Mitropolit Atanasije Ljubojević
1688-1712
fotije-bw.jpg (6513 bytes)

 Ovaj zaslu�ni jerarh Srpske crkve rodio se godine 1630. god. u Popovom polju u Hercegovini. Od 1681. g. do 1688. god. zauzima polo�aj mitropolita dabrobosanskog. Jo� prije Seobe patrijarh Arsenije  povjerio mu je pravoslavne Srbe u Pounju, Lici, krbavi i sjevernoj Dalmaciji. U velikom ratu koji je počeo 1883. god. i mitropolit Atanasije poma�e ustanak Srpskog naroda u Bosni protiv Turaka. Kada se okrenula ratna sreća s narodom napu�ta Bosnu. Sa nekoliko desetina porodica odlazi u Dalmaciju, smije�ta se u Ravnim Kotarima, pod za�titom mlatačkih vlasti. Karlovačkim mirom Lika je pripala Austriji. Sada za mitropolita Atanasija počinju te�ki dani. Po oslobođenju Like ispod turske vlasti car Leopold Liku i Krbavu stavlja pod duhovnu vlast senjskog biskupa. Odmah poslije toga senjski biskup iz Rima dobiva naslov�apostolskog legata za Liku�. Senjski biskup Sebastijan Glavinić smatra da marčanski unijatski unijatski episkop treba da bude i njegov vikar za hri�ćane istočnog obreda u Lici. Mitropolit Atanasije osijeća da mu je nezgodno i nedovoljno efikasno upravljanje crkvom iz Dalmacije, pa svim silama poku�ava da prijeđe u Liku. Za biskupa je Atanasije je �izmatik. Naziva ga jo� i �vukom nemilim�. Atanasije sa 80 porodica dolazi u Medak. Narod ostaje u Lici ali je mitropolit Atanasije protjeran. Patrijarh Arsenije zauzima se za vladiku Atanasija ali ne uspijeva. Kada je godine 1695. god. car ponovo potvrdio ranije date privilegije kao i listu arhijereja, Atanasija nema na spisku. Ipak te godine on prelazi iz Dalmacije u Medak. Tu ga posijećuje i senjski biskup Sebastijan Glavinić. Biskupa je pratio kanonik Martin Brajković. Biskup Glavinić zahtijeva od Atanasija da napusti Liku. On izjavljuje da će se �aliti caru. Car mu nije pomogao, pa se te iste godine seli u Baniju koja je bila pod vrhovnom komandom hrvatskog bana. Blizu kostajnice podi�e svoje novo sjedi�te-manastir Komogovinu. Ipak uspijeva da iste te godine dobije carsku potvrdu kao episkop kostajničko-zrinopoljski za Srbe između Une i Kupe. Kraji�ke vlasti nazivaju ga vladikom �Ra�ana�. U jednom posebnom dokumentu ban Adam Baćan naziva ga vladikom �vlaha� ili Ra�ana.

Iz Komogovine vladika Atanasije odlazio je tajno u Liku, ali nije se mogao zadr�avati. Godine 1700. stra�arno je protjeran iz Like. On odlazi u Karlobag na mletačku teritoriju. Tu prima predstavnike sve�tenstva i naroda iz Like, hrabri ih i daje upustva za borbu radi stvarivanja njihovih prava. Godine 1701. u Lici oko Gospića do�lo je do pobune povodom zavođenja civilne administracije. Atanasije je optu�en Beču kao vinovnik pobune. Godine 1703. austrijske vlasti donose odluku da se vladika Atanasije za svagda protera sa teritorije Austrije.

Godine 1704. u Ugarskoj je do�lo do takozvane Rakocijeve bune. Patrijarh Arsenije koristi nastalu situaciju pa se 1706. god. obraća novom caru Josifu I sa zahtevom da se patrijarhova vrhovna vlast protegne i na Gornju krajinu. I pored protivljenja crkvenih vlasti god. 1707. ratni savjet izvje�tava vladiku Atanasija da je od cara dobio potvrdu za episkopa ličko-krbavskog i zrinopoljskog.

Tako je vladika Atanasije uspio da poslije vi�egodi�njeg proganjanja i maltretiranja dobije carsku potvrdu. Ali u Beču naprasno umire patrijarh Arsenije. Patrijarhova smrt te�ko je odjeknula kako u Krajini tako i svuda u prečanskim krajevima. Vladika Isaija Đaković privremenno preuzima crkvenu upravu i radi na sazivanju novog crkvenonarodnog sabora radi izbora novog crkvenog poglavara. Beč ostaje pri odluci da na crkvenonarodni sabor ne dođe niko iz oba generalata. Uzalud vladika Atanasije čeka poziv. Ali on se ne zbunjuje. Saziva skup�tinu predstavnika sve�tenstva i naroda koja određuje delegate za sabor. Kada nije dobio očekivani poziv, on po ciči zime odlazi u pratnji dvojice kaluđera odlazi u Kru�edol. Carski izaslanik lijepo prima Atanasija ali izjavljuje �aljenje �to se toliko mučio kada bi se i bez njega mogao izabrati novi crkveni poglavar. Carev izaslanik otvoreno izjavljuje Atanasiju da nema �ta da čeka, da mu ne pripada mjesto u saboru, po�to se crkveni poglavar bira za one Srbe koji su se preselili pod Arsenijem III. Vladika izjavljuje da i kod njega takvih Srba ima dosta i pokaza izaslaniku punomićja od naroda i sve�tenstva. Stari vladika moralno pobijedi carevog izaslanika, pa je uzeo uče�ća na Kru�edolskom saboru godine 1708.

