SRPSKA PRAVOSLAVNA CRKVA
SVOJOJ DUHOVNOJ DECI
O BO�IĆU 2006. GODINE


PAVLE

PO MILOSTI BO�JOJ PRAVOSLAVNI ARHIEPISKOP PEĆKI, MITROPOLIT BEOGRADSKO-KARLOVAČKI I PATRIJARH SRPSKI, SA SVIM ARHIJEREJIMA SRPSKE PRAVOSLAVNE CRKVE, SVE�TENSTVU, MONA�TVU I SVIMA SINOVIMA I KĆERIMA NA�E SVETE CRKVE: BLAGODAT, MILOST I MIR OD BOGA OCA, I GOSPODA NA�EGA ISUSA HRISTA, I DUHA SVETOGA, UZ RADOSNI BO�IĆNI POZDRAV:

MIR BO�JI � HRISTOS SE RODI!

�...Zaista, velika je tajna pobo�nosti:
Bog se javi u telu, opravda se u Duhu,
pokaza se anđelima, propovedi se
neznabo�cima, verova se u svetu, vaznese se u
slavi�(I Tim. 3,16).

      Ove reči apostola Pavla najpotpunije oslikavaju svu lepotu bo�ićne radosti u kojoj smo mi, draga deco duhovna, istinski učesnici velike tajne Bo�jeg silaska sa Neba na zemlju i čovekovog uzno�enja sa zemlje na Nebo i sedenja sa desne strane Oca. A to je, u su�tini, bogosinovstvo svakoga čoveka koji to po�eli delatnom verom. Sin Bo�ji je do�ao da nas pozove u neprolazno Carstvo Bo�je i uvede nas u stvarnost večnog �ivota, budući da je On, Gospod na�, uvek Put, Istina i �ivot (Jn 14, 5).
     Događaj Hristovog Rođenja od Djeve Marije sabira sva nadanja i i�čekivanja ljudska kroz vekove koji mu prethode, kao i veru svih kasnijih vekova do danas, i trajaće kroza sve vekove do večnosti. To je �punoća vremena� (sr. Gal. 4, 4), jer su Bog i čovek u Ličnosti Hrista Spasitelja sjedinjeni. Bog se rađa kao čovek ne prestajući biti Bog, kako bi čovek mogao postati �bog po blagodati�, ne prestajući biti čovek.
     Radujući se rado�ću neprolaznom i neopisivom zbog velikih darova ljubavi Bo�je, upitajmo se mi, verujući hri�ćani, koji smo pozvani i poslani u svet da budemo �so zemlji i svetlost svetu� (sr. Mat. 5, 13-14), da li smo i koliko smo zaista odgovorni u svojoj bogodarovanoj slobodi. Nije dobro izgovarati se drugim i uviđati njegove gre�ke, jer osuđivanje � nije put vere. Često je to prepreka na �ivotnom putu i prete�ak teret za onoga ko tako postupa. Zato se vama obraćamo, sinovi i kćeri Crkve Hristove, �ne kao da gospodarimo verom va�om nego kao pomagači va�e radosti� (sr. II Kor. 1, 24). Kolenopreklono vas molimo: poka�ite ljubav nelicemernu jedni prema drugima i prema svima ljudima � �dobro činiti da nam ne dosadi� (Gal. 6, 9). Potrudimo se da ispunimo svetootačku pouku: �Svaki hri�ćanin treba da bude takav čovek da ga se Bog nikad ne postidi�. Mo�emo mi to, blagočestivi narode Bo�ji: samo ako se malo potrudimo, uspećemo u dobrom delu blagočestive vere. Mnogo je danas sebičnih ljudi koji misle da sve mogu sami.
     Mnogo je la�no �velikih� ljudi i naroda i svako misli da ba� on mo�e da promeni sliku sveta. Zato, imajmo veru pravednog Josifa, prostodu�nost i gostoljublje vitlejemskih pastira, mudrost mudraca sa Istoka koji su, vođeni zvezdom, prineli darove Hristu, ne upla�iv�i se Iroda. Verujmo verom starozavetnih proroka i pravednika i budimo, zajedno sa svetim apostolima, istrajni u svedočenju velike Tajne vere, znajući da osim Hrista �nema drugog imena pod nebom, danog ljudima, kojim treba da se spasemo� (Dela ap. 4, 12).
    Ovo znanje u veri ne sputava nas u ljubavi prema svima. Naprotiv, ono nas pokreće napred i otvara za svakoga čoveka, bez obzira na to ko je on, kako se moli i da li se moli. Jer, �Bog ne gleda ko je ko nego mu je u svakom narodu mio onaj ko tvori pravdu� (Dela ap. 10, 35). Na�a vera da je Hristos Spasitelj sveta i čoveka čini nas spremnima i sposobnima da uvek slu�imo boljitku i spasenju sveta. Sin Bo�ji, n?s radi, i na�ega spasenja radi, postao je čovek, slu�eći nama i na�em spasenju. Tako je svako od nas prizvan da slu�i boljitku �ivota i spasenju svih i svega. Kako bi sve bilo bolje i drugačije kada bismo mi hri�ćani delatno razumeli smisao slu�enja �većih� onim �manjima�! �ivot bi bio lep�i, a ovaj svet bolji. Moguće je to � samo je potrebno da svako pobedi sebe, da prevaziđe sopstvenu sebičnost, da iziđe iz sopstvenog interesa u �rtveno, nesebično.
