Novosti

SRPSKA PRAVOSLAVNA CRKVA
SVOJOJ DUHOVNOJ DJECI
O BO�IĆU 2008. GODINE

PAVLE

PO MILOSTI BO�JOJ PRAVOSLAVNI ARHIEPISKOP PEĆKI, MITROPOLIT BEOGRADSKO-KARLOVAČKI I PATRIJARH SRPSKI, SA SVIM ARHIJEREJIMA SRPSKE PRAVOSLAVNE CRKVE, SVE�TENSTVU, MONA�TVU I SVIMA SINOVIMA I KĆERIMA NA�E SVETE CRKVE: BLAGODAT, MILOST I MIR OD BOGA OCA, I GOSPODA NA�EGA ISUSA HRISTA, I DUHA SVETOGA, UZ RADOSNI BO�IĆNI POZDRAV:

Svake godine, draga djeco duhovna, pa evo i ove, dočekujemo Bo�ić, rođendan Sina Bo�jeg, sa rado�ću, vjerom, nadom i ljubavlju. Za�to? Zato �to se u tom događaju ostvarila �punoća vremena�, pa je Bog Otac, �poslao Sina Svoga Jedinorodnog da svaki koji vjeruje u Njega ne pogine, nego da ima �ivot vječni� (Jn 3,16). Taj događaj je i punoća kosmičkih i istorijskih zbivanja: sve �to se u tvorevini Bo�joj i u istoriji ljudskoj događalo, dobilo je u tom danu, �koji stvori Gospod�, svoju punoću i svoje ostvarenje. Ulazak Boga u maticu �ivota predstavlja, takođe, ispunjenje svih najdubljih ljudskih te�nji posvjedočenih i projavljenih u svim zemaljskim narodima prije Hristovog rođenja. Njegovim rođenjem zasijala je svijetu svjetlost bogopoznanja. U toj Bo�anskoj svjetlosti otkrio nam se smisao svijeta, prirode i konačni cilj čovekovog postojanja i postojanja svih stvorenja, svih vidljivih i nevidljivih svjetova.

U Hristu Gospodu, Koga u Simvolu vjere ispovijedamo kao �Sina Bo�jeg, Jedinorodnog, od Oca rođenog prije svih vijekova, Svjetlost od Svjetlosti, Boga istinitog od Boga istinitog, rođenog a ne stvorenog, jednosu�tnog Ocu kroz Koga je sve postalo, Koji je radi nas ljudi i radi na�eg spasenja si�ao s nebesa i ovaplotio se od Duha Svetoga i Marije Djeve i postao čovjek�� ostvarena je jednom za svagda pobjeda nad nesavr�enstvom, grijehom i smrću. Javljanjem punoće Njegovog Bo�anstva i Njegovim sjedinjenjem sa ljudskom prirodom, ostvarena je i punoća čovjekovog bića i njegovo savr�enstvo. Nesliveno, nepromenljivo, nerazdjeljivo i nerazlučno jedinstvo i zajednica u Bogočovjeku Isusu Hristu bo�anske i čovječanske prirode, obdaruje svijet i čoveka, čovječanstvo, nerazorivom istinskom i vječnom, bogočovječnom zajednicom, Crkvom Bo�jom.

Od dana Hristovog rođenja svijet vi�e nije i ne mo�e biti ono �to je bio. Ljudska priroda i svijet, ispunjeni kvascem vječnog �ivota, stiču mogućnost da budu novi čovjek, novo nebo i nova zemlja, novo vječno čovječanstvo. Zato je samo Hristos izgovorio i mogao da izgovori riječi: �Gle, sve tvorim novo� (sr. Otk 21, 5). On, kao �Jedino novo pod suncem�, vječno obnavlja sve �to postoji; Svjetlost Njegova prosvjećuje sve i sva, obasjavajući svakog čovjeka koji dolazi na svijet (sr. Jn 1, 9).

