Episkop Simeon (Zloković)
 (1951-1990)

 
 Na redovnom zasijedanju Sv.Arhijerejskog sabora SPC 12. juna 1951. god
ine kad je gornjokarlovački Episkop Nikarion izabran za Episkopa sremske eparhije, na mjesto Episkopa gornjkarlovačkog izabran je episkop Simeon, dotada�nji rektor bogoslovije Svetog Save u manastiru Rakovici.
 Episkop Simeon porijeklom je Bokelj iz Bijele,rođen na praznik Blagovijesti 7.aprila 1911.
godine od oca Du�ana i majke Anete, kr�ten imenom Ljubomir.
 Poslije zavr�ene osnovne �kole u Bijeloj, zavr�ava gimnaziju u Herceg-Novom.
Bogosloviju je zavr�io 16. juna 1934. godine na Cetinju a na Bogoslovskom fakultetu je diplomirao 30. juna 1938. godine. Drugi svjetski rat zatekao ga je u Berlinu na post -diplomskim studijima. Tada se vraća u Srbiju gdje se zamona�io u manastiru Rakovici gdje dobija mona�ko ime Simeon. Potom je 24. aprila 1940. godine postavljen za katihetu Realne gimnazije u Jagodini, gdje je ostao do kraja �kolske godine. �kolske 1940/41. godine počinje da radi kao katiheta u Trećoj mu�koj gimnaziji u Beogradu. Svoj vjeroučiteljski posao, obavljao je u beogradskim �kolama sve dok to dr�avne vlasti nisu zabranile. 1949. godine Srpska pravoslavna crkva povjerava mu veoma te�ku i odgovornu du�nost, organiziranje rada Bogoslovije Sv. Save u manastiru Rakovici. U međuvremenu bio je duhovnik crkve Ru�ice na Kalemegdanu. Na du�nosti Rektora Bogoslovije Sv. Save ostao je do 1951. godine  kada ga je Sveti Arhijerejski Sabor izabrao za Episkopa Eparhije gornjokarlovačke na čijem tronu ostaje sve do svoje smrti 28. novembra 1990. godine u Karlovcu.
 
Hirotonija episkopa Simeona bila je 16/26 jula 1951. koju je obavio patrijarh Vikentije s nekoliko episkopa.
 Hirotoniji Episkopa Simeona prisustvovali su kao gosti Anglikanske i nekih zapadnih crkava i gospodin Dr. Tobijas,
sekretar Ekumenskog savjeta crkava u �enevi.
 Patrijar Vikentije je u svojoj besjedi tom prilikom istakao �da je ova slu�ba nastavak dosada�nje nastavničke,
samo u pro�irenom obimu. Dosada�nji duhovni vođa jedne bogoslovije postaje vođom čitave jedne Eparhije, vrlo značajne u Srpskoj pravoslavnoj crkvi, naročito po najte�oj sudbini u ovom ratu. Iako je slična subina pratila ovo vladičanstvo od osnivanja, narod je sačuvao svoje ime i svoju vjeru pravoslavnu. U svojoj prvoj Arhipastirskoj besjedi Episkop Simeon ističe �kako je njegova ličnost sad pomjerena sa čisto �kolskog na novi plan �ivota, opasan i strm. Zna da će otsad svaku radost do�ivljavati pomije�anu s gorčinom a svaki uspjeh u velikoj opsnosti od ljudske sujete i samoljubivosti. Moli se Bogu da mu njegova duhovna vlast bude izvor najslađe radosti od po�rtvovanja. Najvi�i zakon crkve Hristove je ljubav. Zakon ljubavi nikad nije poga�en do danas. Ali, priznali ljudi taj zakon ili ne priznali, istorija će i dalje teći po njemu jer samo u ljubavi i�čezavaju suprotnosti između rasa i naroda. Zato učeći taj zakon ljubavi i �rtve, mi ćemo ispuniti zadatak �ivota na koji nas poziva Spasitelj na�.
 