    Na kru�edolski sabor sa vladikom Atanasijem iz Eparhije jo� su bili delegirani prota Kuzman, sve�tenik Damjan i gomirski jeromonah Danilo Ljubotina, koji će kasnije naslediti vladiku Atanasija na vladičanskoj katedri. Vladika je imao punomoć naroda cijele Gornje krajine , �svih velikih i malih ljudi�. Punomoć je potpisalo petnaest lica, sedam sve�tenika, �est knezova i dva gradska zapovjednika �porkulaba�.

Svojom pobjedom na Kru�edolskomsaboru vladika Atanasije učinio je neprocijenjive usluge crkvi i narodu. Gornja krajina crkveno je priključena Karlovačkoj mitropoliji, �to je bilo od presudnog značaja za opstanak Srpske pravoslavne crkve u ovim krajevima. Iako u dubokoj starosti, vladika Atanasije i poslije Kru�edolskog sabora nastavlja sa organizacijom crkve. Boravi u Komogovini, Medku i Pla�kom. Već je bio odredio Pla�ki za svoje treće sjedi�te, te je u jednoj kuli na bregu iznad rijeke Dredulje uredio svoje boravi�te. Do�ivio je iznenadnu smrt jo� dvojice crkvenih poglavara, Isaije Đakovića i njegovog nasljednika Sofronija Podgoričanina. Svoje umorne oči sklopio je sredinom decembra 1712. godine u dubokoj starosti od blizu 90 godina. Na�alost ne zna mu se grob. Vjerovatno da je umro i sahranjen u Medku. Tada  u Medku nije postojala crkva na dana�njem mjestu pa je vjerovatno gradnjom crkve na novom mjestu u onim te�kim vremenima njegov grob zaboravljen.

     Poslije smrti vladike Atanasija na crkvenom saboru 1713. godine Eparhija je podijeljena na dvije eparhije, karlovačko-senjsko-primorsku i kostajničko-zrinopoljsku. Prva je obuhvatala područje od rijeke Gline do Kosinja preko Velebita do mora. Druga područje s desne strane Gline sve do Kupe i Save. Godine 1749. izvr�ena je promjena te je Lika sa Krbavom pripala karlovačko-senjsko-primorskom vladičanstvu a kostajničko-zrinopoljskom pripojen je dio tako zvanog Sjevernog vladičanstva koje je osnovano 1734. god. i ubrzo ukinuto. Godine 1771.  ukinuto je kostajničko-zrinopoljsko vladičanstvo i od tada čitavo područje Gornje krajine pripada Eparhiji gornjokarlovačkoj.


  Danilo Ljubotina
(1713- 1739)
Pavle Nenadović
(1744-1749)
Danilo Jak�ić
(1751-1771)
Josif Stojanović
(1771-1774)
Petar Petrović
(1774-1784)
Jovan Jovanović
(1783-1786)
Genadije Dimović
(1786-1796)
Stevan Blagorodni
ot Avakumović

(1798-1801)
Petar Jovanović
 Blagorodni ot Vidak

(1801-1806)

Mojsije Blagorodni
ot Mioković

(1807-1823)
Lukijan Mu�icki
(1828-1837)
Evgenije Jovanović
(1839-1854)
Sergije Kaćanski
(1858-1859)
Petar Jovanović
(1859-1864)
Lukijan Nikolajević
(1865-1872)
Teofan �ivković
(1874-1890)
Mihailo Grujić
(1891-1914)
Ilarion Zeremski
(1920-1931)
Maksimilijan Hajdin
(1932-1936)
Sava Trlajić
(1938-1941)
Nikanor Iličić
 (1947-1951)
Simeon Zloković
(1951-1990)
Nikanor Bogunović
(1991-1999)
Fotije Sladojević
(
2000-2004 )

Gerasim Popović
(2004 -  )

[novosti] [eparhija] [sv.sava gk] [episkop] [istorija] [manastir]
[
publikacije] [adresar] [riznica] [apel] [linkovi]

   
 

Ћирилица

Copyright � 2003 Gornjokarlovačka Eparhija.
Designed by SeRGio