Kao takav, Hristos je i �Punoća Zakona i proroka� kako S�m za Sebe ka�e: �Nisam do�ao da ukinem Zakon i proroke nego da ispunim� (Mt 5,17). Ova riječ � �da ispunim� � ima dvojako značenje: da izvr�im Zakon, s jedne strane, i da svijetu dadem punoću, savr�enstvo, s druge strane. Time se i mi ljudi �ispunjujemo�, izvr�ujući zapovesti i Njime, Hristom se ispunjujući i uzrastajući, sve dok, po riječima bogomudrog Apostola Pavla: �ne dostignemo svi u jedinstvo vjere i poznanja Sina Bo�ijega, u čovjeka savr�ena, u mjeri rasta punoće Hristove� (Ef 4,13).

Na ovoj sveobuhvatnoj istini o Hristovoj ličnosti, kao početku i beskraju svega postojećeg, temelji se svakodnevni ljudski �ivot i njome osvetljava čovjekov način �ivljenja i pona�anja. Zato se mi uvijek vraćamo Rođenju Bogomladenca, Njegovom bogočovečanskom djelu, kojim osvjetljujemo svoja djela i svoje odnose jednih prema drugima, prema Bogu i prema tvorevini Bo�ijoj.

Tako se, Rođenjem Njega kao čovjeka, potvrđuje svetinja svakog rođenja i svetinja �ivota. Stra�no je i pomisliti � a kamoli prihvatiti i ozakoniti � za ne�to normalno, obesvećenje svetinje rađanja � čedomorstvo, ono �to se, na�alost, događa u mnogim savremenim brakovima, koji ubijaju svoju djecu. Tako postaju ne samo djeteubice nego i Bogoubice, jer je svako ljudsko stvorenje po prirodi bogonosno i hristonosno. Nave�ćemo potresno tu�an primer jedne majke koja je rodila nekoliko ćerki, i zajedno sa mu�em beskrajno �eljela da rodi mu�ko dijete. Kad je ponovo začela, budući da je ljekar pogre�no procijenio da opet nosi �ensko dijete, ona je i protiv svih molbi, pa i svog mu�a, izvr�ila pobačaj. Ispostavilo se, avaj, da je nosila dva dječaka blizanca! �ta mo�e, dakle, utje�iti i zacijeliti duboku ranu ove nesrećne majke?! Neka joj se Gospod smiluje, kao i svim majkama čedomorkama koje, svojoj samo�ivosti ili bilo čemu tome sličnom, �rtvuju ono najsvetije �to im Bog daruje. Ne pretvaraju li time roditelji materinsku utrobu � tu radionicu �ivota � u radionicu smrti i ni�tavila?!

Sebičnost čovjekova i samo�ivost, slična ovoj navedenoj, vodi čovjeka i ugro�avanju i zloupotrebi same prirode, u kojoj se rađamo i u kojoj �ivimo. Kao �to čovek �ivi i di�e ljubavlju, tako i sva stvorenja i prirodne stihije, potrebuju milost, ljubav i dobrotu: voda koju pijemo, vazduh koji di�emo, cvijet i drvo u polju, riba u moru, zvijer u gori, domaća �ivotinja � sve to čezne za milo�ću, ljubavlju i dobrotom. Ako bilo �ta od toga zloupotrebimo ili ga pogre�no koristimo, ili ga zarazimo i zagadimo � ono se otuđuje, propada, raspada, sveti se onome ko ga zloupotrebljava. Tako se remeti bogomdani poredak stvari: voda gubi zdravlje, zemlja, a time i zemljini plodovi se zagađuju, zagađujući i onoga koji ih jede � čovjeka i druga stvorenja. Klima se mijenja, topi se led na Severnom polu, nestaje poredak godi�njih doba; rastuća toplota priprema Zemljin �ar da, ne daj Bo�e, sagori jednoga dana u ognju.

