Intervju Episkopa gornjokarlovačkog  g.g.  Gerasima  za Novosti sedam dana

..::..


Vladika Gerasim: Nije na crkvi da vodi politiku

Prošlo je devet mjeseci otkako je u manastiru Gomirje hirotonisan i ustoličen vladika gornjokarlovački Gerasim. Predstojeće slavlje Uskrsa i ono šta je proteklih mjeseci vladika uspio napraviti bili su itekako dobar povod za razgovor. Bilo je riječi i o obnovi crkvenih objekata, a naš sugovornik je zaključio: Kada ovdje gdje sam ja prisutan, dakle u Karlovcu, ide teško šta će tek biti sa drugim mjestima kao što su Gospić i Petrinja. U Gospiću je na mjestu crkve parking za automobile, a u Petrinji gomila betona u središtu grada.

Kakvo stanje ste zatekli po svom ustoličenju i jeste li u proteklom periodu uspjeli ostvariti nešto od planova vezanih za poboljšanje položaja Crkve na ovim područjima?
- Devet mjeseci je kratko vrijeme da se nešto napravi, ali sam obilaskom parohija uspeo da snimim stanje u cilju pravljenja strategija što da se uradi. Stanje je katastrofalno jer su mnogi hramovi porušeni ili dosta oštećeni, što od rata, što zbog starosti i neodržavanja. Za njihovu obnovu trebaće dosta napora, sredstava i vremena. Ono što je ohrabrujuće jest da je broj vernika sve veći. Mnogi se vraćaju iz izbjeglištva, a mnogi koji su do sada živeli na području eparhije pokazuju sve veći interes za veru u Boga. Procjenjujem da je u eparhiji oko 70 hiljada vernika, ali s obzirom na teren na kome se ti vernici nalaze, to je ipak malo. Osim toga, u Gorskom kotaru, Istri i Primorju, prije svega u Rijeci, radi se i živi normalno, a ljudi su zaposleni. To nije slučaj u Lici, na Kordunu ili na Baniji gdje se naveliko osjećaju posljedice rata, a ljudi ne mogu da se zaposle. Dugo godina ova eparhija nije imala episkopa. Kao administrator Episkop dalmatinski g. Fotije vodio je računa i o ovoj eparhiji, iako je imao mnogo posla i u svojoj eparhiji. Ovdje je napravio koliko je stigao, postavio je dobre temelje. Sada je na meni da nadograđujem da bih postigao što bolje stanje.

Koliki je napredak postignut po pitanju povratka imovine, ali i obnove pojedinih crkvenih objekata u eparhiji?
- Što se tiče povratka imovine to se sve odvija jako sporo. U Rijeci je vraćen jedan dio imovine, a sada se borimo za vraćanje i preostalog dijela. Još uvijek nam nisu vraćene mnoge zgrade i šume. U Karlovcu nam je vraćen jedan objekt u kojem su bile i ostale državne institucije, plaća nam se najam i iz tih sredstava se omogućava uzdržavanje sveštenika koji je, kao i ja, podstanar. Ipak u Karlovcu je još dobro ako se stanje uporedi s drugim mjestima u eparhiji ili u Dalmaciji gdje ništa nije vraćeno i gdje nije napravljen nikakav pomak. Ne znam razlog zašto se oteže s vraćanjem. Oni koji odlučuju o tome znaju da sve šta se vrati ostaje ovdje u Hrvatskoj i da niko to neće odnijeti sa sobom. Tražimo da nam se vlasništvo crkve vrati ili adekvatnom zamjenom nadoknadi. Jer bi na taj način osigurali sebi opstanak na ovim terenima. Ne možemo očekivati da nas naši vjernici uzdržavaju kada i njima treba pomoći.

Karlovac je sjedište eparhije
Kad ste ustoličavani, mnogi su očekivali da će Gomirje biti vaše sjedište duže vremena, pa su ostali iznenađeni vašim preseljenjem u Karlovac?