Episkop Simeon ustoličen je u Karlovcu 12. avgusta 1951. godine u crkvi Sv. Oca Nikolaja u Karlovcu. Patrijarhov izaslanik je bio Ep.Nikanor.
 Na ustoličenju ep
piskop Simeon ponavlja dijelove svoje besjede sa hirotonije i ponavlja, da je ljubav jedina kadra da zbli�i ljude i ni�ta drugo ne mo�e ih tako zbli�iti.
 Episkop Simeon dolazi na tron Eparhije gornjokarlovačke nakon rata,
koji je iza sebe ostavio tragove na �ivotu crkve kao ni jedan do sada od njenog osnutka. Do�ao je u Eparhiju, nekada najsređeniju, tada razorenu. Do�ao je u Eparhiju bez Dvora,  do�ao je u stan bez namje�taja. U Eparhiji je zatekao 14 sve�tenika. Zatekao je dvadesetak bogoslu�beno sposobih hramova od predratnih 205. Od predratnih pola miliona vjernika u 146 parohija, zatekao je prepolovljen broj. Zatekao je zgari�ta, mučili�ta, ru�evine, zatekao je svoje malo ali upla�eno stado. Episkop Simeon susreće se i sa novonastalom situacijom u odnosu crkva-dr�ava sa novim komunističkim re�imom, nimalo tolerantnim prema vjerskim osjećanjima bilo kojeg naroda. Ru�enje crkava nastavilo se i poslije rata sve do sredine pedesetih godina. Vjekovni hramovi su ru�eni i od njihovog Svetog kamena zidani zadru�ni domovi i domovi kulture. Pored ru�evina hramova dr�avna vlast oduzela je crkvi i ono �to joj je ostalo od njenih materijalnih dobara .
 U tom periodu bio je te�ak svaki početak a pogotovo u Arhipastirskom koji je po Bo�ijem Promislu započeo episkop Simeon.
 
Do�av�i u Eparhiju zatiče svega nekoliko sve�tenika,koji su se vratili iz izbjegli�tva dok su ostali mučenički stradali sa narodom ove eparhije. Mladi Episkop pun ljubavi i razumijevanja u novonastaloj situaciji započinje svoj Arhipastirski rad na o�ivljavanju Eparhije gornjokarlovačke. Posebno mjesto u radu episkopa Simeona zauzimaju obilasci parohija, hramova i sve�tenika čiji se broj pogotovo mladih sve�tenika postepeno povećavao i Arhijerejske posjete narodu. Koristo je svaku priliku da ljude pouči, da ih utvrdi u vjeri, da im ulije ljubav, da ih ohrabri. Pisati o radu Episkopa Simeona koji je ostavio svoj neizbrisivi rad u Eparhiji gornjokarlovačkoj zahtjevao bi posebnu studiju tako ćemo u ovom malom prisjećanju na Njega izdvojiti par isječaka iz besjeda koje čine Njegovo propovjedničko djelovanje.
 
Iz besjede na osvećenju nove crkve u Glini 21. septembra 1963.  (vesnik,344,3. oktobra 1963.) � Ova crkva nije prkos-crkva.Ona je plod ljubavi i odanosti svojoj vjeri i Crkvi. U ovoj crkvi propovedaće se najsvetija načela nauke Hristove: ljubav, mir i dobra volja među ljudima, među braćom, među svim narodima svjeta, djeci istog Oca nebeskog. U njoj ćemo se moliti Bogu za sve nas, za domove va�e, za djecu va�u, za napredak i blagostanje otadzbine na�e i za dobro svih ljudi u svem svijetu Bo�ijem �
 Vladika je dodao i jedno upozorenje ne ni prekor ni opomenu.
 �U prirodi u�ivamo u ljepoti raznovrsnosti njenih, koje raznovrsnosti ipak uvijek čine sklad. Za�to nam onda smeta raznovrsnost i posebnost kod ljudi, naroda i vjera. Za�to mi, kad je u pitanju čovjek, vidimo samo sebe i po sebi mjerimo ljude oko sebe, a ne podnosimo nikakve razlike. Ako kao hri�ćani najpre smo pozvani da unosimo duh trpeljivosti i dobre volje u na�e odnose među ljudima. I prirodu i ljude stvorio je jedan Bog; zato ne protivimo se volji Bo�joj. Jer svi smo djeca Oca i braća u ljubavi�
 