Uz to, savremeni čovjek, osvajajući svojom tehnikom spoljne prostore, ugro�ava time �ivotni prostor brojnih drugih bića. Namesto da se okrene beskrajnim unutarnjim duhovnim prostorima i njihovom osvajanju, prostorima koji nikoga ne ugro�avaju: �tavi�e, svemu daju punoću i otvaraju neizrazive horizonte rasta i usavr�avanja � čovjek se okreće onome �to je po prirodi ograničeno i prolazno, postajući time i s�m ograničen i sakat. Prava, istinska punoća svega upravo i jeste bogočovječanska ličnost Hristova u Kome je �ustrojstvo tajne od vječnosti sakrivene u Bogu� (Ef 3, 9). Kada se �Hristos vjerom useli u srca na�a�, tek tada mo�emo �ukorenjeni i utemeljeni u ljubavi, � razumjeti sa svima svetima �ta je �irina i du�ina, i dubina i visina, i poznati ljubav Hristovu koja prevazilazi razum� (Ef 3, 17�19).

Pored toga, danas je čovječanstvo veoma zabrinuto započetom surovom ekonomskom krizom. Najče�će se, međutim, previđa da ta kriza nije samo ekonomska nego je mnogo dublja i slo�enija. Zar nije čudo da se ona javlja prvenstveno kod najbogatijih: najupla�eniji su upravo oni koji su najimućniji. Njihova nezaja�ljiva pohlepa za novcem i u�ivanjima, pretjerana potro�nja prirodnih i materijalnih dobara, rađa neuravnote�enost ljudskih odnosa, odnosa prema najdubljoj tajni �ivota i odnosa prema sveukupnoj tvorevini. �to znači: iza ekonomske krize se skriva duhovna i moralna kriza, i time kriza same čovječnosti. Sa pravom je kazano da je ekonomska kriza povezana i sa političkom krizom; kao i to da nepo�tovanje međunarodnih prava i ignorisanje Povelje Ujedinjenih nacija o ljudskim pravima � kao i ga�enje pravde uop�te, rađaju političku krizu, a ova ekonomsku krizu i finansijski haos. Radi vlastoljublja i ekonomskih interesa, gazi se pravo i pravda, Bo�ija i ljudska. Kakve su posledice stavljanja ekonomskih i globalnosebičnih interesa moćnika ovoga svijeta iznad pravde i ljudskih prava, najbolje se vidi na tragičnom slučaju na�e zemlje i srpskog naroda, a i drugih zemalja i naroda u savremenom svijetu.

Novi hedonističko-utilitaristički mitovi, postavljani na pijedestal bo�anstva i propagirani svim modernim sredstvima, najvi�e danas ugro�avaju one najnevinije i najneotpornije: djecu i omladinu. Droga i razvrat, svođenje �ivota na instinkt i zadovoljenje pohote tijela, pohote očiju i gordosti �ivota (sr. 1. Jn 2,16), plod su tih prastarih mitova obučenih u novo primamljivo ruho.

U svemu tome, mi hri�ćani kao nekada, kao svagda, �čekamo Hrista, a ne bolje vrijeme� (Vladika Nikolaj); čekamo Onoga Koji je i �juče i danas i sutra isti�. Mi se uvijek vraćamo Njemu � �Djetetu mladom, predvječnom Bogu�, kao vrhovnom mjerilu i kriterijumu svega �to se de�avalo i de�ava u sveukupnoj ljudskoj istoriji. U Njemu kao Sinu Bo�ijem i Sinu Čovječijem, savr�enom Bogu i savr�enom čovjeku �mi smo poznali i povjerovali ljubav koju Bog ima prema nama� (1. Jn 4,16). Od kada nam se Bog javio Svojim Rođenjem, i sa nama po�iveo, mi znamo da je zaista �Bog ljubav, i Koji prebiva u ljubavi, u Bogu prebiva i Bog u njemu. Time se ljubav pokazala savr�enom u nama�� (1. Jn 4, 16�17). Uz to: �I ovu zapovijest imamo od Njega: Ko ljubi Boga, da ljubi i brata svoga� (1. Jn 4, 21).