- Karlovac je sjedište Eparhije Gornjokarlovačke i mi smo po kanonima Pravoslavne crkve i po Ustavu SPC obavezni da budemo u eparhijskom sjedištu i bez odluke Sabora SPC ne možemo mijenjati mjesto sjedišta. Donešena je odluka da Karlovac bude eparhijsko sjedište i ja moram biti u Karlovcu, makar svake godine morao mijenjati novi stan i seliti se u drugu zgradu.

Koliko Vaše prisustvo može ubrzati obnovu ili bolje rečeno gradnju Saborne crkve Sv. Nikole i vladičanskih dvora?
- Kada bi stvar gledali na takav način, moje prisustvo trebalo bi da ubrza radove na obnovi porušenih objekata, jer sam ja episkop bez hrama i bez smještaja. Realnost je sasvim druga. Očekujemo da će nadležne institucije ostati dosledni svom obećanju i početi što pre sa obnovom jer je i Hrvatskoj, a i gradu Karlovcu u interesu da se obnovi porušeno i time ulepša središte grada. Kada ovdje gdje sam ja prisutan ide teško šta će tek biti sa drugim mjestima kao što su Gospić i Petrinja. U Gospiću je na mjestu crkve parking za automobile, a u Petrinji gomila betona u središtu grada. Iako je financiranje radova dogovoreno s nadležnim ministarstvima, svi su izgledi da se ove godine odustalo od obnove vladičanskih dvora. Za obnovu dvora ove godine nismo dobili nikakva sredstva iako smo osim za ovu, to tražili i za prošlu godinu.

Radimo muzej u Gomirju
Kako ide s obnovom ostalih objekata SPC u eparhiji?

- Kod obnove ostalih vjerskih objekata, radi se o manjim zahvatima - popravke fasade ili dijela krova. Da se nešto radi od temelja do krova, toga nema. Ministarstvo obnove i razvitka obnavlja parohijske domove koji su spaljeni i uništeni po zakonu koji ih tretira kao obiteljske kuće i ne mogu imati veću kvadraturu od 65 kvadratnih metara. Tek kao spomenici kulture mogu biti obnovljeni u postojećim gabaritima. Ni po tom pitanju ne možemo ništa da uradimo jer smo nemoćni da bilo šta mijenjamo. U Vojniću je obnovljen parohijski dom, a obnavljaće se i u Plaškom. Ministarstvo kulture izdvaja novac, po sto hiljada kuna za Gomirje, Ogulin ili Dvor na Uni, ali to je dovoljno tek za neke manje intervencije. Crkva u Plaškom je u lošem stanju i zahtijeva velika sredstva za obnovu, nisam upoznat o eventualnom ovogodišnjem  izdvajanju sredstava za njenu zaštitu. Crkva je ogromna i sami ne možemo da se upustimo u radove na njoj.

Kakvo mjesto u eparhiji ima manastir Gomirje i nastavak njegove obnove i daljnjeg napredovanja s obzirom da je to i duhovno sjedište eparhije?
- Fasada manastirskog hrama je spolja sređena, ove godine su za manastir izdvojena novčana sredstva pa moramo da odlučimo šta nam je preče da obnavljamo. Da li ići na unutrašnju sanaciju hrama ili ići na uređenje manastirskih konaka ili pak krova koji štiti zgradu od daljnjeg propadanja, to ćemo vidjeti. U manastiru su sada četiri monahinje koje su starije i bolesne, pa radimo na tome da dovedemo mlade monahinje i iskušenice. Manastir bi trebao biti centar za Gorski kotar i u njemu bi smjestili muzej s  vrijednim ikonama iz crkava Gorskog kotara. Muzej bi napravili kako bi ga posjećivali turisti i tu su nam potrebna novčana sredstva. U Gomirju je vraćen samo manji, zapravo simbolički dio šume, tek 12,5 od 500 hektara. Tražili smo da nam se najveći dio šume vrati, a manji dio da nam isplate, ali sve to još uvijek stoji.

Teškoće s vjeronaukom
Što se može učiniti oko povećanja broja sveštenika, naravno uz uslov da se riješi njihova egzistencija u parohijama?

