MANASTIR
KOMAGOVINA
protojerej Milan Radeka

Selo Komogovina le�i na putu iz Petrinje u Kostajnicu. Tu je blizu utoka potoka Badu�nice u Sunju bio manastir, danas parohijska crkva. S juga su ogranci planine �amarice. Na brdu Gradini, lijevo od potoka ima tragova ka�tela. Na sjever od Sunje di�e se Kordić brdo. (v. �umberak zaselak).
Ovaj je kraj kralj Matija podario 1482. srpskom despotu Vuku Grgureviću � Brankoviću, zvanom �Zmaj Ognjeni Vuk". Kada je Vuk umro 1485, njegova udovica Varvara od roda Frankopana preuda se za Franju Berislavića, hrvatskog velika�a, koji tako ponese despotski naslov. Poslije su Komogovinu dr�ali mađarski velika�i Banfi i hrvatski Zrinski. � Kao napu�ten i sru�en grad spominje se Komogovina 1696. g.
Prije manastira spominje se ovdje 1334. katolička �upa sv. Kri�a, zagrebačke biskupije, a 1501. �upnik Martin. Narod hrvatski ovog kraja ukoliko nije postradao, izbjegava da; � kako ka�e hrvatski povjesničar Smičiklas, � nađe drugdje bolju i sretniju domovinu. Na puste zemlje, najvi�e oko gradova, dovode Turci, i hrvatski velika�i, tursku raju, većinom Srbe. Tako je Petar Keglević, poslan od bana Ivana Dra�kovića, doveo 1640. ne�to Srba s knezom Todorom i nastanio ih prema Kupi oko Petrinje i Hrastovice. A 1680. dovede vojvoda Bratić 120 porodica dozvolom bana Nikole Erdedi.
Uskoro, 1688. mitropolit iz Bosne Atanasije Ljubojević, do�av�i s ne�to naroda, ostavlja u Baniji svog egzarha (zamjenika), a on ode u Dalmaciju. No on će se uskoro vratiti.
Do tog vremena, za turske vladavine, bio je za čitavo donje Pounje, pa i za Baniju, duhovni centar man. Mo�tanica pod Kozarom, Mo�tanica je osnovana �na Krajini ljutoj" pol.
XVI v. kod doseljavanja Srba, a na mjestu biv�e katoličke �uoe istog naziva, � kako navodi Rački. Manastir postrada u ratu. Kaluđeri pređo�e na ovu stranu Une i osnova�e man. Komogovinu; to su bili Jovo Svilokos i Silvestar Prodanović. � To svjedoče i zapisi i dva opisa manastira, iz 1771, i 1772. Jedan izvje�taj Ratnog vijeća iz 1707. g. kazuje da je osnivač mitropopolit Atanasije i da je predao man. na upravu Dionisiju Popoviću.
Kada je Atanasije dobio carsku dozvolu da dr�i Liku i Baniju, on pređe u Komogovinu. Ovom prilikom i car i hrv. ban Baćan naređuju da se Atanasiju i njegovom sve�tenstvu omogući da slobodno vr�e slu�bu i upravljaju pravoslavnima.
Tako je Komogovina postala narodno-crkveni centar u Baniji. Koliko je man. tada bio razvijen, pokazuju tragovi vodovoda od izvora Pualovca pod brdom Čardači�tem do man. s odvodom u Sunju. U Komogovini borave i prva tri episkopa Kostajničkog vladičanstva 1715 �
1738 Ugarković, Dimitrijević (Mitrović) i Ljubibratić. Ep. Andrijević prelazi u Kostajnicu. Episkopska crkva, isprva drvena, bila je kao i Mo�tanica posvećena Sv. Arhanđelu. Gavrilu. 1728. spominje se crkva Vaznesenja Gospodnjeg sad Preobra�enja Gospodnjeg. Slično je kod man. Krke u Dalmaciji: dva praznovanja kod manastira.
Pismo Danila Gruborovića iz Čapljana i Nikole Begovića sluti da bi tu mogao biti grob osnivača mitr. Atanasija Ljubojevića! Manastir je odmah 1693. dobio od kostajničkog komandanta Franje Erdedi zemlju, �to potvrđuje i Franjo Kri�tof Deli�imunović 1717. g. navodeći i međe: od u�ća Pastu�e u Sunju na brdo do puta mimo zemlje Gavre Dragića povrh Blatnjaka, pa na kuću Maksima Filipovića i dalje ogretkom povrh krečane u potok Jo�avku i dalje potokom do Sunje i jarkom u Crnu planinu. � Ova potvrda sadr�i i odobrenje ribolova, jer kaluđeri ne jedu meso. Na man. zemlju kaluđeri su naselili pet kuća: Bermandul, Crnobradović i 3 kuće Podunavaca.
