Eva Ras
Setimo se Gandija

Nikolas Berns ne zna šta nosi budućnost

Negdje sam pročitala kako je Napoleon Bonaparta prošao jednom prilikom kraj sinagoge baš kad se postio TishaB'Av i čuo otuda plač i kuknjavu... Poslao je svoga emisara da sazna o čemu se radi, zašto u sinagogi narod plače i rida. Vrativši se, emisar ga je obavijestio da Jevreji plaču, jer im je hram srušen. „Zašto ja o tome nisam obaviješten”, nervirao se Napoleon. „Kad se to dogodilo, koji hram je bio njihov?” „Gospodaru”, odgovorio je emisar, „na današnji dan prije više od 1.700 godina u Jerusalimu su Rimljani srušili njihov hram”. Napoleon je malo poćutao, zamislio se a zatim rekao: „Narod koji toliko dugo oplakuje svoj srušeni hram i opstaje kroz sve duge vijekove, sigurno će ga ponovo izgraditi”.

Mislim da je svaki građanin Srbije od 17. februara 2008. godine dužan da se ponaša tako kao da je njemu lično otet dio imovine... Nikada nijedan jedini građanin Srbije ne bi smio to da zaboravi dok je Kosovo tuđe, jer ako bismo klicali samoproklamovanoj državi ispalo bi da su strane velesile u pravu.

Ne znam da li možete prihvatiti moju paranoičnu misao da su one mladiće, takozvane huligane, koji su palili i razbijali po Beogradu za vrijeme protesta, platile strane sile! Paranoja mi je ostala kao komunistički sindrom, koji sam upijala rodivši se, rastući i živeći u Drugoj, Titovoj Jugoslaviji, kada su za sve nedaće uvijek bili krivi unutarnji i strani plaćenici! I danas ta paranoična misao ima puno opravdanja, jer lako je potkupiti one kojima nedostaje sve. Mogli su da ih najme za po sto evra, možda i manje, to bi bio mali trošak nekoj stranoj sili, 30.000 evra da bi platili trista mladih bezgaćnika... Šuškalo se o tome da su taj metod koristili i 1999. godine, kad su potplaćivali siromašne, labilne građane da smještaju lokatore, spravice koje su navodile bombardere na tačne mete da se ne bi brukali pred svijetom s mnoštvom kolateralnih šteta.

Ne vjerujem da smo još uvijek lakovjerni i da nas lažima mogu zamajavati. Svako može da vidi kako se Zapad protiv terorizma bori samo na svome tlu. Licemjerje Zapada je očigledno, odavno putujemo pasošima zemlje koja ne postoji. Lupe unutra vizu koja važi, i putuj igumane! To je valjda novi pogled na svijet – priznajemo ono čega nema, ima ga jer smo priznali. Vi nemate zemlju, ali mi imamo vize, sve je u najboljem redu. To je još i prihvatljivo a ono što ja Zapadu nikada neću oprostiti to je što je desetljećima debelo podržavao komunističkog diktatora na račun ovdašnjih naroda i narodnosti, čini se, zbog ovog epiloga – da bi Tito mogao svakom desetorođenom djetetu da bude kum, kako bi postali dovoljno brojni da na demografskom nivou steknu pravo za otimanje tuđe teritorije. Svjetski mirotvorci već svesrdno pomažu i da raste broj stanovnika Avganistana kako bi na isti način zauzeli Irak i poništili persijsku prošlost. Ne zavidim ni Albancima koji su stekli samostalnost, jer je i to licemjerje: kakva je to samostalnost koju nadgleda Međunarodna upravljačka grupa?

Pošto sam mješanac, sačinjena od više narodnosti, ne mogu da obuzdam moju jevrejsku kap krvi koja govori da smo uprkos svemu, šta god da nam se dešava, rođeni da popravljamo svijet. Srbija je sada odsječena od svog jezgra, čini joj se nepravda, otima joj se prošlost, blati sadašnjost – ali ništa nije vječno.

Imamo kablovsku TV mrežu, govorimo i poneki strani jezik pa možemo da pratimo kako svijet komentariše događaje: „Srpski narod Zapad krivi, umjesto domaćih političara”, grakću oni. Podsmijevaju se i govore da se njihove odluke ne preinačuju emocijama građana koji su izašli na ulice, a ja sam slušala na demonstracijama studente koji su pitali kako bi to izgledalo kad bismo svi, tako nenaoružani, pješke krenuli i stigli do Kosova?! Šta bi sa nama na granici činila Međunarodna upravljačka grupa? Bi li pucali u nenaoružanu svjetinu, da li bi imali spremnih pet miliona metaka da nas sve potamane, ili bi tražili pojačanje Evropske unije, Amerike? Zar je zaboravljen pravi mirotvorac Gandi (MohandasKaramchandGandhi) koji je od kolonijalne Indije stvorio nezavisnu državu oslobodivši je engleske vladavine, bez oružja, izlaskom ljudi na ulice?

Izrael je za pobožne Jevreje jedina domovina, ma gdje da se rode, i oni su se skoro 2000 godina molili da se u nju vrate. Decu su odgajali tako da znaju da im je samo Izrael, Sveta zemlja, domovina, kao što je za srpski narod Kosovo, bez obzira na to koji ga narod sada naseljava. Nikolas Berns može olako da izgovara kako to više nikad neće biti srpsko tlo, ali on ne zna šta nosi budućnost, a njegova nagađanja kad-tad moraju da se izjalove. U Srbiji žive mnogi koji nisu srpske nacionalnosti, ali pate zajedno sa srpskim narodom. I kad sam već pomenula Gandija da kažem po čemu ga se ovih dana sećam: kad je posjetio Ameriku, upitali su ga šta misli o zapadnoj civilizaciji, a on je odgovorio da mu to zvuči kao dobra ideja! I ja tako mislim.

Bilo bi lijepo da su naši političari odgovorniji, sa jačom vjerom i odlučnošću, mogli bi poput Gandija da sjednu sa narodom na neki golemi trg, da krenemo svi u štrajk glađu dok ne stignu ostali iz cijele Srbije da nam se pridruže i da gladni, nenaoružani u tišini čekamo spasitelja...

Eva Ras - Politika

[objavljeno: 06/03/2008]

 

 

 
   

[novosti] [eparhija] [sv.sava gk] [episkop] [istorija] [manastir]
[
publikacije] [adresar] [riznica] [apel] [linkovi]

Ћирилица

Copyright © 2003, 2004, 2005 Gornjokarlovačka Eparhija.
Designed by S.eRGio