" ne bi odenuo sa jasnim etnografskim oznakama iz hrvatskog Zagorja.

Očigledno je , da se ta provokativna "Zagorka" nije slučajno preselila na Baniju da 6i "naricala" za glinskim mučenicima, nego zato da bi prenela jasnu poruku kako će u buduće na tim prostorima ZAGORKE rađati decu - a ne one majke sa pregačama!

Regionalni Zavod za za�titu spomenika kulture iz Zagreba, uneo je to podmetnuto idejno re�enje Spomen-obele�ja iz 1972,godine u registar spomenika s nazivom MJESTO STRADANjA NARODA! Pod zavedenim brojem 391 nema �irih podataka o tome koji je to narod stradao, na koji način, u kolikom broju, od koga - i konačno ZA�TO?

IZ REZOLUCIJE EVROPSKE UNIJE 1993. GODINE

Na poku�aj prećutkivanja zločina nad delovima bilo kog naroda u Drugom svetskom ratu, Evropska unija je donela Rezoluciju 1993. godine, koja nala�e svim vladama da ne kriju ni jednu činjenicu, niti bilo �ta �to prikazuje nacistička nedela.

Svaka zemlja bi morala čak da predvidi i zakonske kazne za one koji negiraju postojanje zločina u Drugom svetskom ratu, koji umanjuju, prikrivaju ili koriste simbole iz tog rata. Da li je tragičnije ako o tome neke vlade nisu ni�ta znale, ili da su znale, a nisu po�tovale.

Nemareći za naloge EVROPSKE UNIJE, u Tuđmanovoj RH ni jedna preporuka iz ove Rezolucije nije bila prihvaćena - mada za to ima istorijskih činjenica na pretek. Da li su one bile izostavljene zbog nespremnosti novih vlasti da se suoče sa endehazijskom mračnom pro�lo�ću, ili iz nekih drugih razloga, svejedno je. Stoga nam se nameće pretpostavka, da odgovorni faktori u toj dr�avi i dalje oklevaju da donesu normirani zakon s kojim bi se sankcionisalo poricanje i favorizovanje usta�kih zločina, kao i upotreba njihovih insignacija.

Re�imsko skrivanje istine o planiranom genocidu nad srpskim narodom na tlu NDH u Drugom svetskom ratu, nesumnjivo je olak�alo Tuđmanu i hrvatskom Vrhovni�tvu da ga ponove i okončaju u "Domovinskom ratu" 1991 - 95. godine. Samo tokom vojne operacije "Oluja" izvedena je nasilna deportacija - fizički i metafizički - preko 250 000 obespravljenih srpskih civila "ispred nosa" pasivnih vojnika UNPROFOR-a. Na�alost, ovaj zločin nije optu�en, nije ka�njen pa čak ni prekoren od Međunarodne zajednice, �to upućuje na onu uvek aktuelnu Trazimahovu tezu: "da pravednost nije ni�ta drugo nego korist jačega"!

Ovaj masovni egzodus, bez presedana u istoriji civilizovanog sveta, u etnički kroatizovanoj republici se do�ivljava kao zavr�ni čin - sausa finita est - "povijesne te�nje hrvatskog pučanstva" za svojom suverenom dr�avom - ali bez Srba!

Skandaloznim falsifikatima se preinačuju i umanjuju neporecivi dokazi o pojedinačnim i masovnim �rtvama usta�kog terora. Ne samo u konc - logorima, nego i na onim preoranim, zabetoniranim i preoblikovanim srpskim gubili�tima na svekolikom zemljopisnom prostoru ratne i posleratne Hrvatske.

Da bi se bar donekle naslutile dimenzije tragike srpskog naroda u NDH, nu�no je da se pomenu makar neka mesta i lokaliteti usta�kih zlodela na kojima su oni ubijali - bez hri�ćanskog milosrđa, ljudskog dostojanstva i vojničke časti:

Glina, kompleks logora Jasenovac, Gradina, Prekopa, Grabovac, Topusko, Golubnjača, Kolarić, Draksenić, Drakulići, Dobro selo, Velika Kladu�a, Zbori�te, Sadilovac, Palanči�te, Motike, Jadovno, �aranova jama, Prebilovci, Veljun, Mistra, Dubičke krečane, Gudovac, �tikade, Divoselo, Donja Suvaja...