U ime tog i takvog Boga Koji je Ljubav, i u ime te i takve Ljubavi na koju smo prizvani svi ljudi i svi narodi, pozdravljamo vas, djeco na�a duhovna � naročito v�s na stradalnom Kosovu i Metohiji i svuda u svijetu, pozdravom istine Bo�ije, pravde i vječne ljubavi:

		SRPSKA PRAVOSLAVNA CRKVA SVOJOJ DUHOVNOJ DJECI O BO�IĆU 2008. GODINE PAVLE PO MILOSTI BO�JOJ PRAVOSLAVNI ARHIEPISKOP PEĆKI, MITROPOLIT BEOGRADSKO-KARLOVAČKI I PATRIJARH SRPSKI, SA SVIM ARHIJEREJIMA SRPSKE PRAVOSLAVNE CRKVE, SVE�TENSTVU, MONA�TVU I SVIMA SINOVIMA I KĆERIMA NA�E SVETE CRKVE: BLAGODAT, MILOST I MIR OD BOGA OCA, I GOSPODA NA�EGA ISUSA HRISTA, I DUHA SVETOGA, UZ RADOSNI BO�IĆNI POZDRAV: MIR BO�JI � HRISTOS SE RODI! Svake godine, draga djeco duhovna, pa evo i ove, dočekujemo Bo�ić, rođendan Sina Bo�jeg, sa rado�ću, vjerom, nadom i ljubavlju. Za�to? Zato �to se u tom događaju ostvarila �punoća vremena�, pa je Bog Otac, �poslao Sina Svoga Jedinorodnog da svaki koji vjeruje u Njega ne pogine, nego da ima �ivot vječni� (Jn 3,16). Taj događaj je i punoća kosmičkih i istorijskih zbivanja: sve �to se u tvorevini Bo�joj i u istoriji ljudskoj događalo, dobilo je u tom danu, �koji stvori Gospod�, svoju punoću i svoje ostvarenje. Ulazak Boga u maticu �ivota predstavlja, takođe, ispunjenje svih najdubljih ljudskih te�nji posvjedočenih i projavljenih u svim zemaljskim narodima prije Hristovog rođenja. Njegovim rođenjem zasijala je svijetu svjetlost bogopoznanja. U toj Bo�anskoj svjetlosti otkrio nam se smisao svijeta, prirode i konačni cilj čovekovog postojanja i postojanja svih stvorenja, svih vidljivih i nevidljivih svjetova. U Hristu Gospodu, Koga u Simvolu vjere ispovijedamo kao �Sina Bo�jeg, Jedinorodnog, od Oca rođenog prije svih vijekova, Svjetlost od Svjetlosti, Boga istinitog od Boga istinitog, rođenog a ne stvorenog, jednosu�tnog Ocu kroz Koga je sve postalo, Koji je radi nas ljudi i radi na�eg spasenja si�ao s nebesa i ovaplotio se od Duha Svetoga i Marije Djeve i postao čovjek�� ostvarena je jednom za svagda pobjeda nad nesavr�enstvom, grijehom i smrću. Javljanjem punoće Njegovog Bo�anstva i Njegovim sjedinjenjem sa ljudskom prirodom, ostvarena je i punoća čovjekovog bića i njegovo savr�enstvo. Nesliveno, nepromenljivo, nerazdjeljivo i nerazlučno jedinstvo i zajednica u Bogočovjeku Isusu Hristu bo�anske i čovječanske prirode, obdaruje svijet i čoveka, čovječanstvo, nerazorivom istinskom i vječnom, bogočovječnom zajednicom, Crkvom Bo�jom. Od dana Hristovog rođenja svijet vi�e nije i ne mo�e biti ono �to je bio. Ljudska priroda i svijet, ispunjeni kvascem vječnog �ivota, stiču mogućnost da budu novi čovjek, novo nebo i nova zemlja, novo vječno čovječanstvo. Zato je samo Hristos izgovorio i mogao da izgovori riječi: �Gle, sve tvorim novo� (sr. Otk 21, 5). On, kao �Jedino novo pod suncem�, vječno obnavlja sve �to