|
|
HIROTONISAN EPISKOP GORNJOKARLOVAČKI
G. GERASIM ( POPOVIĆ)
U
nedelju 25 jula, u manastiru Gomirje, hirotonisan je novoizabrani
Episkop
gornjokarlovački G. Gerasim
(Popović),
doskora�nji iguman manastira Krke . U toku Svete Arhijerejske Liturgije,
Njegova Svetost Patrijarh srpski G.
Pavle
izvr�io je rukopolo�enje Episkopa Gerasima. uz sasluzenje velikog broja
Arhijereja, jeromonaha i sve�tenika.
Čin narečenja koji je predhodio hirotoniji, izvr�en
je u subotu 24. jula u 18,00 časova. Nakon dolaska Njegove Svetosti
Patrijarha srpskog G. Pavla u 17,00 časova slu�ena je doksologija, a zatim
je Njegovo Preosve�tenstvo Episkop dalmatinski G. Fotije, u svojstvu
domaćina besedom pozdravio Patrijarha , sve prisutne Arhijereje i ostale
goste.
Pozdravna reč
Episkopa g.g. Fotija upućena Njegovoj Svetosti Patrijarhu srpskom
g.g. PAVLU na doksologiji u manastiru Gomirije, 24. jula 2004.
godine
Va�a Svetosti,
va�a Visokopreosve�tenstva, va�a Preosve�tenstva, časni oci, draga
braćo i sestre! Dozvolite da Vas sve, u ljubavi Gospodnjoj,
pozdravim ovde u manastiru Gomiriju � svetinji i duhovnom centru
Eparhije gornjokarlovačke. Ova svetinja i Eparhija gornjokarlovačka,
ali ne samo one nego i sve na�e Eparhije u Republici Hrvatskoj,
Va�om visokom posetom, do�ivljavaju veliku radost i čast, a posebno
Va�om Va�a Svetosti, jer nam Vi u svojoj svetoj ličnosti ikonizujete
Onoga koji je Glava Crkve � Bogočoveka Isusa Hrista.
Danas je velika radost za sve nas, za na� narod iz ovih krajeva,
zatim iz Dalmacije, osiječko-poljske Eparhije, Slavonije,
Mitropolije zagrebačke, jer je ovaj narod u poslednje vreme poneo
jedan te isti krst stradanja i progona, ali je, iako desetkovan,
ostao veran svojoj Crkvi i svojoj svetoj veri. Posebnu radost i
blagoslov evo do�ivljava raspeta Eparhija gornjokarlovačka, koja će
od danas dobiti svoga Episkopa i pastira u licu dostobla�enog
arhimandrita Gerasima (Popovića) � da je vodi i brine se o ovom
čestitom narodu i Crkvi Bo�ijoj na ovim prostorima.
Vama Va�a Svetosti posebno blagodarimo �to ste do�li danas u
manastir Gomirije, da nas poučite, blagoslovite i date nam snage da
istrajemo na putu svetosavskom, jer nas Vi iz trona svetoga Save
blagosiljate. Radujemo se �to će danas preko narečenja, a sutra kroz
hirotoniju na�a Crkva dobiti novog Episkopa gornjokarlovačkog, koji
će nastaviti podvig svedočenja Pravoslavlja u ovoj Eparhiji �
Eparhiji koja je kao biserima ukra�ena bezbrojnim mno�tvom mučenika
glinskih i jadovinskih, a na njihovom čelu stoji sve�tenomučenik
Sava Gornjokarlovački.
Po rečima narodnog pesnika u ovoj Eparhiji je sve grob do groba �
grobovi braće od braće postradalih. Mi, međutim, verujemo u Onoga
koji je Vaskrsao iz mrtvih, pa tako verujemo da će i ovi grobovi
jednom o�iveti, i objaviti nam veliku tajnu svoga stradanja. Jo�
jednom dobro do�li Va�a Svetosti, braćo arhijereji i draga braćo i
sestre. Neka bi Gospod Va�im svetim molitvama darovao mir i
blagoslov narodu svome, a posebno novome vladici Gerasimu.