Pavelićeva fa�istička vojska u Sisku je ubila i bacila u Savu preko 500 srpskih civila 4. maja 1945. godine, samo par dana pre zvanične kapitulacije Nemačke. Međutim, to nisu bili i poslednji usta�ki zločini!

Sva srpska strati�ta koja su topografisana na prilo�enoj karti usta�kog genocida, mogla bi se simbolički nazvati zajedničkim imenom - SRPSKE GOLGOTE - iako se ta mesta međusobno razlikuju po toponimima!

A da je zata�kavanje i prećutkivanje naci-usta�kog bezumlja takođe zločin, i da ono ne mo�e zauvek ostati hermetično, vidi se i na kraju ovog osvrta na izvedene preporuke iz Rezolucije EU.

�Pre neki dan na�ao sam se u dru�tvu mlađih ljudi

gdje se pored ostaloga razgovaralo i o Blajburgu.

Kada sam spomenuo stravičan pokolj Srba u glinskoj crkvi,

ustanovilo se da nitko od njih nije ni čuo

za taj zločin bez presedana. Eto, to me ponukalo

da na 61. godi�njicu toga zločina podsjetim na svu njegovu

svirepost, a imajući na umu onu latinsku: historia magistra vitae

est, ali i saznanje da se historija i ponavlja".

(Fragment iz napisa J. Potočnjaka

�Pokolj Srba u Glinskoj crkvi", Hrvatska ljevica 2002.)

ZAKLjUČAK

U ovoj monografiji su objedinjena delimična ali autentična svedočanstva o masovnim usta�kim zločinima nad Srbima iz Gline, Vrginmosta, Bosanske Dubice i drugih mesta iz njihove okoline.

Ova katalogizacija nedu�nih stradalnika je samo deo jednog poglavlja "Srpske knjige mrtvih" koja je pripremljena s namerom da podseća Srbe sa Korduna i Banije i Bosanske krajine, na svu tragiku njihove sabraće, koju su fanatizovani Pavelićevi d�elati poubijali u vremenu fa�ističkog poretka NDH 1941.-45. godine.

Na�alost pravosuđe FNRJ i federalne jedinice republike Hrvatske nije osudilo kvinsli�ku NDH za počinjene zločine genocida. Naprotiv, istinu o usta�kom istrebljenju srpskog naroda u ratu -AGITPROP CK KPJ i KP Hrvatske decenijama su tu činjenicu zatirali u miru. Ni dana�nje jugoslovenske vlasti ne mogu se osloboditi nasleđenog potiskivanja dokaza o svirepom usta�kom teroru nad srpskim �ivljem, niti su zainteresovane da javno prezentiraju raspolo�iva i neoboriva svedočanstva o zločinu protiv čovečnosti. Takav nemar, one prethodne i ove aktuelne vlasti, ide na ruku kloniranim hrvatskim �ovinistima koji negiraju, i bri�u �do beline hartije" sve tragove genocida, kako one iz Drugog svetskog rata tako i iz ovog �domovinskog" 1991-1995. godine - kao da zločina nad Srbima u Hrvatskoj nije ni bilo!

U periodu osamostaljivanja Republike Hrvatske, na njenim je prostorima dignuto u vazduh oko 4000 spomenika borcima NOR-a i civilnim �rtvama. Nije ostalo po�teđeno ni ono monumentalno obele�je �to je bilo posvećeno senima poklanih Srba u glinskoj pravoslavnoj crkvi, koje je izgrađivano sa prekidima od 1990 -1995. godine,

To obele�je, tek �to je bilo postavljeno, otkriveno i prigodno osve�tano - minirano je samo nekoliko dana kasnije.