postoji; Svjetlost Njegova prosvjećuje sve i sva, obasjavajući svakog čovjeka koji dolazi na svijet (sr. Jn 1, 9). Kao takav, Hristos je i �Punoća Zakona i proroka� kako S�m za Sebe ka�e: �Nisam do�ao da ukinem Zakon i proroke nego da ispunim� (Mt 5,17). Ova riječ � �da ispunim� � ima dvojako značenje: da izvr�im Zakon, s jedne strane, i da svijetu dadem punoću, savr�enstvo, s druge strane. Time se i mi ljudi �ispunjujemo�, izvr�ujući zapovesti i Njime, Hristom se ispunjujući i uzrastajući, sve dok, po riječima bogomudrog Apostola Pavla: �ne dostignemo svi u jedinstvo vjere i poznanja Sina Bo�ijega, u čovjeka savr�ena, u mjeri rasta punoće Hristove� (Ef 4,13). Na ovoj sveobuhvatnoj istini o Hristovoj ličnosti, kao početku i beskraju svega postojećeg, temelji se svakodnevni ljudski �ivot i njome osvetljava čovjekov način �ivljenja i pona�anja. Zato se mi uvijek vraćamo Rođenju Bogomladenca, Njegovom bogočovečanskom djelu, kojim osvjetljujemo svoja djela i svoje odnose jednih prema drugima, prema Bogu i prema tvorevini Bo�ijoj. Tako se, Rođenjem Njega kao čovjeka, potvrđuje svetinja svakog rođenja i svetinja �ivota. Stra�no je i pomisliti � a kamoli prihvatiti i ozakoniti � za ne�to normalno, obesvećenje svetinje rađanja � čedomorstvo, ono �to se, na�alost, događa u mnogim savremenim brakovima, koji ubijaju svoju djecu. Tako postaju ne samo djeteubice nego i Bogoubice, jer je svako ljudsko stvorenje po prirodi bogonosno i hristonosno. Nave�ćemo potresno tu�an primer jedne majke koja je rodila nekoliko ćerki, i zajedno sa mu�em beskrajno �eljela da rodi mu�ko dijete. Kad je ponovo začela, budući da je ljekar pogre�no procijenio da opet nosi �ensko dijete, ona je i protiv svih molbi, pa i svog mu�a, izvr�ila pobačaj. Ispostavilo se, avaj, da je nosila dva dječaka blizanca! �ta mo�e, dakle, utje�iti i zacijeliti duboku ranu ove nesrećne majke?! Neka joj se Gospod smiluje, kao i svim majkama čedomorkama koje, svojoj samo�ivosti ili bilo čemu tome sličnom, �rtvuju ono najsvetije �to im Bog daruje. Ne pretvaraju li time roditelji materinsku utrobu � tu radionicu �ivota � u radionicu smrti i ni�tavila?! Sebičnost čovjekova i samo�ivost, slična ovoj navedenoj, vodi čovjeka i ugro�avanju i zloupotrebi same prirode, u kojoj se rađamo i u kojoj �ivimo. Kao �to čovek �ivi i di�e ljubavlju, tako i sva stvorenja i prirodne stihije, potrebuju milost, ljubav i dobrotu: voda koju pijemo, vazduh koji di�emo, cvijet i drvo u polju, riba u moru, zvijer u gori, domaća �ivotinja � sve to čezne za milo�ću, ljubavlju i dobrotom. Ako bilo �ta od toga zloupotrebimo ili ga pogre�no koristimo, ili ga zarazimo i zagadimo � ono se otuđuje, propada, raspada, sveti se onome ko ga zloupotrebljava. Tako se remeti bogomdani poredak stvari: voda gubi zdravlje, zemlja, a time i zemljini plodovi se zagađuju, zagađujući i onoga koji