- Sve upražnjene parohije moram popuniti i postaviti sveštenike da bi mogli kvalitetno raditi, ne samo da obavljaju svoje parohijske dužnosti - venčanja, krštenja i sahrane, nego da uđu u svaku kuću, da razgovaraju s ljudima, da budu upoznati s njihovim mukama i problemima, da im pomažu da ih reše, da ih prosvećuju i da ih približavaju Bogu i crkvi. Velikog traga je ostavio komunizam na ovim terenima, ljudi su se udaljili od Boga, napustili svoje hramove, zaboravili svoju tradiciju i hrišćanske vrijednosti. Sada moramo da ih osvjestimo i vratimo na pravi put kojim su hodili i njihovi pradjedovi. Moram da kažem da ima i uspjeha ali i neuspjeha i nezainteresovanosti kod ljudi. U mladima je budućnost naše crkve, eparhije i, svakako, srpskog naroda.

Kako ocjenjujete pomake u polaženju vjeronauke u školama, ali i dodatne nastave srpskog jezika i kulture?
- Vjeronauka u školama jedan je od načina kako mlade približiti Bogu. Nažalost, dosta teškoća postavljaju upravnici škola koji se stavljaju iznad zakona. Kao minimum za vjeronaučnu grupu propisano je sedam učenika, ali tamo gde ih nema mi formiramo odjeljenja od učenika 1. do 4. i od 5. do 8. razreda. Tražili smo od ministra prosvjete da interveniše u Korenici jer je tamo direktor osporavao nastavu, pa ćemo vidjeti što će biti. U Donjem Lapcu ima 90 odsto naše djece, a direktor se ne slaže da pravoslavni sveštenik uđe u školu, dok to za katoličkog nije problem i za tu decu se vjeronauka održava. To je gore čak i od vremena komunista, jer oni sveštenicima generalno nisu dopuštali ulaz u škole, dok je ovdje reč o selekciji. Zato se srpska djeca osjećaju inferiornima prema onoj koja mogu da uče svoju vjeronauku. U Plaškom je, zato što je zakon na našoj strani, priča oko vjeronauke završena pozitivno iako je bilo dosta bespotrebne prepiske. Vjerujem da će tako biti i s Lapcem i drugim sredinama. I u Kninu je bilo slično. I tamo se direktori kao lokalni kauboji stavljaju iznad zakona i uzimaju sudbinu djece u svoje ruke. Mi djecu obučavamo vjeri, a time ih obučavamo i odnosu prema ljudima, dakle, ne samo odnosu ljudi prema Bogu, već i prema svom bližnjem koga treba da poštuju. Kako poštivati Boga koga ne vidimo, ako nećemo poštivati svog bližnjeg?

Ne dijelimo ljude po političkim partijama
Jedan manji dio eparhije, selo Marindol i okolni zaseoci, nalazi se u Sloveniji. Kako ocjenjujete položaj tamošnjih vjernika?

- Još nisam bio u posjeti Marindolu, prije svega zbog putnih isprava, ali je to sada sređeno pa očekujem da će paroh moravički Jelenko Stojanović koji pokriva i tu parohiju sa 40 domova da organizuje posjetu. Ako ja nisam bio kod njih, oni su bili ovdje kod mene, pa smo razgovarali o njihovom položaju. Vjerujem da na nižem, opštinskom nivou imaju podršku vlasti, ali ne znam koliko na državnom nivou imaju propise o pomoći crkvama.

Za polovinu maja raspisani su lokalni izbori: može li se očekivati poziv s Vaše strane, ali i strane sveštenika da se u što većem broju iziđe na izbore?
- To bi uveliko ličilo na političku angažiranost. Pozvati ljude na izbore nije problem, a šta dobijaju time osim što ispunjavaju svoju građansku dužnost. Na ovim prostorima izbori su česti, ljudi su razočarani jer smatraju da su promjene male i spore i da se nedovoljno radi,a novac se troši samo na izbore, pa se i pitaju zašto izlaziti na izbore. Dužnost je političara da pozivaju ljude na izbore i ono što obećaju da ispunjavaju. Naša misija nije politika niti možemo da dijelimo ljude po strankama. Svaki čovek je stvoren po liku i obličju Božijem i kao takav predstavlja ikonu Hristovu. Razlikovati ljude po političkim partijama, po boji kože, dijeliti ih na bogate i siromašne ili ih dijeliti po nacionalnosti, u teologiji Pravoslavne crkve smatra se ikonom pakla.