Taj vandalski čin je izvela hrvatska oru�ana sila početkom "Oluje" u avgustu 1995. godine, Sa spomenikom uni�tene su i bronzane ploče sa imenima 2000 masakriranih Srba u Prekopi i glinskoj crkvi. Identifikovane �rtve na tim pločama su posle 54 godine podupiranog zaborava - prvi put bile dostupne javnosti svega nekoliko dana. Neemancipovani reditelji i izvođači ovog duhovnog genocida, koji su rafalima i bombama razneli 80 bronzanih ploča u Glini - ne razlikuju se od onih ekstremista - koji su tih dana u Zagrebu, uni�tili 40.000 kompleta JUGOSLOVENSKE ENCIKLOPEDIJE!

Tuđmanovo shvatanje demokratije u odnosu prema srpskom narodu u Republici Hrvatskoj, i na takav način se nedvosmisleno potvrdilo kao ONOMATOPEJA Pavelićeve ND Hrvatske.

�

Na�i preklani mučenici nas obavezuju da o njihovoj tragediji govorimo, da je opisujemo, da je ne zaboravimo, da je obele�avamo kao vizuelnu opomenu - da se ne bi ponovilo sutra ono �to je bilo juče.

Tragične događaje iz na�e zajedničke pro�losti mi ne mo�emo izmeniti - ali ih mo�emo dostojno obele�iti, ako ne u ud�benicima, onda makar odgovarajućim "krajputa�ima", koji počinioce zločina neće amnestirati - ali, ni okriviti one koji u njemu nisu učestvovali.

��

Srbi u Hrvatskoj su bili ravnopravan narod sve do Saborskog izglasavanja novog Ustava 1990. godine, koji ih je stupanjem na snagu, degradirao na nivo nacionalne manjine.

Pri tom je, ne slučajno, zanemarena bitna istorijska činjenica, da je zapravo ba� ta srpska "manjina" kroz četvorogodi�nju borbu protiv fa�izma doprinela da se kvislin�ka NDH "bezgre�no" prestroji iz Hitlerovog tabora u Demokratsku dr�avu Hrvatsku.

Pet godina posle dono�enja Ustava (1995.) Hrvatska armija je u sadejstvu sa paravojnim jedinicama i stranim plaćenicima, pod �iframa BLjESAK i OLUJA, izvr�ila munjevit napad (Hrvatski blickrig) na Zapadnu Slavoniju, Baniju, Kordun, Liku i Kninsku krajinu s ciljem da se sa tih prostora zauvek protera srpsko stanovni�tvo.

U TOKU ORU�ANE AKCIJE OLUJA OKONČANO JE ETNIČKO ČI�ĆENjE REPUBLIKE HRVATSKE, A "OLUJNI" 5. AVGUST 1995. GODINE INTABULIRAN U DR�AVNI KALENDAR KAO NAJZNAČAJNIJI DOGAĐAJ U HRVATSKOJ POVJESTI (POSLE NjENOG PADA POD VLAST UGARA 1097.) I SLAVI SE KAO NACIONALNI PRAZNIK POD BAROKNIM NAZIVOM - DAN DOMOVINSKE ZAHVALNOSTI.

Dr Dinko Davidov

IKONOSTAS AKADEMSKOG SLIKARA PAVLA SIMIĆA (1818-1876)

UNI�TEN U GLINSKOJ CRKVI

Tokom četiri godine svoje vladavine usta�ka Nezavisna Dr�ava Hrvatska ispoljila je monstruoznu aktivnost totalnog genocida: uni�tavanje srpskog naroda i njegovog istorijskog postojanja.

Takvu zločinačku delatnost nije ispoljila ni nemačka okupatorska vojska u Srbiji. Tragični događaji u srpskim crkvama u NDH, posebno u Glini, imali su, dakle, dva vida genocida: 1. Klanje Srba u hramu, 2. Uni�tavanje hrama kao srpskog pravoslavnog spomenika kulture.