Kaluđeri su opslu�ivali i okolne parohije dajući trećinu manastiru a i odlazili su na skupljanje milostinje sve do Rusije. Iguman Tintor (ovića) s kaluđerom Rafailom sreo se 1715. u Rusiji s crnogorskim mitropolitom Danilom (v. Njego�ev ,,Gorski vijenac") i dobio od njega knjigu; v. zapis na Mineju. A ima i na Slu�ebniku bilje�ke o Teodorovom putu. U Komogovini rađene su ikone; o tome vidi u poglavlju o ikonama.
Za manastir izradio je 1743. čuveni Hristifor �afarović, autor Stematografije (knjige o grobovima) iz 1741, � bakrorez Vaznesenja, manastirske slave, da bi se mogli snimiti otisci za dar vjernima. Ova ploča s natpisom nalazi se danas, � prenos iz muzeja Srba, � u Povjesnom muzeju Hrvatske u Zagrebu kao pohrana dragocjenosti Srp. prav. crkve   (SPC).
Centar bune Te�e Kijuka 1751. koja je buknula zbog poreza, skupe uniforme, stranih oficira mjesto domaćih knezova i vojvoda, i zbog ometanja vjere, � bio je u Komogovini. O ovom vi�e pod Krajina poslije reforme i u prikazu djelovanja vladike Danila Jak�ića.
Posljedice ove bune pogodile su i manastir. Egzarh Jefrem Marković saslu�avan je i udaljen iz Banije. Kako svjedoči kaluđer Gritorije Trivić 1758. u pismu Mitr. Nenadoviću, uman. je nered i rasulo.
O stanju manastiru svjedoče posebno i dva opisa iz 1771/2. � Postoji mala kapela, 8 ćelija i trpezarija, sve drveno. � Na potoku mlin. Zemlje svega 132 rala: 30 motika vinograda, 499 stabala �ljiva. � Zalihe: 32 vagana (po 52 oke) p�enice, 3 vagana zobi, 10 vagana kukuruza, 12 prosa, � vina 25 akova, rakije 3, � Stoke 6 volova, 7 konja, 5 krava, 7 junadi. Ovaca, koza, svinja, pčela kao da nema! � Ekonomija je tako slaba da se ne mo�e manastir izdr�avatnj � Bratstva ima 7 jeromonaha, 1 kaluđer i 4 monaha
.
�  Sloga bi mogla biti i bolja. Kaluđeri uče i znaju samo najpotrebnije. Osnove vjere poznaju i iguman Vasilije �erić, vikar Sofronije Sibičić, Stefan �ilić i Vikentije Jak�ić. Eklisijarh  (starje�ina hrama)  je Teofil Dodo�.
Regulamentom od 1777. g. predviđeno je � po kaluđerskim pravilima. koja manastiri nisu prihvatili � da po članu 47 mo�e ostati samo onaj manastir koji mo�e izdr�avati najmanje 8 kaluđera. � U vezi s time raspisuje grof Koler kao nadle�na vlast da na ovih osam kaluđera manastir mora imati najmanje po 30 rali plodne zemlje (Beč, 12. juni 1777). Stoga je trebalo sastaviti najtačniji izvje�taj o stanju. Komogovina nije imala tih uslova i zato oktobra te godine manastir se ukida. � Kaluđeri su raspoređeni: Teofil Dodo� u man. Bezdin, Stefan �igić u sv. Đurađ, Teodosije Begavić u Mesić i Nikodim Milobratović u Hodo�, �   sve   u   Banatu.   Likvidira   se   nepokretno   i   pokretno   imanje,   Od prodatih pokretnina da se dade po 1/4 svakom od gore navedenih manastira. � Crkva da ostane kao parohijska. Mitropolit Vidak u predstavci 1778. spominje da je ukidanje izvr�eno aktom vlasti bez pristanka Sinoda i da su uslovi opstanka (povr�ina zemlji�ta) neostvarivi. Mitropolit dodaje da su ukidanjem Komogovine narodu Banije, koji dobro i vjerno vr�i svoje vojničke du�nosti, samo jo� pozlijeđene one rane kad je ukinuto  Kostajničko   vladičanstvo.   