    Činili smo bezakonja � prestanimo, i Bog će oprostiti. Najveći previd činimo u vezi sa čedomorstvom, jer nećemo da priznamo da je to greh ubistva deteta, motivisan sebično�ću nedostojnih roditelja. To je najgnusnije ubistvo, odbijanje blagoslova Bo�jeg i uskraćivanje prava na �ivot novoj ličnosti. Jo� nerođeno dete nije bezimeni zametak, fetus; to je čovek � du�a �iva. Molimo vas, roditelji, ne činite to vi�e, ne zatvarajte vrata svojih srca i domova za blagoslov �ivota. Ima mesta za sve i biće hleba za sve. Setite se onih bezdetnih roditelja koji suznih očiju mole Boga da im podari taj blagoslov! Neka vam materijalne nedaće ne budu izgovor za čedomorstvo! Ne uskraćujte sebi Bo�ji blagoslov!
     Znamo da će neki samozvani za�titnici opet reći kako Crkva uskraćuje ljudska prava i slobodu, ali neka znaju da mi opominjemo iz ljubavi, bez omalova�avanja! A njima Bog blagi neka oprosti greh i neka ih prizove u zajednicu ljubavi. Veoma ćemo se radovati ako se odazovu. Mnogi narodi vode računa o svom istorijskom postojanju i večnom spasenju, a na�, srpski narod, poubijao je, na�alost, svoje nerođene dece vi�e nego na�i neprijatelji u svim ratovima zajedno. �elimo da naglasimo da je u na�oj Otad�bini broj umrlih godi�nje veći od broja rođenih za dvadeset pet hiljada. Nadamo se da će ovi podaci pokrenuti mnoge na odgovorno razmi�ljanje i jo� bolje činjenje.
     U vr�enju dobrih dela, u pra�tanju i u molitvi treba da budemo istrajni i da izdr�imo do kraja, jer �kad nas psuju, blagosiljamo; kad nas gone, trpimo; kad hule na nas, molimo...� (I Kor. 4, 12-13), znajući da je �pobeda koja pobeđuje svet � vera na�a� (I Jn 5, 4). Pravoslavni Srbi na Kosovu i Metohiji to najbolje osećaju i znaju, kao i mnogi drugi obeskućeni i sa ognji�ta prognani. Oni nose na telu rane Hristove i pobeđuju svoje progonitelje. Mnogi njih ne razumeju, budući opterećeni sobom i svojim strahovima. Oni, poput negda�njih hri�ćanskih mučenika i ispovednika, pobeđuju one koji misle da mogu stići do cilja nanoseći poraz drugome. Duboko verujemo da će doći vreme kada će se nasilnici postideti. Molimo se i za neprijatelje na�e da uvide da činjenje zla ne mo�e doneti dobro nikome. Neka znaju da će, posle svih poraza kojima poni�avaju druge, na kraju sami sebe poraziti beznađem. I za njih se molimo da pobede sebe i postanu učesnici onog mira koji Hristos svima daje.
    Draga deco duhovna, na�a sveta Srpska Svetosavska Crkva nad�ivela je sve istorijske Golgote i raspeća rado�ću vitlejemskih pastira i mudro�ću mudraca sa Istoka, i �iveće vavek, u sabornom jedinstvu sa svim pomesnim Pravoslavnim Crkvama, koje čine Jednu Svetu Crkvu. Svojom saborno�ću ona okuplja vaskoliki srpski rod, na svim kontinentima i u svim dr�avama, i otvorena je za sve dobronamerne ljude. Sabirala je svoja verna čeda kroz sve vekove, idući uskim putem i gradeći mostove mira i ljubavi među ljudima i među narodima. Znamo dobro za sve na�e padove, raskole i podele. Molimo se Gospodu da to prestane jednom zauvek, a sve vas molimo da budete jedno u Gospodu, kako bismo svima pokazali čistu veru i svetu slogu, svu lepotu vere u Boga i vere u čoveka Bo�jeg. To će biti onda kada prestanemo da se među sobom delimo na razne načine, najče�će po bezumlju. Poku�ajmo, u radosti bo�ićnjega slavlja, da se izmirimo i saberemo oko kolevke Bogomladenca i da prevaziđemo sve na�e besmislene podele!
     Naravno, treba o svemu promi�ljati, suočavati različite stavove i raspravljati, ali to ne sme da bude razlog za međusobnu mr�nju ili za mr�nju prema bilo kome. Mora da va�i pravilo da �onaj ko �eli da bude prvi, taj treba svima da slu�i�. Hristos je Svojim �ivotom pokazao sve ovo, a mi hri�ćani imamo sveti zadatak da i svojim �ivljenjem to potvrdimo. Danas je najpogodniji dan da ispitamo sebe gde smo mi u tom delu i da ispravimo sami sebe i jedni druge kako bi na�a radost bila potpuna i trajna.
    Svako od nas treba da u ličnosti drugoga čoveka vidi lice Bo�je, lice svoga brata i večnog sabrata. Tada će srce svakoga od nas istinski biti vitlejemska pećina u kojoj se Hristos uvek iznova rađa. I �to vi�e bude takvih srdaca, svima će biti bolje i svi ćemo biti bolji.