U glinskoj crkvi uni�ten je ikonostas i zidni �ivopis Pavla Simića, jednog od najznačajnijih srpskih slikara 19. veka.

Pavle Simić je rođen u Novom Sadu gde je posle zavr�enih slikarskih studija na bečkoj Akademiji imao stalni atelje sa saradnicima. Osnovne slikarske pouke primio je od poznatog baroknog slikara Teodora Ilića Če�ljara prilikom njegovog slikanja ikona za oltarsku pregradu u Staroj Kanji�i. Kraće vreme je radio u ateljeu Talijana Alojzija Kastanje koji je dr�ao slikarsku radionicu u Novom Sadu. Posle ovih priprema upisao je studije u Beču, gde je već na trećoj godini odlikovan slikarskom nagradom barona Gundla. Simić je na studijama proveo pet godina, a potom se nastanio u Novom Sadu. Prvi veći slikarski rad je njegov ikonostas u mestu Rumenka kraj Novog Sada. To delo je dobro primljeno u Bačkoj i Sremu a potom se njegova slava �irila i po ostalim oblastima Karlovačke mitropolije. Slikao je ikonostas u manastiru Kuve�dinu, Đurđevu, Senti, Novom Sadu (Nikolajevska crkva), Ba�aidu, manastiru Orahovici u Somboru i u jo� nekim mestima.

Ugovor i predračun za slikanje ikona za ikonostas u Glini sklopio je sa Crkvenom op�tinom 5. avgusta 1866. ali je slikarski rad zavr�io 1872-1873. Duborezbariju ikonostasa izradio je novosadski majstor ove ve�tine Nemac Josif Kistner a Pavle Simić je, takođe, sve ikone naslikao u svom novosadskom ateljeu.

U Simićevom predračunu navedene su ikone koje je slikao za glinsku crkvu, i taj popis je sada jedini dokument o sadr�aju oltarske pregrade, pa ga ovde donosim u izvodu: �...u gornjem spratu Raspjatije, sa obe strane Bogorodica i Jovan Bogoslov i 12 apostola, a pod krstom Molenije. Praznične ikone: Ro�destvo Bogorodice, Kr�tenje Hristovo, Vaskrsenje Hristovo, Vaznesenje, Silazak svetog Duha, Preobra�enje. Praznične ikone: Isus Hristos, Bogorodica, Sveti Nikola, Sveti Jovan. Vi�e dveri Tajna večera. Na prestonim ikonama: Uspenje Bogorodice, Rođenje svetog Jovana, Vozdvi�enje časnog krsta i Vavedenje Bogorodice. U soklu ispod prestonih ikona, Hristos i Samarjanka, Put u Egipat, Usekovanje glave Jovana Preteče, Čudo svetog oca Nikolaja. Na carskim dverima Blagovesti, Bogorodica i arh. Gavril. Na pevnicama: Car David i Jovan Damaskin. U episkopskom tronu: Sveti Sava." Osim ikonostasa, Pavle Simić je naslikao i dvanaest prazničnih-celivajućih ikona. Na prvom svodu ispred ikonostasa naslikana je velika zidna kompozicija Sveta Trojica, a u oltarskom prostoru, takođe, zidna kompozicija Silazak svetog Duha.

Iz ovog sa�etog pregleda umetničkog sadr�aja crkve u Glini saznaje se da je ona predstavljala malu galeriju srpskog crkvenog slikarstva epohe romantizma. Zločin u crkvi u Glini pripada istoriji ovoga grada ali i istoriji srpske umetnosti. U toj crkvi, najvećoj stradalnici srpske ratne sudbine, uni�teni su �ivoti ljudi, ali su uni�teni i njihovi preci, matične knjige rođenih, venčanih i umrlih, bogoslu�bene knjige i veličanstven ikonostas Pavla Simića.

Mr Momčilo Krković

IZMEĐU DVA ZLOČINA

Spomen-obele�je u Glini ima dosta sličnosti sa zidanjem Skadra na Bojani, samo �to je ono legenda a ovo stvarnost u kojoj je licemerje vrhunska odrednica.

