PUBLIKACIJA: Manastir Gomirje (400-ti jubilej manastira)


Predgovor

Manastir Gomirje u Eparhiji gornjokarlovačkoj ostao je sa svojim monahinjama i duhovnikom jedini centar pravoslavnih Srba u Hrvatskoj poslije tragičnih godina građanskog rata od 1991. do 1995. godine. Ostali manastiri su opustjeli. U Eparhiji dalmatinskoj manastiri Krupa, Krka i Dragović, u Eparhiji slavonskoj manastiri Pakra, Orahovica; smrću arhimandrita Milutina Manastir Svete Ane sa jednom monahinjom i iskušenicom. U Hrvatskoj je jedino još u Eparhiji zagrebačko-ljubljanskoj manastir Lepavina ostao sa svojim monasima i iskušenicima u svojoj duhovnoj službi.

Poslije drugog svijetskog rata od 1941. do 1945. nastao je težak period za našu Crkvu jer su tadašnje vlasti odrođavali narod od njegove Crkve, suprostavljajući ga sopstvenoj Crkvi, pa čak ga i nagovarao da ruši svoje crkve, da progoni i ubija svoje sveštenike optužujući ih čak da su krivi za ondašnju tragediju u ratnim zbivanjima. Posijano zlo rodilo je gorke plodove za tih 50 godina; opustošene svetinje i domaća ognjišta; mnogo ljudskih i materijalnih žrtava. Vladika Simeon Zloković sa svojim sveštenstvom i monaštvom obnavlja svoju opustošenu Gornjokarlovačku eparhiju kao Skadar na Bojani, što danju sagradi to neprijatelj noću sruši, po onoj narodnoj: «Zeman gradi, zeman razgrađuje».

Dolaskom mladog i energičnog Vladike Nikanora za kratko vrijeme nastaju hude godine rata, biježanja i smutnje, ponovnog razorenja svetinja i za Srbe njihovo, rečeno jezikom Biblije, Vavilonsko ropstvo. Sve se ovo poklapa sa velikim jubilejom za manastir Gomirje, njegovog 400 godišnjeg postojanja i vršenja duhovne misije u srpskom narodu. Episkopi i sveštenici iz Hrvatske morali su da se sklone sa svojim srpskim pravoslavnim narodom u Velikoj seobi u Srbiju. Voljom braće Arhijereja i odlukom Svetoga arhijerijskog sabora ostao sam kao Arhijerej da sa preostalim sveštenstvom služim Bogu i srpskom pravoslavnom narodu pabirčeći tamo gdje je još nešto preostalo, kao da nekada kod Jevreja što je bilo dopušteno da se pabirči na njivi sa žeteocima, šta ostane.

Šta znači za nas ovaj 400 godišnji jubilej postojanja manastira Gomirje? Prije svega da ne zaboravimo njegovu istoriju koju nam je tako lijepo i znalački napisao naš dragi prota Dušan Kašić da krepi mlade naraštaje. Istorija je učitelj života, to se uči u školi sa prvim lekcijama, a drugo sjetimo se iz Biblije šta znače jubilarne godine o kojima se govori u 25. glavi treće knjige Mojsijeve, koja se zove Levitska kada govori o građanskim zakonima. To mora da pročita svaki vjerujući Srbin pravoslavni i treba da sluša riječ Božiju, ako želi da bude živ i da napreduje na svim putovima svojim! U takvim shvatanjima i razmišljanjima, ponašanjima i poslušnosti Bogu, imaće i ovaj 400 godišnji jubilej svoj smisao i osiguraće nam još mnoge i mnoge takve i slične jubileje. Monahinjama, sveštenstvu i vjernicima Eparhije gornjokarlovačke želimo duhovno uzrastanje na slavu Božiju da i ubuduće ostanu verni i privrženi svome Bogu u koga se jedino uzdamo.

 MITROPOLIT ZAGREBAČKO-LjUBLjANSKI I CIJELE ITALIJE

JOVAN

 









 
 

[novosti] [eparhija] [sv.sava gk] [episkop] [istorija] [manastir]
[
publikacije] [adresar] [riznica] [apel] [linkovi]

Ћирилица

Copyright © 2003 Gornjokarlovačka Eparhija.
Designed by SeRGio