PUBLIKACIJA: PEROJ srpsko selo u Istri


          Djelo Frana Barbalića «Peroj – srpsko selo u Istri» prvi put je objavljeno u zagrebačkim Narodnim novinama (br. 48-55 i 59) 1993. godine. Iste godine je preštampano u izdanju zakladne tiskare Narodnih novina u Zagrebu kao knjižica. Ona je već odavno nedostupna čitateljstvu, tim prije što se rijetko nalazi i u stručnim bibliotekama. S obzirom da je knjiga i u današnjem vremenu vrlo interesantna za povijest naselja Peroja (koje Perojci zovu «Peroja»: imenica je ženskog roda, a mijenja se kao naziv atinske luke Pireja), te se često citira kao izvor podataka, svrsishodno je preštampati i na taj način učiniti dostupnom današnjim zainteresiranim čitateljima, posebno našim žiteljima.

Knjižica je napisana sa puno pažnje i precizno iznosi dragocjene podatke i povijesne istine o nama, tako da je njena povijesna i moralna vrijednost neizbrisiva i nezaboravna. Knjiga je pisana davno prije jugoslovenske dominacije Istrom, ili kako danas pojedini patetičari kažu «srpskog utjecaja». Njen autor Fran Barbalić (1878-1952), bivši austrougarski kotarski školski nadzornik, obrazovani pisac, povjesničar, čovjek koji je imao realan uvid u zbivanja iz svoga vremena, predstavlja povjesnu ličnost za Istru, po našem skromnom mišljenju, ništa manje značajanu od Mija Mirkovića (Mate Balota, 1898-1963). Fran Barbalić je istinski Hrvat, katolik, rodoljub mediteranskog tipa, što se vidi iz njegovog pera. On se bori za hrvatske interese, ali voli i poštuje druge, različite od sebe. On tuguje zbog nepravde učinjene svom narodu, ali miluje i ostale koji stradaju.

«Po gornjem dijalogu vidi se, da je tužbu protiv Peroja, škole i srpskih knjiga izdalo zapovjedništvo ratne luke u Puli. A u Puli je bilo ljudi, koji su bili pravoslavne vjere i srpske narodnosti, a ipak nisu branili svoje ljude, nego sam ja katolik morao opravdavati pravoslavne, da im je ćirilica potrebna za obuku vjeronauka, i ja, Hrvat, morao sam se izlagati za Srbe, a to ne učiniše oni, koji su ne samo mogli, već i morali, jer su bili na mnogo višem položaju, nego što sam ja bio.» (str.30) 

«Italija radi punom parom, da odnarodi naš narod, koliko ga je ostalo u njezinim državnim granicama. Radi i na tome, da odnarodi Perojce. Perojska škola dijeli sudbinu svih naših hrvatskih i slovenskih škola…. Nema ih više.» (str.31 i 32)

Nekada, ne tako davno, Istrom su dominirali narodnjaci, ljudi «Istarske ljestvice» ne samo u muzičkom već u opšteintelektualnom i životnom smislu, što ukazuje na njihovo toplo levantinsko-južnjačko porijeklo, u bezbrojnim primjerima – pravoslavno.

Želimo da ovu knjigu čitatelji dožive upravo onako kako je napisana, bez strasti i predrasuda, kao svjedočanstvo o jednom vremenu u kojem je autor živio, a koje, kad bismo promijenili neke pojmove, tematski i problemski sliči našem današnjem dobu.

Ovaj je rad jednako koristan podsjetnik ne samo za nas autohtone Srbe - žitelje kojima je knjiga posvećena, a koji smo danas, nakon čestristogodišnjeg hoda, minijaturna, teško snalažljiva manjina, ali vitalna da izbjegne zamke raznih neautentičnih emisara, već i za Hrvate, koji u ovoj našoj stvarnsoti podjela pa i razdora treba da se posjete na svoju ne baš jednostavnu prošlost.

Interesantno je primjetiti da naši preci nisu vjekovima imali nikakve laičke (političke) organizacije, već su se čvrsto držali svoje narodne pravoslavne Crkve koja ih je sačuvala do danas. Škola je do kasnog austrougarskog doba bila i crkveno-narodna škola, izdržavana od mještana i subvencionirana od Eparhijske Konsistorije iz Zadra. Učitelji su bili isključivo sveštenici (kapelani) do doba kraljevine Italije (kako navodi prof. Tone Crnobori u zborniku Prilozi zavičaju posvećenom 330-oj godišnjici doseljavanja Crnogoraca u Peroj).

        U nadi na bolje sutra u okvirima kreativnije i ljepše budućnosti, u datim mogućnostima i okruženju, u složenoj i delikatnoj sadašnjosti, Istra je «jedina za nas zemlja na tom moru Jadranskom».

Na kraju ovih naših redaka izdvojili bismo dvije rečenice Frana Barbalića, prepune istinske nostalgije:

«Peroj je mali, sitni, pravoslavni otočić u širokom katoličkom moru. Niti se taj pravoslavni otočić proširio, niti ga je katoličko more izbrisalo.» (srt.15)

Živimo u dobroj nadi da će suvremena Republika Hrvatska, a pogotovo multikulturalna Županija Istarska, imati načina i raspoloženja da pomognu očuvanje naše narodne autentičnoasti i njenog pravoslavnog duha, jer je to njegovo bogatsvo.

U Peroju
Iguman
Danilo Ljubotina
Na Poklade 2002. godine
Paroh Pulski i Perojski

 





 
 
 

[novosti] [eparhija] [sv.sava gk] [episkop] [istorija] [manastir]
[
publikacije] [adresar] [riznica] [apel] [linkovi]

Ћирилица

Copyright © 2003 Gornjokarlovačka Eparhija.
Designed by SeRGio