Ispolajeti Va�a Svetosti, na mnogaja ljeta! |
Pored
Njegove Svetosti Patrijarha srpskog G. Pavla i Episkopa dalmatinskog G.
Fotija, u činu narečenja i bogoslu�enju učestvovali su brojni
Arhijereji, jeromonasi i sve�tenstvo.
U nedelju 25. jula prvo je slu�eno jutarnje bogoslu�enje, kojim je
načalstvovao iguman krčki German, sa đakonom iz carske lavre
manastira Studenice. U 9,00 časova počela je Sveta Arhijerejska Liturgija,
kojom je načalstvovao Njegova Svetost Patrijarh srpski G. Pavle, uz
saslu�enje
Mitropolita
zagrebačkog - ljubljanskog G. Jovana, Mitropolita crnogorsko - primorskog
G. Amfilohija, Mitropolita dabrobosanskog G. Nikolaja, Mitropolita
ohridskog G. Jovana, Episkopa sremskog G. Vasilija, Episkopa bačkog G.
Irineja, Episkopa bihaćko - petrovačkog G. Hrizostoma, Episkopa osječko -
poljskog G. Lukijana, Episkopa srednjoevropskog G. Konstantina, Episkopa
zapadnoevropskog G. Luke, Episkop vranjskog G. Pahomijea, Episkopa
�umadijskog G. Jovana,
Episkopa
slavonskog G.
Save, Episkopa dalmatinskog G. Fotija, Episkop budimljanskog G. Joanikija,
Vikarnog episkopa jegarskog G. Porfirija, Episkopa znepoljskog G.
Nikolaja, vikara bugarskog patrijarha Maksima, Vikarnog episkopa humskog
G. Maksima i umirovljenog Episkopa zahumsko-hercegovačkog G. Atanasija, uz
saslu�enje velikog broja jeromonaha, sve�tenika i đakona.
Svetoj Arhijerejskoj Liturgiji prisustvovalo je veliki broj vjernika
iz cijele Hrvatske i Bosne i Hercegovine kao i mnoge zvanice, predstavnici
rimokatoličke i baptističke crkve, predstavnici Vlade R. Hrvatske i Vlade
R. Srbije.
Beseda Episkopa Gerasima
Va�a Svetosti, Va�a Visokopreosve�tenstva,
Va�a
Preosve�tenstva u Hristu Gospodu Raspetom i Vaskrslom braćo i
saslu�itelji, časni oci, draga braćo i sestre,
Slava Bogu Jednome u Trojici, Trojici u Jedinici,
Bespočetnom i Bezuzročnom Ocu i Njegovom Jedinorodnom Sinu, kroz Koga
je sve postalo, i Svetome Duhu, �ivotodavcu sve tvari, Trojici
jedinosu�tnoj i nerazdeljivoj, jer mene najmanjega među braćom uzdi�e
u naslednike apostola i svetih otaca,
da
budem saprestolnik svetome Savi srpskom, svetom Vasiliju Ostro�kom i
Saboru srpskih svetitelja, koji se mole pred prestolom Svevi�njega za
rod svoj srpski, namučen i rastu�eni.
Svestan sam svoje nedostojnosti i gre�nosti pred svemilostivim Bogom,
svestan sam svoje mladosti, ali te�im se rečima svetoga apostola Pavla
upućenih Timoteju: �niko da te ne prezire u tvojoj mladosti, nego budi
primer vernima u reči, u vladanju, u ljubavi, u veri i čistoti� (I
Tim. 4, 12), ne prezrite ni vi mene zbog moje mladosti, pomognite me u
svojim molitvama da bih mogao da steknem poverenje naroda Crkve Bo�ije
i da pravilno upravljam Rečju Istine, najpre preko moga ličnog primera
u veri, ljubavi i čistoti �ivota.
