Parohija Ponikve

OBNOVLJEN HRAM PREOBRAŽENJA GOSPODNJEG U PONIKVAMA

Samo nekoliko kilometara od magistralnog puta Karlovac-Rijeka, od Severina na Kupi prema Ogulinu, u jednoj maloj dolini, zagrljenoj obraslim masivima, nalazi se selo Ponikve.

Prvo naseljavanje sela, spominje se od 1658. god. Od tada i počinje istorijski tok sela Ponikve, koji obiluje surovim i teškim trenutcima  ali i na momente i radosnim.

Plodna dolina i bogati pašnjaci i ranija vegetacija, za razliku od dvadesetak kilometara  udaljenih  sela Gomirija i Moravica, bili su jedan od faktora koji je žitelje Ponikava zadržalo na tom prostoru sve do danas.Pored navedenih razloga  kao razlog života i opstanka u ovim krajevima, svoju Pravoslavnu vjeru koju su sa sobom donijeli naseljavajući se na ove prostore, bila im je zvijezda vodilja koja ih je održavala i u najtežim trenutcima u istoriji ovog kraja.Držala je narod sela Ponikava da poslije svih strašnih stihija ,podignu glave i često stvaraju sve iz početka.U tom jednom istorijskom procesu, Ponikve postaju jedna od karika duhovnog lanca Gomirskog distrikta, što im omogućuje veću svijest u ispovijedanju svoje pravoslavne vijere u kojoj su živjeli i u dijela sprovodili.

Godine 1812.. mještani  podižu hram posvećen Preobraženju Gospodnjem, koji će im biti i ostati svjetionik vjere i imena.Podiguti hram i parohijski dom bi će uslov za jednu parohiju  koju će od njenog samog osnivanja opsluživati sveštenik.Parohija u Ponikvama je imala svog sveštenika sve do početka Drugog svjetskog rata.Sve do tog trenutka ova zaokružena duhovna cijelina, sa kojom je ujedno vladao duh preporoda i prosvjete, nailaze nova iskušenja.Stvarnost potvrđuje da progres čovjeka i civilizacije u materijalnom smislu, utječe na  duhovni i moralni pad čovjeka.To se posebno odražava u Drugom svijetskom ratu, kada se neće prezirati ni od čega, u tom ratu nagažene se i osnovne Hrišćanskih načela u Hrišćanskoj Evropi.U tom jednom sumanutom stradanom vremenu po naš pravoslavni narod, Ponikve će ostati bez brojnih svojih žitelja, kao i svoga duhovnog pastira .Po završetku Drugog svijetskog rata,  pretrpijevši kalvariju i stradanje, ulazi u još jedno ali ono najteže, duhovno uništenje.Nova ateistička vlast, proklamovana na materijalističkim osnovama, servira narodu otvorenu borbu prema svemu duhovnom i vjerskom.Iz tog perioda vidimo puni smisao riječi Svetoga pisma: « ne boj se onih koji ubijaju tijelo već onih koji ubijaju dušu «.U takvim iskušenjima javljaju se i ideje o rušenju crkve, kao što je to učinjeno i u mnogim našim  mjestima od pojedninaca vlastitog korpusa, zadojenih bezbožnim i bezdušnim teorijama komunizma.Među takvim crnim i suludim idejama, plamičak vjere koji je kao ulje svijetlilo u svijetiljkama « Mudrih Djevojaka «, starica i majki svakog novog Preobraženja i praznika.Tada bi se tih dana okupili na molitvu u hramu  gdje su se molitvom razbijale pomenute slutnje i nagoviješavalo srećnije vrijeme.Vrijeme je prolazilo, hram je sve više i više propadao a da i ne govorimo o parohijskom domu  koji je danas postao ruševina. I opet kao po nekoj ustaljenoj šemi, nad ovim prostorima nad ovim prostorima nadvija se crni oblak rata i mržnje. Kad su svi pomislili da je sve neljudsko iza nas, opet rat, strepnja i iščekivanje šta donosi novo jutro. Ovoga puta blagodareći Bogu i razumu ljudi, ovaj kraj ostao je pošteđen ratnih  strahota.Nažalost sveštenik iz straha za svoju sigurnost odlazi iz Ogulina i tako mjesto ostaje bez svog duhovnog pastira u vremenima punim neizvjesnosti i iščekivanja.Odmah nakon odlaska sveštenika 1992. godine Episkop gornjkarlovački za nadležnog paroha za selo Ponikve postavlja o. Jelenka Stojanovića, paroha srpskomoravičkog.Po preuzimanju parohije i uvidom u katastrofalno stanje hrama počinju pripreme i razgovori sa vjernicima po pitanju obnove hrama i spašavanja od sudbine slične parohijskom domu.Sve počinje nakon Sv. Liturgije na dan Sv. Cara Konstantina i Jelene.Uz malu prisutnost vjernika Sv. Liturgiji, prisutvovale su i tri djevojke ( od koje su sad dvije u Londonu).Zapanjene izgledom hrama zajedno sa sveštenikom započinju akciju sanacije krova crkve. I zaista samo za sedam dana, novčanim prilozima i dobrovoljnim radom postavlja se novi krov. Sve što je bilo planirano bilo je i realizirano u jesen 1997. godine. Godinu dana kasnije pristupa se unutrašnjem uređenju crkve. Postavljaju se podne pločice , novi horoš i cijeli strop od lamperije površine 120 m kv.

Iste godine Visokopreosvećeni Mitroplit zagrabački i cijele Italije G Jovan, blagosloviće navedene radove pohvaliti narod, što je rezultiralo i daljnjom željom uređenja fasade na crkvi. Od prve faze radova prolazi tri godine i ponovno se razvija jednodušnost u akciji izrade nove fasade.Kao i u predhodnoj i ovoga puta odazvalo se sedamdeset i dvoje priložnika , uglavnom iz Ponikava i njihovih rođaka koji žive izvan sela.Prilikom izrade fasade hrama, postavljeni su i novi prozori na tornju, novo uzemljenje i žljebovi na crkvi. Tako se za Preobraženje Gospodnje ovaj hram probrazio u novo ruho, što ocrtava na licima vjernika izraze zadovoljstva i ponosa.

Obnavljanjem hrama obnavlja se i vjera mještana, koja može da služi drugima za primjer. No valja napomenuti da je bilo i onih  koji su pitali « Zašto sada obnavljamo crkvu , teško je vrijeme, bezparica je, većina je starih  na izumiranju «. Odgovor na ta pitanja svodio se uglavnom na slijedeće « Mi obnavljamo hram jer želimo da proslavimo Boga i da damo najljepše što imamo a to je naša vjera i odanost crkvi potvrđena na dijelu «.Time smo pokazali svoju ljubav prema crkvi koja je obnovljena, ne samo za današnji naraštaj, već i kao dug prema precima i zalog budućim generacijama. « DOMU TVOJEMU PRIPADA, SVETOST, GOSPODE, NA DUGO VRIJEME .

Hram je stan Božiji i mjesto naselja slave Njegove «. I ( ps. 26,8 ).

I ovaj obnovljeni hram Preobraženja Gospodnjeg je obraz naš i lađa naša kojom plovimo kroz sve bure ovoga zemaljskog života u susret Gospodu našemu kome je slava i hvala u sve vjekove vjekova . AMIN !                                  


 
   

[novosti] [eparhija] [sv.sava gk] [episkop] [istorija] [manastir]
[
publikacije] [adresar] [riznica] [apel] [linkovi]

Ћирилица

Copyright © 2003 Gornjokarlovačka Eparhija.
Designed by SeRGio