SRPSKA PRAVOSLAVNA CRKVA
SVOJOJ DUHOVNOJ DECI
O BOŽIĆU 2007. GODINE


PAVLE

PO MILOSTI BOŽJOJ PRAVOSLAVNI ARHIEPISKOP PEĆKI, MITROPOLIT BEOGRADSKO-KARLOVAČKI I PATRIJARH SRPSKI, SA SVIM ARHIJEREJIMA SRPSKE PRAVOSLAVNE CRKVE, SVEŠTENSTVU, MONAŠTVU I SVIMA SINOVIMA I KĆERIMA NAŠE SVETE CRKVE: BLAGODAT, MILOST I MIR OD BOGA OCA, I GOSPODA NAŠEGA ISUSA HRISTA, I DUHA SVETOGA, UZ RADOSNI BOŽIĆNI POZDRAV:

MIR BOŽJI – HRISTOS SE RODI!

„...Danas Vitlejem prima saprestolnog Ocu,
danas anđeli bogoljepno slave
MLADENCA kličući:
SLAVA BOGU NA VISINAMA,
NA ZEMLjI MIR,
A MEĐU LjUDIMA DOBRA VOLjA."

U svom svakodnevnom moljenju Crkva se, draga djeco duhovna, pre svega moli za VIŠNjI MIR. Ne molimo se za neki neodređeni mir iz nekog neodređenog svijeta, već onaj MIR koji sobom donese i nama predade sam Gospod Isus Hristos. „Mir vam ostavljam, mir svoj dajem vam; ne dajem vam ga kao što svijet daje" (Jn 14, 27). Evo, i na početku ovogodišnjeg praznovanja najradosnijeg praznika rođenja Sina Božijeg, Gospoda našeg, Isusa Hrista, počinjemo molitvama za VIŠNjI MIR. Upućujemo Vam poruku nebeskog MIRA koji neka se useli u srca vaša, u duše vaše, u živote vaše, kao što one blagoslovene noći rođenja Emanuilova uđe u srca i duše vitlejemskih pastira. Imati MIR BOŽIJI znači imati mir sa Bogom, sa bratom sa čovjekom, sa sveukupnom tvorevinom Božijom. To je privilegija svetih hrišćana. Čak i onda kada valovi ovog nemirnog svijeta zaprijete da sve potope i unište, kao što je to u ovo naše vreme, mi oblagodaćeni i ispunjeni božanskim mirom ostajemo mirni i spokojni, jer znamo da je vejran Onaj Koji sve hrišćane svih vremena hrabri riječima: NE BOJTE SE! i dodaje „....ja sam sa vama u sve dane do svršetka vijeka" (Mt 28, 20).

U božanskom miru između Boga i Presvete Bogorodice, ostvarenog u tajni BLAGOVESTI, začeo se Jedinorodni Sin Božiji kao Mir i Ljubav Božija i rodio se u tišini vitlejemske pećine. Presveta Djeva Marija prima pozdrav MIRA - „Raduj se blagodatna!" (Lk 1, 28), koji joj upućuje anđeo Gospodnji, a ona prihvatajući taj mir Božiji odgovora: „...Evo sluškinje Gospodnje - neka mi bude po riječi tvojoj" (Lk 1, 38). Upravo to je bila volja Božija, da ona Koja je našla milost pred Bogom bude Bogorodica, jer rodi ovaploćenoga Boga - Mesiju i Spasitelja sveta, Gospoda našeg, Isusa Hrista.