Verujem duboko u blagodat Duha Svetoga, �koja nemoćne leči i sirote
bogati�, da će meni malome i slabome pomoći izneti breme i krst
arhijerejskog slu�enja na slavu Bo�iju i Crkve njegove, a na spasenje
moje i poverenog mi stada Hristovog, koje je malo ali izabrano,
�znajući, braćo ljubljena od Boga, da ste izabrani� (I Sol. 1,4)
da
nosimo krst Hrista raspetoga i vaskrsloga, jer krst nositi nama je
suđeno.
Blagodarim Bogu, koji me privede iz nebića u biće i uvede me u �ivot,
da se svagda nadam u �ivot večni i buduća dobra Gospoda
Boga
i Spasa na�ega Isusa Hrista, koji je �Prvosve�tenik budućih dobara�
(Jev. 9,11), nadajući se da ću moći reći po rečima svetog apostola
Pavla: �Dobar rat ratovah, trku zavr�ih, vjeru odr�ah. Sad me čeka
vijenac pravde, koji će mi u onaj Dan dati Gospod, ali ne samo meni,
nego svima koji s ljubavlju očekuju Dolazak njegov� (II Tim. 4, 7-8).
Duh Sveti, koji ishodi od Oca i objavljuje se kroz Sina, izabra mene,
nedostojnog i malog, na tron eparhije gornjokarlovačke, starog
Karlovačkog vladičanstva, da pravilno upravljam, svagda sa ljubavlju i
razumevanjem,
slu�ajući bo�anstvenog apostola naroda koji ka�e: �Pazite, dakle, na
sebe i na sve stado u kome vas Duh Sveti postavi za episkope, da
napasate Crkvu Gospoda i Boga koju steče krvlju svojom� (Dap. 20,28).
Slu�ba episkopa Crkve Bo�ije nije laka, pogotovo u ovim na�im
vremenima, gde smo kao i uvek pozvani da budemo �svetlost svetu�,
svedoci �ivoga Boga, i da u molitvama prizivamo najveće Ime, Ime
jedinoga �Pastira i Episkopa du�a na�ih� Gospoda na�ega Isusa Hrista,
�jer nema drugoga Imena pod nebom danoga ljudima kojim bi se mogli
spasti� (Dap. 4,11).
Svagda prizivati i �moliti se bez prestanka� (I Sol. 5, 17), okupljeni
i sabrani �na jednom mjestu�, a slu�eći svima jer Hristos �nije do�ao
da mu slu�e nego da slu�i i dade �ivot svoj u otkup za mnoge� (Mt. 20,
28). Slu�iti svima i sebe prinositi na �rtvu Bogu i bli�njem da bi smo
mogli reći: �svima sam bio sve da bilo koga pridobijem za Jevanđelje�
(I Kor. 9,22)
To okupljanje i jedinstvo Crkve oko Episkopa odra�ava
jedinstvo Crkve oko Hrista i u Hristu. �Sjedinjeni tako kao Crkva sa
Isusom Hristom i kao Isus Hristos sa Ocem � da sve bude saglasno u
jedinstvu� po rečima svetog Ignjatija Bogonosaca.
Na�e jedinstvo se projavljuje kroz Svetu Evharistiju, koja je su�tina
same Crkve i na�ega spasenja, jer je ona punoća na�eg sjedinjenja sa
Bogom u Hristu. Jer Sveta Evharistija nije samo jedna obična sveta
tajna, nego je tajna same Crkve, tajna spasenja, tajna večnoga �ivota
i besmrtnosti.
I zato onaj koji kroz Episkopa ne stupi u odnos sa Bogom �slu�i
đavolu�, otuda sveti Kiprijan kartaginski i tvrdi da Crkva počiva na
Episkopu i da �gde je Episkop tamo je i Crkva�.