Pozivamo ljude da ne prodaju imovinu u bescjenje
Koliko Vi i ostali arhijereji možete uticati na proces povratka izbjeglica, ostvarenja građanskih prava, ali i generalnog poboljšanja položaja srpske zajednice u Hrvatskoj?

- Svjedok sam kada je vladika Fotije pozivao da se ljudi vrate na svoja ognjišta, to sam činio i ja i drugi episkopi. Ali mi nikog ne možemo da natjeramo da se vrati. Ljudi gledaju kako da opstanu kad se vrate i od čega da žive. Crkva je u sličnom položaju i malo može da učini da se povratnici pomognu. Ljudi ne mogu doći na ledinu bez krova nad glavom, pa za povratak i pored sve želje, neki uslovi moraju biti obezbjeđeni. Iz svog iskustva znam da je manastir Krka neke ljude zbrinuo koji rade pri manastiru i bogosloviji. Plaća im se za njihov rad i tako im se pomaže. Pozivamo ljude da se vrate, a naročito im se skreće pažnja da ne prodaju imovinu, pogotovo ne u bescjenje, jer za prodaju uvijek ima vremena. Vjerujem da u borbi za naš opstanak i boljitak naših ljudi dosta toga rade i naši politički predstavnici u Saboru.

Neke ulice u Plaškom dobile su nova imena, između ostalog i po Svetom Savi ili vladici Danilu Jakšiću, nakon čega se digla velika galama. Kako Vi ocjenjujete tamošnji događaj?
- Mislim da je cijeli slučaj ispolitizovan. S jedne strane, ne smijemo previše žuriti s promjenama i davanjem imena ulica i drugih naziva po srpskim velikanima, ali s druge strane ne smije da se stvara problem što su ti ljudi istaknuti u srpskom narodu. Ni vladika Danilo Jakšić ni Sveti Sava nikog nisu pozivali da mrzi nekog drugog ko je druge vjere a još manje da uzima tuđe živote. Do promjena treba doći lagano, ali prije svega treba obezbjediti ljudima da rade, da stvaraju i da žive život dostojan čovjeka. Onda će i promjene imena ulica proći bez strasti i napetosti.

Liturgija pod kišobranom
Možda jedno pomalo lično pitanje - kakvi su Vaši osjećaji kad služite liturgiju u kapelici u ruševinama eparhijskog dvora znajući da ste nakon niza godina prvi arhijerej koji to čini?

- Kakav može da bude osjećaj kad se liturgija služi pod kišobranom? U februaru mjesecu kod mene u gostima je boravio mitropolit Jovan iz Makedonije, pošli smo na liturgiju u našu kapelicu. Prethodnu noć i to jutro padala je kiša i kada smo došli u kapelu, mjesto predviđeno za oltara bilo je pod vodom tako da smo morali iznositi prestol na sredinu hrama i tu bogoslužiti. Bogu se možemo moliti na svakom mjestu i u hramu i pod drvetom. Do Boga molitva svakako dopire. Mi smo hram imali i verujem da ćemo ga opet imati, zato i ovim putem pozivamo sve one koji su preuzeli na sebe da obnove hram da pristupe realizaciji obećanoga.

S obzirom na najveći hrišćanski praznik Uskrs, kakva bi bila Vaša poruka?
- Svima želim sretne i Bogom blagoslovene praznike Vaskrsenja Hristovog. Neka ovaj praznik Vaskrsenja Hristovog uvede mir  u srca svih ljudi i da jedni drugima pružimo ruku bratstva, saživota i razumijevanja.

HRISTOS VASKRSE – VAISTINU VASKRSE!

Nenad Jovanović (Novosti sedam dana)


 
   

[novosti] [eparhija] [sv.sava gk] [episkop] [istorija] [manastir]
[
publikacije] [adresar] [riznica] [apel] [linkovi]

Ћирилица

Copyright © 2003, 2004, 2005 Gornjokarlovačka Eparhija.
Designed by SeRGio