Zna se da je u glinskoj crkvi presvete Bogorodice u vreme od 28. jula do 3. avgusta 1941. godine izvr�en zločin genocida, kada je 1567 građana srpske nacionalnosti iz okolnih mesta prevarenih da idu na pokrst li�eno �ivota najbanalnijim klanjem.

Na lokaciji u glavnoj glinskoj ulici sagrađena je 1826. godine pravoslavna crkva Presvete Bogorodice u kojoj su obavljani verski obredi do leta 1941. godine kada su hrvatski ekstremisti toga doba - usta�e, izvr�ili pomenuti zločin, crkvu zapalili i poru�ili. Lokalne vlasti, su po dobijenim instrukcijama preko Op�tinskog komiteta Saveza komunista organizivale ru�enje crkvenih ostataka, zajedno sa temeljima, kako bi se izbrisao svaki trag postojanja verske svetinje.

Sticajem dobrih okolnosti mene su 1960. godine kao vajara, a prvenstveno kao zemljaka, pozvali da na brdu Pogledić, glinskoj periferiji, osmislim spomenik palim borcima, lugarima Hrvatske.

U to vreme sekretar komiteta Komunističke partije u Glini bio je izvesni drug Gojko �teković koji me je zamolio da napravim nekoliko varijanti predloga za spomenik �rtvama pokolja u pravoslavnoj crkvi iz 1941. godine.

Uradio sam četiri varijante koje su bile, kao makete, izlo�ene ispred op�tinske zgrade. Vođeni su u nekoliko navrata razgovori o izgradnji spomenika sa ljudima iz raznih struktura, ali do konačne odluke nije do�lo. Na kraju je preovladalo mi�ljenje da je bolje i korisnije izgraditi utilitarni objekat na tom mestu a ne spomenik koji bi svojim likovnim elementima mogao da iritira javnost.

I tako je u vreme trajanja �hrvatskog proljeća" sedamdesetih godina dvadesetog veka, tačnije 1972. godine na crkvi�tu, ali dosta uvučeno unutar porte, sagrađen Spomen-dom sa nizom utilitarnih sadr�aja. U pamćenju nekih ljudi koji su prisustvovali ceremoniji svečane predaje Doma kulture javnosti, ostale su reči tada�njeg visokog funkcionera Komunističke partije Hrvatske Savke Dapčević-Kučar kada je nakon svečanog govora izrekla: �Sad mo�e da počne đuskanje". I đuskanje je počelo na tom svetom mestu i jo� uvek traje.

Dosta kasnije, ili tačnije, u leto 1984. godine, neki novi mladi ljudi koji su se usudili da razbiju zid ćutanja o događaju iz 1941. godine, odlučili su se da budu uporni i da to sveto mesto, koje je 1941. godine bilo pretvoreno u klanicu nevinih ljudi čija je jedina krivica bila �to su Srbi i pravoslavci, obele�e vidljivim likovnim znakom nezaborava.

U saradnji sa slikarom Draganom Čubrićem, koautorom takođe zemljakom iz Velikog Gradaca, vajarkom Mirom Juri�ić i arhitektom Jovanom Rosićem, na zahtev Odbora za izgradnju Spomen-obele�ja, uhvatio sam se u ko�tac sa novim - starim problemom. Skoro tri godine je trajao rad na izradi idejnog projekta koji je komisija Sabora Socijalističke Republike Hrvatske uporno kritikovala i menjala, vr�eći skoro neskrivenu opstrukciju u nadi da ćemo svi mi odustati. Mi nismo odustali i na kraju je iskristalisana konačna verzija koju su "svi" prihvatili. Do�li smo do jednog čistog sakralnog re�enja, humaniziranog kompleksa - nekropole �to je izrazilo esenciju univerzalnog, srećno nađenog odnosa oblika i formata, neutralnim formama koje bez agresivnosti rečito govore o posledicama nasilja i zla.