Blagodarim i zahvaljujem, najpre Vama Va�a Svetosti i Svetom
Arhijerejskom Saboru, �to me izabraste na ovu visoku du�nost, za
episkopa gornjokarlovačkog. Hvala Vama i svim Arhijerejima �to ste
danas do�li ovde jer ovaj dolazak je podr�ka vjernom narodu
gornjokarlovačke eparhije i ovim ste pokazali da brinete za
svaku du�u pravoslavnu.
Rođen sam u Liplju, pokraj istoimenog drevnog nemanjićkog manastira u
kom sam i kr�ten gde su me odmalena moji pobo�ni roditelji, otac Momir
i sada već upokojena majka Danica, vodili i veri učili.
Nakon zavr�etka osnovne �kole svoje �kolovanje sam nastavio u krčkoj
bogosloviji, učeći se �ivotu po Jevanđelju od mojih profesora, kojih
se uvek u mojim molitvama sećam. Zamona�en sam i rukopolo�en u čin
đakona rukom tada�njeg episkopa dalmatinskog, a sada mitropolita
dabrobosanskog gospodina Nikolaja.
Zahvaljujem se i episkopu Longinu, sada episkopu za Ameriku i Kanadu
Mitropolije novogračaničke koji me je poslao na studije u bratsku i
daleku Rusiju u Moskovsku Duhovnu Akademiju, gde sam primljen sa
ljubavlju i od predavača i od studenata. Zato se ovom prilikom
zahvaljujem i Visokopreosvećenom arhiepiskopu Verejskom gospodinu
Jevgeniju, rektoru Moskovskih Duhovnih �kola �to je uvek imao vremena
i razumevanja za sve studente, a naročito za nas Srbe.
Po povratku iz Rusije blagoslovom vladike Longina vratio sam se u
Dalmaciju, u manastir moga postriga, manastir Krku i rukopolo�en sam u
čin jeromonaha od strane mitropolita zagrebačko � ljubljanskog
gospodina Jovana. Jo� kao učenik bogoslovije sećam se vernog naroda
Dalmacije, koji je dolazio na poklonjenje u manastir Krku,
za
njih najveću svetinju, i uvek mi je njihova vera bila primer,
te
sam sa rado�ću primio du�nost stare�ine manastira.
Kao stare�ina manastira imao sam bratstvo koje mi je uvek
sa ljubavlju u svemu pomagalo da očuvamo bogato manastirsko predanje i
svakog sa ljubavlju primimo. Sada im se zahvaljujem i molim ih da mi
oproste ako sam se o nekoga po ljudskoj slabosti ogre�io.
Zahvaljujem se i mojim kolegama � profesorima bogoslovije Sveta Tri
Jerarha u manastiru Krki, sa kojima sam zajedno proveo radeći na
velikom delu vaspitavanja na�eg sve�teničkog podmladka. Neka im Gospod
da snage da i dalje nastave ovo bogougodno delo. Posebno se
zahvaljujem mom duhovnom ocu episkopu Fotiju dalmatinskom, koji mi je
uvek svojim ličnim primerom, smirenjem i savetima vodio i u svemu mi
pomagao i podr�avao me. Hvala Vam dragi Vladiko na svemu i nadam se da
ćemo uvek ostati jedno u Hristu i da će Vam Svemilostivi Bog dati
snage da veliko delo koje ste dobro započeli u Pravoslavnoj Dalmaciji
do kraja i dovedete.