MIR BO�JI �
HRISTOS SE RODI!

Dano u Patrijar�iji srpskoj, u Beogradu,
o Bo�iću 2006. godine.

Va�i molitvenici pred Bogomladencem Hristom:

Arhiepiskop pećki,
Mitropolit beogradsko-karlovački i
Patrijarh srpski PAVLE
Mitropolit zagrebačko-ljubljanski JOVAN
Mitropolit crnogorsko-primorski AMFILOHIJE
Mitropolit srednjezapadnoamerički HRISTOFOR
Mitropolit dabrobosanski NIKOLAJ
Episkop �abački LAVRENTIJE
Episkop ni�ki IRINEJ
Episkop zvorničko-tuzlanski VASILIJE
Episkop sremski VASILIJE
Episkop banjalučki JEFREM
Episkop budimski LUKIJAN
Episkop kanadski GEORGIJE
Episkop banatski NIKANOR
Episkop za Ameriku i Kanadu
Mitropolije novogračaničke LONGIN
Episkop istočnoamerički MITROFAN
Episkop �ički HRIZOSTOM
Episkop bački IRINEJ
Episkop britansko-skandinavski DOSITEJ
Episkop ra�ko-prizrenski ARTEMIJE
Episkop umirovljeni zahumsko-hercegovački ATANASIJE
Episkop bihaćko-petrovački HRIZOSTOM
Episkop osečko-poljski i baranjski LUKIJAN
Episkop srednjoevropski KONSTANTIN
Episkop zapadnoevropski LUKA
Episkop timočki JUSTIN
Episkop vranjski PAHOMIJE
Episkop �umadijski JOVAN
Episkop slavonski SAVA
Episkop braničevski IGNJATIJE
Episkop mile�evski FILARET
Episkop dalmatinski FOTIJE
Episkop budimljansko-nik�ićki JOANIKIJE
Episkop zahumsko-hercegovački GRIGORIJE
Episkop valjevski MILUTIN
Episkop gornjokarlovački GERASIM
Episkop zapadnoamerički MAKSIM
Episkop australijsko-novozelandski IRINEJ
Vikarni Episkop hvostanski ATANASIJE
Vikarni Episkop jegarski PORFIRIJE
Vikarni Episkop lipljanski TEODOSIJE
Vikarni Episkop dioklijski JOVAN
Vikarni Episkop moravički ANTONIJE

OHRIDSKA ARHIEPISKOPIJA:
Arhiepiskop ohridski i Mitropolit skopski JOVAN
Episkop polo�ko-kumanovski JOAKIM
Episkop bregalnički i mestobljustitelj
Eparhije bitoljske MARKO

 

 
   

[novosti] [eparhija] [sv.sava gk] [episkop] [istorija] [manastir]
[
publikacije] [adresar] [riznica] [apel] [linkovi]

Ћирилица

Copyright � 2003-2006 Gornjokarlovačka Eparhija.
Designed by SeRGio