Vladika  Petrović  je  javio   da  je narod pred njim naj�e�će osuđivao i prijetio da će komisiju rastjerati, i on ga je jedva umirio. � Narod je za sve okrivljivao vladiku, koji se sveti zato �to su mu dali kaluđeri kukuruzna kruha, proje!. � Narod u tom ukidanju gleda napad na svoju vjeru. � Narodnu �albu povodom ovog ukidanja podpisali su 2 protoprezvitera, 2 namjesnika, 13 sve�tenika i 117 narodnih predstavnika iz 28 mjesta U �albi navodi da je manastir bio jedina utjeha cijele ove krajine. � Ukidanje je ipak izvr�eno. Za zemlju data je man. Gomirju dr�. obveznica na 4000 f. Za pokretnine se dobilo 640 f �to je podijeljeno na 4 navedena banatska manastira.
Manastir je postojao 88 godina. Bio je, � kako ka�e N. Begović, � du�a naroda, mjesto gdje se sve dogovaralo i zaključivalo. � U narodu je ostalo da se ide na slu�bu �svetom manastiru", kako je 1936. zabilje�io Karanović u Politici
.
Ako je Begović mogao 1865. zabilje�iti: �Crkva je velika zidana, ima lijepih ručnih krstova, dosta knjiga, ode�da, litija, zvona krsnih i velikih i drugih utvari. � Druga je rat gotovo sve to uni�tio. Ostalo je samo pone�to razasuto.
Od ikonostasa ostale su ikone iz gornjeg reda i Sv. Trojica. � Starih ikona ima pet u Zagrebu. � U crkvi su jo� tri starije ikone. � Od ode�da postoji epitrahilj i felon u Zagrebu, po tradiciji dar grofova Zrinskih, samo se ne zna kome, kada je manastir osnovan 1693.g. a Zrinski uni�teni 1671! Ima i predmeta od metala; � Diskos Avakuma Begovića, skovao majstor Jakov 1708, � (spominje se Jakov i u Gomirju); � i putir od istih; � Krst Ilije Novakovića (Jovanovića) majstora 1705, � Kivot s mo�tima Teodora Tirona? od Stefana Ljubibratića, ep. Kost. 1728-38; � Pavta kopča, donese monah Grigorije Trivić 1753. � Man. pečat bio u manastiru Lepavina.
N. Begović spominje narodno predanje da se u kivotu Ljubibratića nalazila i ruka nekog Teodora, srpskog mučenika iz 1788. kojeg su Turci na vjeru izmamilo i ubili zajedno s cijelom četom vojnika. � Tu je prvo neka nejasnoća s mo�tima Teodora Tirona, � davnog mučenika, � i rukom Teodora iz 1788. g. � Ruka (do zape�ća) postoji i danas u Kostajnici. I o njoj je pisao �erović, a govori i Leontije Pavlović u svojoj knjizi o srpskim svetiteljima i mučenicima. � Ima u Vaničekovoj istoriji Krajine (TTT 385) podatak o pogibiji jedne kraji�ke čete od 150 vojnika u Podkozarju u ratu austro-ugarskom 1788. g. � sliku ruke daje i ovaj rad: �Moja ruko, zelena jabuko" ... � Ovo sve nije jo� preči�ćeno.
Ikona sv. Teodora srpskog u narodnoj no�nji nalazi se na ikonostasu u Marindolu! � Ko je radio i kako izgleda, na �alost ne mo�emo ovdje pokazati.

O Komogovini: N. Begović, Srp. Dalm., magazin 1865, s 118/126; � Man. Grbić, knj. III str, 2-18; � Dr Du�an Ka�ić, knj. o manastirima 1971, s. 291-315; � Pavle Dragić, kal. Sv. Sava, Zagreb 1932, 78; � �erović, Glasnik ist. dr. NS 5, 3 1932, 429; � Karanović, Politika 16. avg. 1936. g.

 
   
 
   

[novosti] [eparhija] [sv.sava gk] [episkop] [istorija] [manastir]
[
publikacije] [adresar] [riznica] [apel] [linkovi]

Ћирилица

Copyright � 2003, 2004, 2005 Gornjokarlovačka Eparhija.
Designed by SeRGio