U gornjokarlovačkoj eparhiji ste postavili dobre i zdrave temelje i
time ste mi mnogo olak�ali, da po uzoru na Va�e i moje prethodnike
rukovodim poverenu mi pastvu ka pristani�tu spasenja. Pomenuo bih ovde
nekoliko mojih velikih prethodnika na tronu gornjokarlovačke eparhije:
Vladiku Atanasija Ljubojevića, osnivača manastira Komogovine,
zaslu�nog Arhijereja, koji je podneo progone i prezire ali je sve
izdr�ao; uglednog episkopa Danila Ljubotinu u čije vreme je sazidan
novi gomirski hram; Pavla Nenadovića, potonjeg mitropolita
karlovačkog; vladiku i pesnika Lukijana Mu�ickog, velikog radnika na
crkvenoj prosveti u ovim krajevima; sve�tenomučenika Savu Trlajića,
koji je sa velikim brojem sve�tenika i naroda stradao u II svetskom
ratu; velikog besednika rodom bokelja Simeona Zlokovića i sada�njeg
episkopa banatskog Nikanora Bogunovića. Hvala im za njihov trud i rad
i za sve �to su učinili za �ivot i rad ove mučeničke i ispovedničke
eparhije.
Da ka�em i nekoliko reči o programu mog budućeg arhipastirskog rada,
moj program je �ivot po Jevanđelju, na koje nas Hristos prizva rečima:
�idite po svemu svetu i propovedajte Jevanđelje svakom stvorenju� (Mk.
16,15).
Ja ću se kao pravoslavni episkop ovoga trona truditi, koliko mi to
Gospod da, da budem sličan Spasitelju na�em koji je kao sluga do�ao u
ovaj svet i svojim smirenjem, poni�enjem i golgotskim stradanjem
pokazao nam put krsta kao jedini put zadobijanja istinske slave,
vaskrsenja i večnog �ivota. Sva tajna ličnosti Bogočoveka Isusa Hrista
je u krstu Njegovom, ali je i tajna Njegovog krsta u Vaskrsenju. To je
ona najdublja novozavetna istina koju svet, koji u �zlu le�i�, ne
razume i ne prihvata. Kada sv. apostol Pavle ka�e da je �raspeo sebe
svetu i svet sebi�, on hoće da ka�e da ne prihvata ni sebe ni svet
izvan Hrista i izvan krsta Njegovog. Ja se molim Gospodu da zaista
budem svedok te istine i da moje episkopstvo bude u tom krstolikom
slu�enju Bogu i bli�njemu. Kao episkop ću raditi na obnovi verskog i
liturgijskog �ivota u poverenoj mi eparhiji, pogotovo na obnovi na�ih
duhovnih bisera: manastira Gomirja i drevne Komogovine, svih ostalih
sru�enih hramova koji su oduvek bili izvori i sredi�ta duhovnog �ivota
na�e eparhije. Posebno ću se truditi na obnovi eparhijskog
sedi�ta sa katedralnim hramom svetog oca Nikolaja u Karlovcu, odakle
bi trebao da počne upravo iz ru�evina dvora i saborne crkve novi �ivot
i obnova na�e eparhije. Pored toga svesrdno ću se zalagati na polju
crkvene prosvete i verskog obrazovanja na�e omladine, jer predstavlja
duhovne temelje i budućnost pravoslavlja u eparhiji gornjokarlovačkoj.
Trudit ću se da kao pravoslavni episkop ove eparhije imam hri�ćanski
odnos prema svim ljudima, a naročito prema Rimokatoličkoj crkvi i
vlastima R. Hrvatske i svakim svojim postupkom doprinositi uzajamnom
po�tavanju i su�ivotu na ovim prostorima. Jo� jednom se posebno
zahvaljujem Vama Va�a Svetosti, na očinskoj brizi i ljubavi za Crkvu
na�u svetosavsku, svoj braći Arhijerejima, koji su danas do�li da
podelimo ovu duhovnu radost, pozdravljam predstavnike Rimokatoličke
crkve, predstavnike dr�ave R. Hrvatske, prisutnu gospodu ambasadore i
svo prisutno sve�tenstvo i mona�tvo i vas blagoverni narode Bo�iji.
�elim svima da vam se zahvalim na ljubavi �to ste do�li i
neka
blagodat Gospoda na�eg Isusa Hrista, i ljubav Boga i Oca i zajednica
Svetoga Duha bude sa svima nama. Amin. |
|
|
|