Pozdravom: HRISTOS SE RODI! - mi vjerujemo i ispovedamo da se u Vitlejemu judejskom rodi HRISTOS - Pomazanik Božiji, koji je po Božijoj volji! Mi ne samo da verujemo već iz iskustva znamo i ispovjedamo da je HRISTOS EMANUIL, što znači S NAMA JE BOG! E, da bi zaista i istinski BOG BIO SA NAMA otvorimo srca svoja, očistimo ih i pretvorimo ih u obitalište Božije. Neka srca naša danas postanu novi Vitlejem, nove jaslice u koje će se smjestiti nesmjestivi; oblagodaćeni organ u koji će se trajno smjestiti u Vitlejemu rođena Ljubav Božija. Danas i ovih radosnih prazničnih dana budimo domaćini Gospodu svome. Primimo Ga i pozdravimo u svojim domovima primajući one najmanje kao Njega samoga, ne gledajući ko je ko. U svojim hramovima proslavimo Ga na način koji Njemu priliči i pripada. Zadržimo Ga kao život našeg života, kao svjetlost našeg bića. Ono što je naše i samo naše ljudsko neka se danas i zauvek pokori volji Božijoj da i mi možemo, kao Presveta Bogorodica reći: Gospode, evo sluge, odnosno evo sluškinje tvoje, neka i na meni i sa mnom bude volja tvoja. Zašto to kažemo? Zato što iz godine u godinu oko praznika Rođenja Gospoda našeg Isusa Hrista sve se više i više ističe ono što je naše ljudsko, a sve manje ono što je Božije. Zaista u opasnosti smo od komercijalno-folklornog praznovanja i slavljenja koje potiskuje suštinu praznika. Držanjem samo naših običaja, naša srca pogružena u vlastite nemire i bure ovoga svijeta i dalje će ostati daleko od Gospoda, daleko od Bogomladenca Hrista. Naše srce i naš život stvoreni su za Gospoda. Srcâ i dušâ ispunjenih mirom Božijim moći ćemo slaviti Bogomladenca Hrista pesmom: Slava na visinama Bogu, na zemlji mir, a među ljudima dobra volja! Rođenje Hristovo je, prije svega i iznad svega, čin Božije ljubavi koja se otkrila cjela i potpuna u ovaploćenom i rođenom Hristu Isusu. Sveti Jovan Bogoslov tu tajnu Božije ljubavi posvjedočava riječima: „..Bog tako zavolje svijet da je Sina svojega Jedinorodnoga dao, da svaki koji vjeruje u njega ne pogine, nego da ima život vječni" (Jn 3, 16).

Rođenje Hristovo je istorijski događaj, - događaj koji se desio u konkretnom istorijskom periodu i definisanom geografskom prostoru. Rodio se u vreme upravljanja Rimskom imperijom ćesara Avgusta i popisa naroda po njegovoj naredbi, te upravljanja Judejom od strane Iroda Velikog. Rodio se u Vitlejemu judejskom. Njegovo rođenje ne ostade neprimjećeno kako u samoj Judeji, tako isto i u velikoj Rimskoj imperiji, prvenstveno na prostorima Srednjeg istoka. Prvo Ga anđeli posvjedočiše pastirima iz okoline Vitlejema koji otidoše slaveći i hvaleći Boga „... i objaviše sve što im je kazano za to dijete" (Lk 2, 17). Njihovo svjedočenje brzo se proširi po svoj Judeji i samom Jerusalimu i „ svi koji čuše diviše se tome što im kazaše pastiri" (Lk 2, 18). Vijest o tome dođe i do samoga Iroda, koji samovoljno i okrutno vladaše plemenima naroda Izrailjskog. Iako je u prvi mah potcjenjivao priče i pripovijedanja potčinjenog i pokorenog mu naroda, uznemiri se srce njegovo tek onda kada u Jerusalim pristigoše mudraci sa Istoka i raspitivahu se o caru judejskom, pitanjem: „Gdje je car judejski koji se rodi? Jer vidjesmo njegovu zvijezdu na Istoku i dođosmo da mu se poklonimo" (Mt 2, 2). To pitanje uznemiri lukavog Iroda, a suština postavljenog pitanja postade razdelnica vremena - starog i novog, vremena najava i praslika, i vremena ispunjenja istih. Nadnesen nad ovom tajnom Sveti apostol Pavle uzvikuje: „...staro prođe, gle, sve novo postade" (2. Kor 5, 17). U rođenom Bogočoveku Hristu „sve novo postade", a pre svega mi preporođeni Njime i u Njemu - sinergijom Boga i čoveka, dakle Tvorca i tvorevine, postadosmo „NOVA TVAR". Ne mitološki kako bi možda hteli da to tumače mitomani, već istinski i suštinski, potpuno postadosmo nova bogočovječna tvar.

Na našu veliku žalost, zbog pomanjkanja hrišćanske ljubavi i vrline u svijetu, svakodnevno slušamo i gledamo kako svuda u svijetu vladaju nemiri, sukobljavanja i velike ljudske tragedije i prirodne nepogode. Gledajući to i slušajući o tome mnogi se pitaju: nisu li ovo poslednji dani svijeta? Nisu li ovo vremena ispunjavanja riječi Gospodnjih o znacima koji će prethoditi kraju svijeta i drugom dolasku Hristovom? S razlogom se ljudi pitaju i strepe. Međutim, bilo bi mnogo bolje da se više ispunjavamo strahom Božijim, te da umesto nemudrih ekonoma poverenog nam nasleđa Božijeg u svijetu postanemo mudri; umesto svakodnevnih kvaritelja svijeta budemo so zemlji, svetlost svetu, prolaz i kapija kroz koje će i kojim će se svijet spasti. Razlozi svih ovih tragičnih događanja jesu narušeni mir između Boga i čovjeka s jedne strane, te narušena ravnoteža između čovjeka i prirode, s druge strane.