Re�enje Spomen-obele�ja prostorno je pratilo tlocrt nepostojeće crkve. Na određenoj udaljenosti od ulice postavljene su �Dveri", dvodelna skulptura koja asocira ulaz u crkvu. Svojim izra�enim vertikalizmom, svojom usmereno�ću (te�nja ka zbli�avanju), svojom arhitekturalnom građom sa dovoljno jasnim asocijacijama na figurativnost, dakle, svim tim sadr�ajima, likovnim i misaonim, skulptura "Dveri" poprima oblike simbola uz to �to je i stvarni objekat, ostatak dveri jednog nepostojećeg hrama, mesto sećanja, poni�tavanje zaborava. "Dveri" svojim dostojanstvenim rastom postaju prolaz iz spoljneg svakodnevnog sveta u unutra�nji svet memorijala, prolaz osećajni, misaoni i stvarni.

Nakon ulaska kroz "Dveri" bočno od depresije amfiteatralnog trga postavljena su dva razuđena zida, "zidovi narikača". Karakteristika ovih horizontalnih skulptura u odnosu na �Dveri" je dramatičnost koja je postignuta umno�avanjem oblika, transponovanih figura narikača čime se simbolički ostvaruje osećanje neumitnosti stra�nog događaja. U ni�ama ovih zidova kao na grudima narikača postavljeno je oko dvadeset kvadratnih metara bronzanih ploča sa reljefnim slovima i imenima 1567 �rtava zločina u glinskoj crkvi.

Kroz centralni deo kompleksa Spomen-obele�ja postavljena je crna granitna staza, "staza tuge", koja u svom toku polazi od ulice pa sve do kraja ulaznog hola zgrade Spomen-doma. Na taj način granitna staza prostorno povezuje elemente eksterijera Spomen-obele�ja sa enterijerom čime se ostvaruje jedinstvena sinteza u spomeničkim re�enjima.

Zavr�ni deo memorijalne kompozicije sme�ten je u centralni hol Spomen-doma. Dva bočna zida kao i centralni apsidni oslikani su scenama inspirisanim događajima u tehnici mozaika autora mr Dragana Čubrića, slikara. Leva zidna povr�ina sadr�i masovnu scenu nasilno i na prevaru dovedenih ljudi na krvavi pokrst a na drugoj strani je slika sa prizorima njihovog tragičnog okončanja. Na frontalnom apsidnom zidu je likovna kompozicija sa prikazom poru�ene crkve i stihovima Jure Ka�talana: �Mi znamo kako rana peče i kako boli no�. Istina je na�a krvlju zapisana", kao i dve bronzane ploče sa tekstom izjava usta�kog d�elata Hilmije Berberovića i pre�ivelog svedoka pokolja Ljubana Jednaka.

Na kraju crne �staze tuge" ispred apsidnog zida postavljena je bronzana skulptura "Sećanje" čiji je autor vajarka Mira Juri�i.k Ova ekspresivno modelovana skulptura puna je snage i izvorne inspiracije i sadr�i jasne asocijacije na mučeničku smrt. Skulptura je u potpunoj simbiozi sa scenama kojima su oslikani zidovi ovog svojevrsnog svetili�ta i dobra veza između spolja�njeg spomeničkog ambijenta i memorijalnog muzeja kao čuvara dokumentarne istorijske građe sme�tenog na spratu ovog zdanja.

Do 1990. godine bio je zavr�en bazični deo eksterijera: amfiteatralni trg popločan granitnim pločama i zavr�ene skulpture "Dveri" i "zidovi narikača" u čije je ni�e trebalo postaviti vi�e od osamdeset bronzanih ploča sa imenima �rtava.

Sabor Hrvatske prestao je da finansira dalju izgradnju pa je tu brigu preuzeo Odbor formiran u saglasnosti sa upravo progla�enom Republikom Srpskom Krajinom. Taj odbor je, zahvaljujući gospođi Stani Nid�ović, na razne načine prikupljao novac kojim je plaćena izrada bronzanih ploča. Taj rad obavio je mr Ilija Krković, slikar i dizajner, a ploče u bronzi odlivene su uz znatan popust u umetničkoj livnici "Braća Jeremić" u Beogradu.