ih jede � čovjeka i druga stvorenja. Klima se mijenja, topi se led na Severnom polu, nestaje poredak godi�njih doba; rastuća toplota priprema Zemljin �ar da, ne daj Bo�e, sagori jednoga dana u ognju. Uz to, savremeni čovjek, osvajajući svojom tehnikom spoljne prostore, ugro�ava time �ivotni prostor brojnih drugih bića. Namesto da se okrene beskrajnim unutarnjim duhovnim prostorima i njihovom osvajanju, prostorima koji nikoga ne ugro�avaju: �tavi�e, svemu daju punoću i otvaraju neizrazive horizonte rasta i usavr�avanja � čovjek se okreće onome �to je po prirodi ograničeno i prolazno, postajući time i s�m ograničen i sakat. Prava, istinska punoća svega upravo i jeste bogočovječanska ličnost Hristova u Kome je �ustrojstvo tajne od vječnosti sakrivene u Bogu� (Ef 3, 9). Kada se �Hristos vjerom useli u srca na�a�, tek tada mo�emo �ukorenjeni i utemeljeni u ljubavi, � razumjeti sa svima svetima �ta je �irina i du�ina, i dubina i visina, i poznati ljubav Hristovu koja prevazilazi razum� (Ef 3, 17�19). Pored toga, danas je čovječanstvo veoma zabrinuto započetom surovom ekonomskom krizom. Najče�će se, međutim, previđa da ta kriza nije samo ekonomska nego je mnogo dublja i slo�enija. Zar nije čudo da se ona javlja prvenstveno kod najbogatijih: najupla�eniji su upravo oni koji su najimućniji. Njihova nezaja�ljiva pohlepa za novcem i u�ivanjima, pretjerana potro�nja prirodnih i materijalnih dobara, rađa neuravnote�enost ljudskih odnosa, odnosa prema najdubljoj tajni �ivota i odnosa prema sveukupnoj tvorevini. �to znači: iza ekonomske krize se skriva duhovna i moralna kriza, i time kriza same čovječnosti. Sa pravom je kazano da je ekonomska kriza povezana i sa političkom krizom; kao i to da nepo�tovanje međunarodnih prava i ignorisanje Povelje Ujedinjenih nacija o ljudskim pravima � kao i ga�enje pravde uop�te, rađaju političku krizu, a ova ekonomsku krizu i finansijski haos. Radi vlastoljublja i ekonomskih interesa, gazi se pravo i pravda, Bo�ija i ljudska. Kakve su posledice stavljanja ekonomskih i globalnosebičnih interesa moćnika ovoga svijeta iznad pravde i ljudskih prava, najbolje se vidi na tragičnom slučaju na�e zemlje i srpskog naroda, a i drugih zemalja i naroda u savremenom svijetu. Novi hedonističko-utilitaristički mitovi, postavljani na pijedestal bo�anstva i propagirani svim modernim sredstvima, najvi�e danas ugro�avaju one najnevinije i najneotpornije: djecu i omladinu. Droga i razvrat, svođenje �ivota na instinkt i zadovoljenje pohote tijela, pohote očiju i gordosti �ivota (sr. 1. Jn 2,16), plod su tih prastarih mitova obučenih u novo primamljivo ruho. U svemu tome, mi hri�ćani kao nekada, kao svagda, �čekamo Hrista, a ne bolje vrijeme� (Vladika Nikolaj); čekamo Onoga Koji je i �juče i danas i sutra isti�. Mi se uvijek vraćamo Njemu � �Djetetu mladom, predvječnom Bogu�, kao vrhovnom