 Osvećenje crkve u Gornjim Dubravama na Sv. Petku 27. oktobra 1972. (pravoslavlje 139. 1. januar 1973.)
 Riječi molitava va�ih pradjedova i predaka odjekivale su nekada u starom ovom hramu, ali njegovim stradanjem nisu se ugasile, one su stalno pred Bogom. Otsad će u ovom obnovljenom hramu odjekivati riječi va�ih molitava. Kad bi zidine ovog hrama mogle da progovore, čule bi se reči radosti i pojanja, reči obreda kr�tavanja i večavanja, čuli bi se uzdasi pokajnika i vapaji za pokojnicima. Sve je to bila molitva.
 O kad bi ste vi mogli čuti sve ono �to je va�im ocima i precima sačuvalo ovo kamenje, i pevali biste i plakali. Radovali biste se radostima njihovih �ivota. Plakali biste u tugama va�ih predaka�.
 U Saboru republike Hrvatske na novogodi�njem prijemu 20. februara 1984.godine
 �Mi ovdje �ivimo jedni sa drugima, nacije i narodnosti, crkve i religiozne demonizacije. �ivimo pod istim Bo�jim suncem kao delovi na�e dr�avne zajednice, �to nas sve upućuje jedne na druge da bi svako u�ivao svoju slobodu, bezbednost isačuvao svoj identitet, svoju kulturnu ba�tinu u okviru svoje nacije i pro�losti
 
Episkop Simeon je bio veoma plodan crkveni pisac. Pisao je mnoge članke i rasprave. Napisao je mnoge besjede. Dosta njih je objavljeno no isto tako dosta ih je ostalo i neobjavljenih. Tako da ga je Bogoslovski fakultet Srpske pravoslavne crkve, proglasio za svog počasnog doktora. Univerzitet iz Arizone(SAD), dodijelio mu je doktorat iz Filozofije. Prilikom osvećenja obnovljene crkve u Sadilovcu, pod čijim podom le�e 463 �rtve spaljne u toj crkvi, Arhijerejski Sabor odlikovao je bla�enopočiv�eg Episkopa Simeona ordenom Sv.Save I reda.
 Na praznik Sv. Petke 27. oktobra 1990. episkop Simeon posvetio je obnovljeni hram Sv. Petke u Sjeničaku.
 Ispustio je du�u 28. novembra 1990. godine u Karlovcu. Njegovo Preosve�tensto Bla�enopočiv�i Episkop Simeon sahranjen je 30. novembra 1990. godine u grobnicu Episkopa Lukijana (Mu�ickog) na Pravoslavnom groblju Dubovac u Karlovcu. Tokom svog �ivota Episkop Simeon je u svojoj oporuci napisao sledeće �Ukoliko nas Bog pozove pre nego li sagradimo grobnicu, neka budemo sahranjeni u grobnici Episkopa Lukijana Mu�ickog u Karlovcu. Zadu�ujemo Eparhiju da nas kasnije prenese u portu manastira Gomirija, koje je Bo�je delo ali i na� �ivotni krst...�
 Zupokojenu Liturgiju a potom i opelo slu�ili su Preosvećena Gospoda Arhijereji: Episkop ra�ko-prizrenski Gospodin Pavle, Episkop �umadijski Gospodin Sava, Episkop dalmatinski Gospodin Nikolaj i Episkop slavonski Gospodin Lukijan, uz mnogobrojno sve�tenstvo iz vi�e eparhija.
 Neka je vječni pokoj na�em dragom Episkopu Simeonu i molimo se Bogu za mir njegovoj mučeničkoj du�i u Crkvi nebeskoj sa svim ostalim mučenicima stradalne Eparhije gornjokarlovačke.

            


 

    Atanasije Ljubojević
(1688-1712)

Danilo Ljubotina
(1713- 1739)
Pavle Nenadović
(1744-1749)
Danilo Jak�ić
(1751-1771)
Josif Stojanović
(1771-1774)
Petar Petrović
(1774-1784)
Jovan Jovanović
(1783-1786)
Genadije Dimović
(1786-1796)
Stevan Blagorodni
ot Avakumović

(1798-1801)
Petar Jovanović
 Blagorodni ot Vidak

(1801-1806)

Mojsije Blagorodni
ot Mioković

(1807-1823)
Lukijan Mu�icki
(1828-1837)
Evgenije Jovanović
(1839-1854)
Sergije Kaćanski
(1858-1859)
Petar Jovanović
(1859-1864)
Lukijan Nikolajević
(1865-1872)
Teofan �ivković
(1874-1890)
Mihailo Grujić
(1891-1914)
Ilarion Zeremski
(1920-1931)
Maksimilijan Hajdin
(1932-1936)
Sava Trlajić
(1938-1941)
Nikanor Iličić
 (1947-1951)
Nikanor Bogunović
(1991-1999)
Fotije Sladojević
(
2000-2004 )

Gerasim Popović
(2004 -  )

[novosti] [eparhija] [sv.sava gk] [episkop] [istorija] [manastir]
[
publikacije] [adresar] [riznica] [apel] [linkovi]

   
 

Ћирилица

Copyright � 2003 Gornjokarlovačka Eparhija.
Designed by SeRGio