Ploče su ugrađene na "zidove narikača" poslednjih dana meseca jula 1995. godine. A 29. jula 1995. godine na 54-godi�njicu zločinačkog čina, spolja�ni deo Spomen-obele�ja je bio zavr�en, dok je trodelna mozaička kompozicija veličine 54 m²  za enterijer ostala u Beogradu i čekala sledeću priliku da bude ukomponovana, čime bi Spomen-obele�je bilo onako kako je projektom i zami�ljeno. Toga dana zadu�nu slu�bu Bo�iju slu�io je patrijarh srpski gospodin Pavle sa grupom crkvenih dostojnika. Nakon slu�be patrijarh je osve�tao ploče sa imenima �rtava uz prisustvo velikog broja građana.

Svedočanstvo o genocidu

Ovom svetom mestu, Glini, sudbinom je, izgleda, dodeljeno da bude mesto brisanja tragova i zaboravljanja, mesto u kome se iz generacije u generaciju događaju zločini nad Srbima i poku�ava dokazati suprotno, da tih zločina nije bilo. Gospodin Vladimir �eks, visoki hrvatski du�nosnik, u jednom govoru cinično je konstatovao da je ono �to se desilo pri orgijanju razularenih hrvatskih nacionalista 1941. godine "napuhani problem" i da je sve to obična "�idovska izmi�ljotina".

Bilo kako bilo, Spomen-obele�je je, kao vidljivi dokaz bezumlja ostvarenog 1941. godine, postojalo svega nekoliko dana. Ovoga puta je nai�la regularna hrvatska vojska koja je uz ru�enje Republike Srpske Krajine u redarstvenoj akciji "Oluja", kako su nazvali novi genocidni pohod, poru�ili i tek podignuto Spomen-obele�je �rtvama genocida iz 1941. godine koji su počinili dedovi i očevi delatnika.

Na pleća novih generacija Hrvata natovareno je breme dva uzastopna zločina, onoga iz 1941. godine kada su hrvatski ekstremisti oduzeli �ivote nevinim Srbima i 1995. godine kada su novi hrvatski ekstremisti u prah pretvorili sećanje na one �rtve. Posao je obavljen temeljito, zajedno sa temeljima. Opet ne postoji nikakav trag. Kao �to onda nije bilo crkve, tako ni sada nema spomenika. Zelena trava nevino raste na tom mestu čuvajući tajnu kao u onoj legendi kada su joj saop�tene poznate reči "U cara Trajana kozije u�i".

Postavlja se pitanje mogu li događaji u Glini vezani za mesto gde je postojala pravoslavna crkva presvete Bogorodice do 1941. godine i Spomen-obele�je 1995. godine da se pretvore u tajnu kao u legendi i dokle će to moći da bude tajna?

1) Dr Mirko Puk je bio inicijator i autor vi�e pogubnih odluka protiv srpskog naroda. A sa javnih tribina iz Gline, Kri�evaca i drugih mesta, slao je srpskom narodu, kao tuđinskom elementu, poruke upozorenja: �Ili mi se ukloni, ili mi se pokloni! Ili se uklonite milom, ili ćemo vas istjerati silom!"

... Pola veka kasnije i gospodin �eks, jedan od vrhovnih zakonodavaca u Tuđmanovoj vladi, takođe je javno pripretio provociranim Srbima, da će ih umiriti novim Ustavom Republike Hrvatske. Na Saboru 25. jula 1990. godine na zahtev vladajuće stranke i bez konsenzusa, usvojen je amandman kojim je izbrisan čl. 1. t. 1 iz prethodnog Ustava, tako da je Hrvatska definisana kao nacionalna dr�ava hrvatskog naroda, a Srbi su, do tada ravnopravan narod, svrstani među etničke manjine. Predsednik Tuđman je �obrazlagao" taj oktroisani ustav da je zasnovan i na Odlukama ZAVNOH-a iz Topuskog, ali je prećutao kako su Srbi ispali iz tih Odluka. Evo tog stenografskog zapisa sa Trećeg zasedanja ZAVNOH-a:  DEKLARACIJA o osnovnim pravima naroda i građana demokratske Hrvatske