U jednom ovakvom uskovitlanom svijetu pokreću se raznorazne mirovne inicijative - pojedinaca, grupa i organizacija. I pored toga ne nazire se mir u svijetu. Zašto? Zato što se MIR BOŽIJI odbacuje, i pokušava se nadomjestiti ljudskim mirom, mirom ostrašćenog čovjeka, koji umesto mira još više rasplamsava nemir. Da paradoks bude potpun, čak i kreatori ratova u svijetu, i na našim prostorima, bez imalo stida i srama obmanjuju svijet svojim takozvanim mirovnim inicijativama. Zapravo, radi se o psevdomirovnim namjerama koje služe za obmanjivanje svijeta. Njima je važan interesni mir, mir iz kojeg će ovakvi „mirotovorci" steći političke interese i materijalne profite.

Danas posebno pozdravljamo našu braću i sestre na Kosovu i Metohiji i molimo se Bogomladencu Hristu da ih (On) zaštiti i ukrepi u nošenju krsta koji im na nejaka njihova pleća metnuše silnici ovoga svijeta. Kao i prethodnih, i ove godine djelimo tugu i zabrinutost sa svima vama zbog dešavanja na Kosovu i Metohiji,- oko ove naše svete zemlje - srca i duše Srpskog naroda; oko našeg duhovnog Vitlejema, koljevke naše kulture. Gle, za našu svetolazarevsku zemlju danas moćnici ovoga sveta bacaju kocku i besramno vređaju naša osećanja i naše dostojanstvo. Danas, oni u ime svojih interesa na Balkanu i Evropi, gazeći pri tom sve norme međunarodnog prava na kojem počiva današnji svijet, hoće da otmu Srpskom narodu njegovu koljevku, njegovu dušu i srce koje će zauvijek ostati i biti na Kosovu i Metohiji. Nek se pred ovom činjenicom dobro zamisle svi oni koji na najbezočniji način krše sve norme Božije i ljudske pravde, a pre svega prava Srpskog naroda na koljevku njegove Otadžbine.

U prazničnom raspoloženju i radosti ne smijemo zaboraviti našu braću i sestre prognane iz Bosne i Hercegovine, Hrvatske, te Kosova i Metohije. Apelujemo na sve organe vlasti u Srbiji i Crnoj Gori da im omoguće normalan i pristojan život, da se zauzmu za njihova prava na povratak i povrat njihove otete imovine. Posebno apelujemo na sve vas, draga djeco duhovna, da ovaj praznik hrišćanske radosti podelite sa vašom braćom i sestrama prognanicima. Sjetimo se danas i svih onih koji su ostali na svojim ognjištima ili se vratili na njihova zgarišta. Pratimo i vidimo da svakodnevno trpe diskriminacije i poniženja, samo zato što su Srbi i što su smogli snage i hrabrosti da se vrate i opstanu na svojim ognjištima.

Apelujemo na državne organe vlasti Hrvatske i Bosne i Hercegovine da pokažu dobru volju u rešavanju gorućih problema prognanih njihovih građana srpske i drugih nacionalnosti. Pozivamo sve da poštuju osnovna ljudska, nacionalna i vjerska prava našeg i drugih naroda zagarantovana svim međunarodnim konvencijama. Da jednako kao i druge - ni manje ni više - uvažavaju naš Srpski pravoslavni narod koji kroz dugu istoriju svog postojanja i djelovanja na prostorima pomenutih država ima neizbrisiv pečat u kulturi i istoriji pomentih država i naroda sa kojima djeli viševekovnu istoriju. Mi smo uvek i svuda u ljubavi i saradnji sa drugim narodima stvarali kulturu mira i ljubavi. U duhu tog božanskog mira i ljubavi, tolerancije i uvažavanja obnavljajmo porušene mostove među ljudima dobre volje. Odbacimo remetioce mira ma koji oni bili. Mir, ljubav i dobru volju sa svim i svakim imajmo.

Pozdravljamo naše mlade - djecu i omladinu. Neprestano naše molitve upravljamo ka Gospodu, draga djeco i omladino, da vas sačuva od kužnih iskušenja našeg doba: droge, alkoholizma i drugih poroka. Znajući da na mladima svijet ostaje želimo da se, stasavajući u ljude i naše naslednike, naoružate vrlinama i dobrom, te da se odbranite od svakojakih iskušenja koja vam svet nudi i nameće. U najtežim trenucima vašeg života sjetite se kušanja koja je pretrpeo sam Gospod Isus Hristos. Prizovite Ga u pomoć i On će vam sigurno pomoći. Posebna opasnost vreba vas u smišljenom programu nametanja psevdokulture i podražavanja iste. Životni putevi imaju svoje raskrsnice. Na vama je da izaberete onaj pravac koji vodi u život vječni, na kraju kojeg se nećete kajati već radovati sa svima svetim precima našim.