mjerilu i kriterijumu svega �to se de�avalo i de�ava u sveukupnoj ljudskoj istoriji. U Njemu kao Sinu Bo�ijem i Sinu Čovječijem, savr�enom Bogu i savr�enom čovjeku �mi smo poznali i povjerovali ljubav koju Bog ima prema nama� (1. Jn 4,16). Od kada nam se Bog javio Svojim Rođenjem, i sa nama po�iveo, mi znamo da je zaista �Bog ljubav, i Koji prebiva u ljubavi, u Bogu prebiva i Bog u njemu. Time se ljubav pokazala savr�enom u nama�� (1. Jn 4, 16�17). Uz to: �I ovu zapovijest imamo od Njega: Ko ljubi Boga, da ljubi i brata svoga� (1. Jn 4, 21). U ime tog i takvog Boga Koji je Ljubav, i u ime te i takve Ljubavi na koju smo prizvani svi ljudi i svi narodi, pozdravljamo vas, djeco na�a duhovna � naročito v�s na stradalnom Kosovu i Metohiji i svuda u svijetu, pozdravom istine Bo�ije, pravde i vječne ljubavi: MIR BO�IJI - HRISTOS SE RODI! Blagosloven vijenac novog ljeta dobrote Gospodnje Dano u Patrijar�iji srpskoj, u Beogradu, o Bo�iću 2008. godine. Va�i molitvenici pred Bogomladencem Hristom: Arhiepiskop pećki, Mitropolit beogradsko-karlovački i Patrijarh srpski PAVLE Mitropolit zagrebačko-ljubljanski JOVAN Mitropolit crnogorsko-primorski AMFILOHIJE Mitropolit srednjezapadnoamerički HRISTOFOR Mitropolit dabrobosanski NIKOLAJ Episkop �abački LAVRENTIJE Episkop ni�ki IRINEJ Episkop zvorničko-tuzlanski VASILIJE Episkop sremski VASILIJE Episkop banjalučki JEFREM Episkop budimski LUKIJAN Episkop kanadski GEORGIJE Episkop banatski NIKANOR Episkop za Ameriku i Kanadu Mitropolije novogračaničke LONGIN Episkop istočnoamerički MITROFAN Episkop �ički HRIZOSTOM Episkop bački IRINEJ Episkop britansko-skandinavski DOSITEJ Episkop ra�ko-prizrenski ARTEMIJE Episkop bihaćko-petrovački HRIZOSTOM Episkop osečko-poljski i baranjski LUKIJAN Episkop srednjoevropski KONSTANTIN Episkop zapadnoevropski LUKA Episkop timočki JUSTIN Episkop vranjski PAHOMIJE Episkop �umadijski JOVAN Episkop slavonski SAVA Episkop braničevski IGNjATIJE Episkop mile�evski FILARET Episkop dalmatinski FOTIJE Episkop budimljansko-nik�ićki JOANIKIJE Episkop zahumsko-hercegovački GRIGORIJE Epi�skop valjevski MILUTIN Episkop zapadnoamerčki MAKSIM Episkop gornjokarlovački GERASIM Episkop australijsko-novozelandski IRINEJ Episkop umirovljeni zahumsko-hercegovački ATANASIJE Vikarni Episkop hvostanski ATANASIJE Vikarni Episkop jegarski PORFIRIJE Vikarni Episkop lipljanski TEODOSIJE Vikarni Episkop dioklijski JOVAN Vikarni Episkop moravički ANTONIJE OHRIDSKA ARHIEPISKOPIJA: Arhiepiskop ohridski i Mitropolit skopski JOVAN Episkop polo�ko-kumanovski JOAKIM Episkop bregalnički i mjestobljustitelj Eparhije bitoljske MARKO Vikarni Episkop stobijski DAVID







		[novosti] [eparhija] [sv.sava gk] [episkop] [istorija] [manastir] [publikacije] [adresar] [riznica] [apel] [linkovi] Ћирилица Copyright � 2003-2006 Gornjokarlovačka Eparhija. Designed by SeRGio