1.Hrvatski i srpski narod u Hrvatskoj potpuno su ravnopravni. Nacionalnim manjinama osigurat će se sva prava na nacionalni �ivot. Za zemaljsko antifa�ističko vijeće narodnog oslobođenja Hrvatske. Topusko, 9. svibnja 1944. Tajnik Dr Pavle Gregorik, s. r. Predsjednik: Vladimir Nazor, s.r."

Narodna vlada Hrvatske će o tome voditi računa i bri�no ostvarivati prvu tačku DEKLARACIJE...

U Arhivu Hrvatske u Zagrebu nalazi se oko 27000 izabranih dokumenata o delovanju ZAVNOH-a, od kojih su selektivno od�tampana četiri toma! A oni svedoče o velikom doprinosu i uče�ću srpskog naroda u Hrvatskoj u ratu i revoluciji. Srpski narod je svojim masovnim otporom protiv fa�izma i usta�kog terora, pomogao progresivnom delu Hrvatske da se kroz NOB uključuje u antifa�ističku koaliciju. To su istorijske činjenice!

Da nije bilo tako tada bi i onaj nedu�ni deo hrvatskog naroda, do�iveo zavr�etak Drugog svetskog rata kao neizbe�ni �Flagellum Dei'' - bič Bo�iji, zajedno sa kvinsli�kom NDH - odanim Hitlerovim saveznikom na svim frontovima! Fatalni

Rapalski ugovor bio bi i danas na snazi. I onaj Santa Margaretski! Mo�da bi ju�nije od Istrie  i Fiume, i dalje mogla da se čuje Musolinijeva imperijalna kantilena �Zara sempre Italiana"!

2) I u vreme uravnote�enog su�ivota pre otcepljenja Hravtske u njoj je bilo katoličkih sve�tenika �to su sledili militarizam fra Dionisija Juričeva, fra �rospava Filipovoća, Sidonija �ulca, don Anta Zrna, Vlahe Margegića, fra Tugomira, don Ilije Tomosa...

0 jednom takvom koji je pozivao svoje vernike na euharistiju a podstrekivao ih na zločin, dala je izjavu Manda Matik iz �titara, koja je zarobljena u Vukovaru kao pripadnica ZENG-a. Ona je ubila deset vojnika JNA i zaklala jedno dete. �Nije mi ni�ta skrivio. Dugo sam se mučila da ga zakoljem. Kada je vidio no�, preklinjao je da mu po�tedim �ivot. Ne znam koliko je imao godina. Mo�da 10-11. Zaklala sam ga ispred njegove kuće u Kozaračkoj ulici. Posle sam sa svojim dečkima iz ZENG-a tepo zakopala u kukuruzi�tu nadomak Borovske ceste...

Nije pro�la nijedna misa a da (sve�tenikj nije pozivao na mr�nju prema Srbima. �Oni moraju biti uni�teni, ubijeni, zaklani... to nisu ljudi... neka aeć jednom nestanu sa ovoga podneblja" - govorio bi sve�tenik. Slu�ala sam ga pa�ljivo i počela da mrzim sve �to je srpsko..." (Večernje novosgi, 26. novembra 1991)

Bilo bi dobro za vernike ali i za sve�tentsgvo, ako je ovaj slučaj nečasnog katoličkog propovednika iz �titara, bio samo puka anomalija!

[novosti] [eparhija] [sv.sava gk] [episkop] [istorija] [manastir]
[publikacije] [adresar] [riznica] [apel] [linkovi]

Ћирилица

Copyright � 2003 Gornjokarlovačka Eparhija.
Designed by SeRGio