Ne možemo a da se ovog praznika ne sjetimo i naše drage duhovne dece u rasejanju - u Americi, Australiji, Evropi, Africi i Aziji, udaljene od svojih drevnih ognjišta, svetinja i grobova predaka. Iako ste silom istorijskih prilika i neprilika primorani da živite rasejani po celom svetu ne zaboravite da ćete u slavljenju Božića naći svoj rodni zavičaj, svoje dječije radosti i topli majčin hleb. Sećajte se svojih drevnih crkava i svetih manastira i učite svoje potomstvo da ih ne zaboravi. Čuvajte kao zenicu oka svoga teško stečeno jedinstvo naše Crkve. Oko svojih episkopa, kao djeca oko roditelja, okupite se i složite u dobru, vrlini i slavljenju Boga. Danas Bogomladenac Hristos sabira nas u naše svete hramove da se mirbožimo, složimo, obožimo i umnožimo, ako Bog dâ!

Neka svjetlost vitlejemske pećine obasja sve ljude i sve narode svijeta, Višnji Mir darujući svima i svakome.

Pozdravljajući vas, draga djeco duhovna, još jedanput pozivamo vâs i sve ljude dobre volje da praznik Rođenja Gospoda našeg Isusa Hrista proslavimo u miru, radosti i duhovnom raspoloženju.

MIR BOŽIJI -
HRISTOS SE RODI!

BLAGOSLOVENA NOVA 2008. GODINA!

Dano u Patrijaršiji srpskoj, u Beogradu,
o Božiću 2007. godine.

Vaši molitvenici pred Bogomladencem Hristom:

Arhiepiskop pećki,
Mitropolit beogradsko-karlovački i
Patrijarh srpski PAVLE

Mitropolit zagrebačko-ljubljanski JOVAN
Mitropolit crnogorsko-primorski AMFILOHIJE
Mitropolit srednjezapadnoamerički HRISTOFOR
Mitropolit dabrobosanski NIKOLAJ

Episkop šabački LAVRENTIJE
Episkop niški IRINEJ
Episkop zvorničko-tuzlanski VASILIJE
Episkop sremski VASILIJE
Episkop banjalučki JEFREM
Episkop budimski LUKIJAN
Episkop kanadski GEORGIJE
Episkop banatski NIKANOR
Episkop za Ameriku i Kanadu
Mitropolije novogračaničke LONGIN
Episkop istočnoamerički MITROFAN
Episkop žički HRIZOSTOM
Episkop bački IRINEJ
Episkop britansko-skandinavski DOSITEJ
Episkop raško-prizrenski ARTEMIJE
Episkop umirovljeni zahumsko-hercegovački ATANASIJE
Episkop bihaćko-petrovački HRIZOSTOM
Episkop osečko-poljski i baranjski LUKIJAN
Episkop srednjoevropski KONSTANTIN
Episkop zapadnoevropski LUKA
Episkop timočki JUSTIN
Episkop vranjski PAHOMIJE
Episkop šumadijski JOVAN
Episkop slavonski SAVA
Episkop braničevski IGNjATIJE
Episkop mileševski FILARET
Episkop dalmatinski FOTIJE
Episkop budimljansko-nikšićki JOANIKIJE
Episkop zahumsko-hercegovački GRIGORIJE
Epi­skop valjevski MILUTIN
Episkop zapadnoamerčki MAKSIM
Episkop gornjokarlovački GERASIM
Episkop australijsko-novozelandski IRINEJ

Vikarni Episkop hvostanski ATANASIJE
Vikarni Episkop jegarski PORFIRIJE
Vikarni Episkop lipljanski TEODOSIJE
Vikarni Episkop dioklijski JOVAN
Vikarni Episkop moravički ANTONIJE

OHRIDSKA ARHIEPISKOPIJA:
Arhiepiskop ohridski i Mitropolit skopski JOVAN
Episkop pološko-kumanovski JOAKIM
Episkop bregalnički i mjestobljustitelj
Eparhije bitoljske MARKO
Vikarni Episkop stobijski DAVID

     

 

 
   

[novosti] [eparhija] [sv.sava gk] [episkop] [istorija] [manastir]
[
publikacije] [adresar] [riznica] [apel] [linkovi]

Ћирилица

Copyright © 2003-2006 Gornjokarlovačka Eparhija.
Designed by SeRGio